Bugarska ekonomski pretekla Srbiju zahvaljujući članstvu u EU

Novinar njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michael Martens je, na mreži X, napravio usporednu ekonomsku analizu između Bugarske i Srbije, ističući razliku koju čini članstvo u EU.

Prenosimo njegov osvrt u cijelosti:

U samo deset godina, Bugarska nije samo sustigla već je ekonomski i prestigla Srbiju, iako je nekad zaostajala za njom. Ne zato što su Bugari pametniji ili marljiviji od Srba. Već zato što je bitna razlika je li neka zemlja u EU ili ne.

Prema podacima Svjetske banke, 2007. godine, kada se Bugarska pridružila EU, zemlja je imala niži BDP po glavi stanovnika od Srbije. Danas je bugarski BDP po glavi stanovnika za više od 4.000 dolara veći od srbijanskog. Prosječne plaće i kupovna moć također su veće.

Je li to znači da je Bugarska doživjela neko ekonomsko čudo? Ne. Ili bolje rečeno: “Čudo” se zove članstvo u EU. Preciznije: Radi se o pristupu milijardama eura evropskih fondova i, što je još važnije, o tome da je dio ogromnog tržišta od 460 miliona ljudi.

Usporedba između Bugarske i Srbije proizlazi iz činjenice da su susjedne zemlje i imaju gotovo identičnu veličinu stanovništva (oko 6,7 miliona), te također imaju otprilike istu teritoriju (premda je Bugarska nešto veća).

Zašto su se i kako njihovi ekonomski putevi razišli nakon što se Bugarska pridružila EU prije nekih 18 godina, uprkos (potpuno opravdanim) optužbama za korupciju u njezinom političkom i pravosudnom sistemu?

Pogledajmo prvo finansiranje.

Kao zemlja kandidatkinja, Srbija prima takozvanu pretpristupnu pomoć (IPA) od EU. No, iako su ti iznosi znatni, oni su i dalje samo mali dio u usporedbi sa strukturnim i kohezijskim fondovima dostupnim punopravnim državama članicama.

U julu 2022. EU je objavila da je za Bugarsku (još uvijek najsiromašniju državu članicu) dodijeljeno više od 11 milijardi eura za tekući period finansiranja do 2027, uključujući 4,2 milijarde eura za proširenje ili modernizaciju infrastrukture u zanemarenim regijama.

Najveći projekt je (još nerealizirani) tunel Šipka ispod Starog gorja, za koji se očekuje da će uvelike poboljšati povezanost Bugarske sjever-jug. Bez sufinansiranja EU-a, Bugarska bi imala puno više poteškoća u provedbi tako velikih projekata.

Uz strukturne fondove, države članice EU također primaju novac iz Mehanizma za oporavak i otpornost, koji je Komisija pokrenula nakon pandemije radi poticanja rasta i konkurentnosti. Bugarska bi iz ovog programa trebala dobiti 6,3 milijarde eura.

Jedan primjer kako se ovo koristi: Bugarska je dobila 144 miliona eura bespovratnih sredstava EU-a za proširenje 3. linije sofijskog metroa. Beograd, nasuprot tome, nema metro, a ostaje nejasno hoće li se obećanja da će ga ikada dobiti ostvariti.

Vrijedi istaći da je i Bugarskoj isplata sredstava više je puta odgađana. Brisel zahtijeva usvajanje 22 zakona usmjerenih na borbu protiv korupcije i poboljšanje upravljanja. Budući da neki uvjeti ostaju neispunjeni, Bugarskoj je isplaćen samo dio novca.

Između ostalog, Evropska komisija insistira na tome da se ovlasti bugarskog glavnog državnog tužioca moraju smanjiti. Nedostatak odgovornosti ovog ureda bio je i jest jedan od mnogih nedostataka u pravosudnom sistemu zemlje.

Vesela Černeva, zamjenica direktora Evropskog vijeća za vanjske odnose, ističe koliko je važno da EU provedbu reformi vladavine prava učini preduslovom za isplatu sredstava.

“Svaka bugarska vlada zna da postoje jasni kriteriji za to što predstavlja dobro upravljanje - a što ne“, kaže Černeva. Ističe proteste u Bugarskoj prošlog decembra, koji su doveli do ostavke koalicijske vlade u Sofiji.

Protesti su bili usmjereni protiv moći sumnjivog oligarha Deljana Peevskog, ali i protiv bivšeg premijera Bojka Borisova. Černeva kaže da su „protesti u Bugarskoj pokazali da vlada ima vrlo malo manevarskog prostora kada društvo i Brisel dijele kritičku procjenu.“

Protestiu Bugarskoj bili su relativno mali i kratkotrajni u usporedbi s onima u Srbiji, koji su izbili prije više od godinu dana. Ipak, bugarska vlada dala je ostavku. Ništa slično se nije dogodilo u Srbiji, gdje su protesti do sada utihnuli.

Natrag na fondove: Za razliku od Srbije, Bugarska također može koristiti dodatne programe potpore za ulaganja EU. Jedan primjer je ugovor vrijedan milijardu eura koji su Bugarska i njemačka obrambena kompanije Rheinmetall potpisale u novembru 2025.

Bugarska finansira svoj dio zajedničkog pothvata uglavnom putem zajma iz evropskog programa SAFE (Sigurnosna akcija za Evropu). Ovaj finansijski instrument za evropsku obrambenu industriju osigurava do 150 milijardi eura dugoročnih zajmova s ​​niskim kamatama.

Bugarska planira iz ovog programa privući 400 miliona eura za saradnju s Rheinmetallom. Ukupno je Bugarska zatražila kredite veće od 3 milijarde eura za svoju odbrambenu industriju.

Međutim, za Bugarsku je važniji od bilo kojeg programa finansiranja pristup jedinstvenom europskom tržištu s gotovo 460 miliona ljudi. To Bugarsku čini privlačnijom i investitorima i njezinoj izvoznoj industriji. Prednosti koje Srbija nema.

I premda je srbijanska ekonomija posljednjih godina također rasla, ponekad čak i prilično snažno, razlika je vidljiva. Drugim riječima: EU je važna, politički i ekonomski.

Naravno, Bugarska je daleko od savršene zemlje. I dalje je najsiromašnija država članica EU, a korupcija - posebno u pravosuđu - i dalje je problem baš kao i u Srbiji. (Ili npr. u Rumuniji.) Pa ipak, Bugarska 2007. i Bugarska danas su dva vrlo različita svijeta.

Zaključak: Imajući Brexit na umu, Angela Merkel je 2016. rekla: „Mora i hoće napraviti uočljivu razliku želi li neka zemlja biti članica EU-a ili ne.“ I u ovom slučaju bila je u pravu: To doista čini uočljivu razliku za Bugarsku.

(Zamislite samo koliko bi Bugarska danas mogla biti uspješnija da korumpirani dio njezine elite nije godinama krao i trošio velike dijelove tih milijardi iz evropskih fondova. Ali to je druga priča.)