Azbest ugrožava Međugorje: Ekološka diverzija u režiji lokalnog HDZ-a

U vrijeme socijalizma u bivšoj državi salonit je bio „revolucionarni“ pokrivni materijal zbog svojih prednosti u izolaciji i otpornosti na temperaturu. Međutim, ubrzo su otkrivene negativne: azbest koji sadrži šteti zdravlju ljudi. Dalmatinci još uvijek trpe negativne posljedice azbesta iz tvornice Salonit koja je zatvorena 2008. godine. U međuvremenu, od bolesti uzrokovanih udisanjem azbesta u ovom području umrlo je 400 osoba, a broj oboljelih se stalno povećava.

Mnoge građevine u Hercegovini su bile pokrivene salonitom. Vremenom je salonit zamijenjen, ali i dalje ga ima po napuštenim objektima i ruševinama.

Zgrada Duhanske stanice u centru Čitluka bila je veliki objekat pokriven salonitom. Lokalne vlasti na čelu sa načelnikom Marinom Radišićem (HDZ BiH) su donijele odluku o njenom rušenju, što je bio veliki iskorak za ovu ekonomski i turistički vrlo dinamičnu sredinu. Međutim, problem nastaje kada „neko“ u ovoj priči prepoznaje mogućnost zarade.

Nakon izdvajanja željeza iz betonske konstrukcije, uslijedio je vrlo opasan i bezuman korak. Naime, kompletan građevinski otpad, takozvani šut, u kojem se nalazio i salonit se melje i priprema za još opasniju namjenu. Sve se to dešava u centru Čitluka, odnosno prostoru okruženom Domom zdravlja, vrtićem, srednjom školom i kompleksom stambenih zgrada i kuća.

Taj opasni materijal je pretvoren u tampon za nasipanje puteva i drugih javnih površina, čime se trajno zagađuje širi prostor Čitluka. Prostor nekadašnje Duhanske stanice ovog ljeta je korišten za parking tokom manifestacije Dani berbe grožđa Brotnjo.

Čovjek koji je otkrio ovu ekološku aferu je vijećnik u Općinskom vijeću, Dragan Kozina iz HDZ-a 1990. On je u petom mandatu i dobro poznaje odnose i procese u Čitluku.

U junu ove godine je na sjednicu Općinskog vijeća donio vreću spornog otpada kako bi demonstrirao opasnost koja se nadvila nad Čitlukom. Tražio je informacije od načelnika Radišića o nelegalnoj i po zdravlje opasnoj deponiji građevinskog i azbestnog otpada u krugu bivše Duhanske stanice, na što je načelnik odgovorio da o tome ne zna ništa.

Vijećnik Kozina je tom prilikom je zatražio da se hitno sastane i oglasi Odbor za urbanizam i zaštitu okoliša, ali je prijedlog odbijen.

„Kad smo saznali da je taj materijal samljeven i na gomili u krugu Duhanske stanice, ja sam posjetio lokaciju. Nisam mogao vjerovati šta sam zatekao. Bilo je na hiljade komada salonita, betona i drugog otpada. Uzimam jednu vreću materijala sa ostacima salonita i donosim je na sjednicu Općinskog vijeća. Pitam načelnika: šta je ovo? Kažem mu da se ovaj opasni otpad nalazi 200 metara od njegova ureda. On odgovara da ne zna o čemu se radi i da će otići da provjeri“, kaže Kozina za portal !Odgovor.

Pokazujući odgovornost prema lokalnoj zajednici on je tom prilikom zatražio da se hitno sastane i oglasi Odbor za urbanizam i zaštitu okoliša, ali je prijedlog odbijen.

Nakon što općinska administracija nije riješila problem, slučaj je prijavljen Inspekciji Hercegovačko-neretvanskog kantona.

„Inspekcija nalaže da se materijal ne dira i da se napravi analiza na prisustvo azbesta. Mi saznajemo da je Općina poslala u Zagreb uzorak. Nakon više od mjesec dana čekanja, načelnik na Vijeću slavodobitno obznanjuje rezultat analize da nije pronađen azbest“, dodaje Kozina.

Naš sagovornik podsjeća da salonit sadrži 10 do 15 % azbestnih vlakana i izražava sumnju u istinitost analize te je uradio novu analizu.

