Bilješka o konstitutivnim narodima uz godišnjicu ZAVNOBiH-a

Već duže vrijeme razni akteri u bh. javnosti ističu da je pojam constituent peoples preveden pogrešno kao “konstitutivni narodi”, te da bi ispravan prevod glasio “konstituentni narodi”. 

Neki komentatori, kao što su Nurko Pobrić ili Krešimir Zubak, istaknuli su da nema razlike između dva prevoda. Drugi, pak, poput Nerina Dizdara ili Aleksandra Kneževića, smatraju da postoji vrlo bitna razlika, te da treba insistirati na pojmu konstituentni narodi. 

Kako je pojasnio Dizdar, konstitutivan znači onaj koji ima moć da uspostavi nešto, a konstituentan znači onaj koji je dio cjeline. Dakle, konstitutivnost nosi značenje tvoračke moći, a konstituentnost pasivne pripadnosti.

”Konstituentnost je”, veli Dizdar, “izvedena iz cjeline, dok konstitutivnost znači moć da oblikujete cjelinu.”

Dakle, konstituentnost za Dizdara implicira primat cjeline u odnosu na dijelove, a konstitutivnost primat dijelova u odnosu na cjelinu. 

U prvom slučaju, osnov je država, a konstituentni narodi su dodatak. U drugom slučaju, osnov su tri konstitutivna naroda, a država je dodatak.

Tako, dakle, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao konstitutivni narodi, uspostavljaju, konstituišu državu Bosnu i Hercegovinu, što bi značilo da imaju primat u odnosu na državu, da je država rezultat njihovog udruživanja, da je ona sklopljena od njih kao dijelova, da su oni kao dijelovi aktivni činioci, a država samo pasivni učinak njihovog djelovanja itd.

Ako pak kažemo da su narodi konstituentni narodi, to onda, po Dizdaru, znači da država ima primat. Ona nije kao časovnik mehanički sklopljena od dijelova koji su joj prethodili, već je poput ljudskog tijela, koje je od svog nastanka u jedinstvu. Kao što vidimo najprije ljudsko tijelo kao prirodnu cjelinu, a zatim apstrahiramo njegove dijelove (ruke, noge itd.), tako najprije imamo državu, sa stanovništvom, koje se naknadno diferencira na tri konstituentna naroda. 

Zbog toga, veli Dizdar, da bismo dali prednost državi, constituent peoples treba prevoditi sa konstituentni narodi, a ne konstitutivni.

Najprije treba reći da nije tačno da su konstitutivni narodi pogrešan prevod engleskog pojma constituent peoples. Zapravo je obratno: constituent peoples je pojam kojim su američki pravnici u Dejtonu preveli naš pojam konstitutivni narodi koji je bio u upotrebi mnogo prije pregovora u Ohaju. 

Primjera radi, 26. juna 1992, dakle tri godine prije nego što je nastao tekst Dejtona napisan na engleskom, Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine je usvojilo Platformu za djelovanje u ratnim uslovima.

Na samom početku Platforme, kaže se: “Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država građana, konstitutivnih i ravnopravnih naroda, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika ostalih naroda koji u njoj žive.” (Podvukao H. I.)

Dakle, tri godine prije Dejtona, u zvaničnom dokumentu, koji je od prvorazrednog značaja za definisanje ustavnih odnosa u BiH, imamo pojam konstitutivnih naroda.

U trenutku, kada uz Aliju Izetbegovića u Predsjedništvu i Vladi RBiH sjede Stjepan Kljuić, Franjo Boras, Mirko Pejanović, Miodrag Simović, Jure Pelivan i drugi, cilj isticanja da je BiH država konstitutivnih naroda jeste poslati poruku Srbima i Hrvatima da će i u nezavisnoj BiH zadržati nacionalnu samobitnost.

Nadalje, kako navodi Kasim Begić (u knjizi Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma), Predsjedništvo BiH je 11. jula 1993. usaglasilo poziciju o BiH kao državi u “kojoj se obezbjeđuje ravnopravnost građana i jednakopravnost tri konstitutivna naroda”. (str. 139)

To znači da je, dvije godine kasnije, u Dejtonu, engleskim pojmom constituent peoples preveden uvriježeni pojam konstitutivni narodi. 

