Coffey: Ideja trećeg entiteta protivna Dejtonu, vraća BiH u 90-e

Predstavnik Instituta Hudson Luke Coffey obratio se na jučerašnjem saslušanju u Predstavničkom domu Američkog kongresa. Dok je, tokom žive diskusije najveća pažnja bila posvećena ruskom utjecaju u Srbiji i krizi koju su proizvele vlasti entiteta RS, u pisanom materijalu koji je Coffey dostavio kongresmenima nalazio se i segment koji tretira zahtjeve HDZ-a u pogledu Izbornog zakona i, u novije vrijeme, trećeg entiteta.

U nastavku donosimo prevod ovog dijela Coffeyjevog izvještaja:

Pored zabrinjavajuće situacije sa Republikom Srpskom, sve su glasniji zahtjevi za stvaranje takozvanog trećeg entiteta unutar Bosne i Hercegovine za etničku hrvatsku zajednicu, koja čini oko 15 posto stanovništva. Djelimično, ovaj zahtjev proizlazi iz dugotrajnog izbornog nezadovoljstva: prema sistemu tročlanog Predsjedništva uspostavljenom Dejtonskim sporazumom, član Predsjedništva iz reda Hrvata često biva izabran uz snažnu podršku bošnjačkih birača, a ne primarno glasovima etničkih Hrvata. Dok mnogi Bosanci to vide kao primjer stvaranja glasačke koalicije koja prevazilazi etničke podjele, neki u Hrvatskoj i mnogi Hrvati u Bosni tvrde da to narušava duh principa „konstitutivnih naroda“ sadržanog u Dejtonu.

Drugi značajni segmenti bosanskog stanovništva — posebno oni koji ne pripadaju ili se ne identifikuju ni s jednom od tri glavne etničke grupe — gotovo su potpuno isključeni iz političkog predstavljanja zbog etničkih mehanizama raspodjele vlasti, uključujući jevrejske i romske zajednice. To je rezultiralo s oko niza presuda o diskriminaciji od Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava. Bosna mora riješiti oba ova problema kako bi pristupila EU ili NATO-u.

Spektar prijedloga za rješavanje ovog pitanja veoma je širok. Na jednoj strani nalaze se različiti prijedlozi iz Bosne i Hercegovine i međunarodnih organizacija civilnog društva i think-tankova, koji pokušavaju spojiti pravo na univerzalnu demokratsko predstavljanje za sve građane Bosne i Hercegovine uz očuvanje značajnog nivoa manjinske ili etničke zastupljenosti u ustavnom okviru zemlje.

Na drugoj strani, hrvatski nacionalistički elementi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj sve glasnije pozivaju na izbornu reformu u Bosni i Hercegovini koja bi dodatno ograničila mogućnosti međunacionalnog glasanja i, prema nekima, još više udaljila zemlju od pravnih i demokratskih normi koje prevladavaju u EU i NATO-u.

Neki posebno tvrdi zagovornici pozivaju na stvaranje punopravnog hrvatskog entiteta jednakog Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Nastojanje za takvim rješenjem bilo bi izuzetno opasno. Iako postoje legitimne brige u vezi s izbornom reformom i predstavljanjem u Bosni i Hercegovini, stvaranje trećeg entiteta gotovo bi sigurno ubrzalo secesionističke pritiske u Republici Srpskoj, narušilo koherentnost države i vratilo političku geografiju 1990-ih. Takva fragmentacija otežala bi napore zemlje za ulazak u NATO i EU i destabilizirala širi region.

Bosna i Hercegovina treba težiti stvaranju funkcionalne vlade, a ne daljoj decentralizaciji i lokalizaciji postojećeg uređenja. Uostalom, važno je podsjetiti da je Bosna i Hercegovina već jedna od najdecentraliziranijih zemalja na svijetu. Ima dva entiteta, jedan kondominij (Distrikt Brčko), 10 kantona, 143 općine, slabu centralnu vladu, kompleksan višedomni zakonodavni sistem s izraženim etničkim vetima, rotirajuće tročlano Predsjedništvo i više nivoa pravosuđa. Ako je cilj održati stabilnost i očuvati teritorijalni integritet zagarantovan Dejtonskim sporazumom, rješenje se nalazi u političkoj, ustavnoj i institucionalnoj reformi — a ne u daljoj decentralizaciji ili faktičkoj podjeli, koje bi vjerovatno dovele do nove nestabilnosti i rizika povratka u haos 1990-ih.

Na kraju, uprkos problemima sa Dejtonskim sporazumom, sada nije vrijeme da se on u potpunosti ukine. Gotovo da ne postoji politički konsenzus unutar Bosne i Hercegovine, u regionu ili u transatlantskoj zajednici o tome kako bi se to uopšte izvelo. Svaki pokušaj ponovnog otvaranja osnovnog dogovora u sadašnjim okolnostima vjerovatno bi stvorio još veću nestabilnost nego što postoji danas — u trenutku kada bi Sjedinjene Američke Države i njihovi evropski saveznici trebali biti fokusirani na očuvanje jedinstva oko Ukrajine i ograničavanje sposobnosti Moskve da izaziva krize drugdje u Evropi. Kreatori američke politike imaju vrlo malo prostora za upuštanje u razgradnju okvira koji je, uprkos svojim nesavršenostima, održao Bosnu u miru tri decenije — i čak i kada bi taj prostor postojao, sada nije vrijeme da se to pokuša.

Da bude jasno, SAD bi svakako trebale pozdraviti sve domaće reforme, ali samo one koje nastoje uvažiti potrebe svih građana Bosne i Hercegovine i koje zaista mogu ispuniti međunarodne obaveze zemlje, posebno one koje postavljaju EU i NATO.

SAD se trebaju javno usprotiviti stvaranju trećeg hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Washington bi trebao jasno dati do znanja da neće podržati nikakav prijedlog za uspostavu zasebnog hrvatskog entiteta te da bi to potkopalo stabilnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. To bi također nepotrebno destabiliziralo regiju dok bi pozornost SAD-a i Europe trebala biti usmjerena na okončanje rata u Ukrajini.