„Zamolio sam inspektora za zaštitu okoliša da pođe s mnom da zajedno uzmemo tri uzorka za analizu. On je to odbio, što je razumljivo s obzirom gdje radi. Ja sam uzeo uzorke u prisustvu svjedoka i sve smo dokumentovali fotografijama te poslali na Rudarsko-geološko-građevinski fakultet u Tuzli. Kontaktirao sam profesora Babajića, koji mi je u razgovoru potvrdio prisustvo azbesta u uzorcima te dogovorimo da uradi zvaničnu analizu“, dodaje Kozina.

On je na sjednici Vijeća predstavio rezultate analize i uputio ponovo poziv Inspekciji.

„Inspekcija sačinjava zapisnik u kojem se navodi da se u deponiji šuta nalazi beton i komadi salonita koji sadrže azbest. Općini se daje rok sedam dana da zbrine otpad. U međuvremenu, od prve analize do dolaska inspektorice oni su materijal prebacili u Međugorje. S obzirom da je gomila znatno umanjena, vjerovatno je dio šuta iskorišten“, smatra Kozina.

Novo odlagalište spornog otpada se nalazi iza niza trgovačkih i ugostiteljskih objekata uz magistralnu cestu Čitluk–Ljubuški, odnosno u turističko-ekonomskoj zoni u blizini Međugorja gdje su izgrađene solarne elektrane.

„Lokacija nove deponije je u blizini dva etno sela, trgovačkih centara, prostora gdje će turski ulagači graditi teniske terene s Ivanom Dodigom sa hotelima, SPA... Tu je i niz proizvodnih kapaciteta. Ako postoji mjesto gdje se ne bi trebao odlagati ovaj otpad, onda je upravo ovo to mjesto. Općina ignoriše Inspekciju, ulažu žalbu iako žalba ne odlaže izvršenje“, navodi Kozina.

On je predložio jednostavno rješenje Općini, da otpad propisno deponuje na jedan od napuštenih kopova rudnika boksita, što se ignoriše.

„Intencija je da se ovaj materijal unovči. Ništa drugo. Zgrada od hiljadu kvadrata, visine 12 metara na tri etaže s debelim zidovima je samljevena zajedno s salonitom s krova. Po procjeni jednog građevinca, radi se o 300 kamiona šuta, odnosno tampona, a cijena jednog kamiona je oko 300 KM. Na kraju izgleda da se sva vrti oko novca, a ništa nije urađeno bez znanja Općine i načelnika. To je jedino objašnjenje ove priče“, smatra Kozina.

Nezadovoljstvo građana Čitluka čije zdravlje trpi zbog nesavjesnog rada općinske administracije svedeno je na 300 potpisa peticije za dva dana što pokazuje kolika je moć vlasti i odsustvo vjere u mogućnost promjena u ovoj lokalnoj zajednici.

„Mjesna zajednica Međugorje na čiji prostor je deponija premještena nije se oglasila. Svi šute. Azbest je podmukli ubica jer treba 7-8 godina da se pojave prvi simptomi. Ko god je radio sa salonitom, obolio je. Inspekcija mora ponovo doći i naložiti mjere. Postoji prekršajna i krivična odgovornost ako neko ne izvršava rješenje inspekcije. Ovo je zrelo za krivičnu prijavu. Vjerujem u dobre namjere inspektorice, ali ako ne bude promjena mi ćemo tražiti pomoć inspekcije FBiH. Svi u Čitluku znaju šta se desilo s otpadom“, zaključuje Kozina.

Ova afera i priča o nikad saniranoj deponiji crvenog mulja iz glinice Aluminijskog kombinata, koja se također nalazi na teritoriji Općine Čitluk, povezana je s podacima o broju onkoloških pacijenata u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, koji je prvi po ovoj poraznoj statistici u FBiH.

Također, u blizini deponije crvenog mulja nalazi se i neuređena općinska deponija, gdje se odlaže komunalni otpad. Isti problem imaju sve hercegovačke općine, a rješenje je pravljenje nove regionalne deponije.

Čitluk je jedna od rijetkih općina u BiH koja godinama ima pozitivan natalitet, ali ovakav odnos lokalne vlasti ne daje garanciju za bolju budućnost generacija koje dolaze.