Tome, u konačnici, u prilog ide i svjedočenje sudionika dejtonskih pregovora, kao što su Krešimir Zubak i Mato Tadić, koji kažu da je pojam konstitutivni narodi uvršten u konačni tekst Dejtonskog ustava, tek nakon njihovog upornog insistiranja.

”Upravo sam ja”, veli Zubak, “u devetom draftu Ustava BiH u Daytonu napokon ishodio odredbu o konstitutivnosti. To nije moj izum, već sam na tom inzistirao.”

Tadić, u jednom nedavno objavljenom intervjuu, kaže da je konstitutivnost unesena u šesti, a ne, kako Zubak veli, u deveti nacrt Ustava. 

“Moja zadaća je”, veli Tadić, “bila da radim na pripremi Daytona. Kada sam pošao, Zubak mi je rekao da moram inzistirati na konstitutivnosti sva tri naroda u BiH.”

Tadić veli da je “nekoliko nacrta Ustava BiH bilo bez konstitutivnosti jer pravni i politički predstavnici iz SAD-a, koji su uglavnom vodili glavnu riječ u ovim pregovorima, to uopće nisu razumjeli. 

“Konstitutivnost je”, kaže on, “ušla u tekst šestog nacrta Ustava te je tako ostala i u konačnici usvojena.”

Dakle, constituent peoples je prevod za konstitutivne narode.

Sada, pošto znamo da constituent peoples označava konstitutivne narode, da li to onda znači - kako je Nerin Dizdar objasnio - da Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao dijelovi, imaju primat u odnosu na državu Bosnu i Hercegovinu, kao cjelinu? 

Po tumačenju konstitutivnosti, koje daje Dizdar, tri naroda bi zaista imala primat u odnosu na državu. Ali stvar je u tome što je Dizdarevo tumačenje, koje se previše oslanja na rječnik engleskog a premalo na domaće dokumente, pogrešno.

Pođimo najprije od toga da su dio i cjelina misaone forme ili misaone odredbe, a ne stvari po sebi. 

Primjera radi, jedan te isti fenomen, koji je u jednom pogledu cjelina (ljudsko tijelo), u drugom pogledu je mnoštvo dijelova (ruke, noge, trup, glava itd.). Dakle, dijelovi i cjelina nisu različite stvari, već različiti pogledi na isto.

Tako su država i konstitutivni narodi različiti pogledi na istu stvar. Različiti aspekti istog.

Koji onda od ta dva pogleda ima primat? Da li Bosna i Hercegovina, kao cjelina, ima primat u odnosu na konstitutivne narode, kao svoje dijelove? Ili konstitutivni narodi, kao dijelovi, imaju primat u odnosu na državu, kao cjelinu?

Ako govorimo o Bosni i Hercegovina, kakva zaista postoji, onda nijedan od dva pogleda nema primat.

Prvi pogled polazi od toga da je cjelina moguća i bez dijelova, odnosno da je država BiH moguća i bez konstitutivnih naroda, tako što bi, naprimjer, stanovnici BiH u apsolutnoj većini promijenili nacionalno samopoimanje i izjasnili se kao Bosanci i Hercegovci, čime bi nestalo konstitutivnih naroda, te bi postojala samo država bez njih.

Drugi pogled polazi od toga da su dijelovi mogući i bez cjeline, odnosno da konstitutivni narodi, prije svih Srbi i Hrvati mogu egzistirati i bez države Bosne i Hercegovine, recimo kroz pripajanje teritorije BiH susjednim državama.

Obje navedene opcije, u dosadašnjem historijskom razvoju, pokazale su se kao neostvarive. U prvom slučaju zato što je nacionalno samopoimanje Bošnjaka, Hrvata i Srba isuviše čvrsto. U drugom slučaju zato što ni Srbija, ni Hrvatska nisu imale dovoljno snage da podijele Bosnu i Hercegovinu i anektiraju dijelove njene teritorije.

Održivim se zasad pokazalo rješenje po kojem je Bosna i Hercegovina obnovljena kao država, u kojoj se Bošnjaci, Hrvati i Srbi poimaju kao tri konstitutivna naroda. