Ko je sve sjedio s Naserom? Nova epizoda balkanske hipokrizije

Nakon što je objavljena fotografija na kojoj se nalaze srebrenički komandant Armije RBiH Naser Orić i srbijanski pjevač Aca Lukas (Aleksandar Vuksanović), uslijedio je orkestrirani napad na beogradskog zabavljača. Na istoj fotografiji, snimljenoj u jednom bh. restoranu, nalazi se i pjevač Šerif Konjević.

Jedan od prvih koji je reagovao bio je lider SNSD-a Milorad Dodik. Poručio je da Lukas više neće dobiti dozvolu za nastupe na području entiteta Republika Srpska, ocijenivši da je druženjem i fotografiranjem s Orićem “duboko povrijedio srpski narod”.

Dodao je da je Lukas “izgubio kredibilitet za svaki budući nastup u RS, posebno za otvaranje zimske sezone na Jahorini”. Ubrzo nakon toga, organizatori su potvrdili da je nastup otkazan.

Ovakav pritisak nije novost. U srbijanskom i bosanskosrpskom političko-medijskom miljeu već decenijama se javnim ličnostima pokušava propisivati s kim smiju da sjede i s kim mogu da se fotografišu.

Od devedesetih godina i koncerata podrške Miloševiću, preko spiskova poznatih osoba koje podržavaju Aleksandra Vučića, pa do nedavnog slučaja etno-pjevačice i zvijezde “srpskog sveta” Danice Crnogorčević, koja je nakon podrške studentima praktično izbrisana iz glavnih medija u Srbiji.

Mehanizam kontrole pjevača i umjetnika u Srbiji ostaje isti: morate raditi za državu bez obzira za cijenu.

Naser Orić je ranije tvrdio da su Lepa Brena i njen suprug Slobodan Boba Živojinović, preko Emira Hadžihafizbegovića, tražili njegovu pomoć za organizaciju koncerta u Sarajevu 30. maja 2009. godine. “Molili su mog rođaka Emira da im pomogne. Bili su u Zetri, pa se poslije kao ne sjećaju”, govorio je Orić.

Prema pisanju srbijanskih tabloida, Stoja Novaković je 2006. godine u magazinu Story priznala da je pjevala i, kako je navela, “odlično se provela” na jednoj svadbi kod Orića tokom devedesetih, nakon rata. Nakon burnih reakcija, pokušala je demantovati svoju izjavu, ali se magazin pozvao na audiozapis razgovora.

Na društvenim mrežama je prije nekoliko godina objavljena fotografija Dragana Kojića Kebe s Orićem, snimljena u sarajevskoj dvorani “Mirza Delibašić” na humanitarnom koncertu za pomoć poplavljenom Goraždu. Tada se pisalo da njihovo poznanstvo datira još iz prijeratnog vremena kada je Orić bio pripadnik specijalne jedinice MUP-a Srbije, kao i da je Keba navodno proveo dva dana u njegovoj vikendici u okolini Olova. Kojić je sve to negirao, tvrdeći da Orića ne poznaje i da mu se “nikome na čelu ne vide podaci iz lične karte”.

Još 2013. godine srbijanski mediji povezivali su Olju Karleušu s Naserom Orićem. Ona je demantovala ljubavnu vezu, ali je priznala da se nekoliko puta našla u istom društvu s njim: “Ne mogu da osporim prisustvo Nasera Orića na mojim nastupima, kao ni to da sam s njim dva-tri puta sjedila u većem društvu. Nisam nikome zabranjivala da me sluša.”

Suđenje Naseru Oriću pred Haškim tribunalom počelo je 2004, nakon što je u martu 2003. optužen za ratne zločine: bezobzirno razaranje i ubistva te okrutno postupanje nad srpskim zarobljenicima. Uhapšen je 10. aprila 2003. u Tuzli i izjasnio se nevinim.

Presudom iz juna 2006. oslobođen je gotovo svih tačaka optužnice, a proglašen krivim samo za nepreduzimanje mjera da spriječi zlostavljanje i ubistva nekoliko ratnih zarobljenika u Policijskoj stanici u Srebrenici (1992–1993). Osuđen je na dvije godine zatvora, ali je odmah pušten jer je u pritvoru već proveo više vremena od izrečene kazne.

U presudi je utvrđeno da tužiteljstvo nije dokazalo da su bosanske snage odgovorne za razaranja u okolnim selima, budući da su se tamo vodile borbe i bile angažirane srpske artiljerijske i zračne snage. Dvije tačke optužnice za pljačku ranije su odbačene po pravilu 98bis.

Pravosnažnom odlukom iz jula 2008. Orić je u potpunosti oslobođen svih optužbi.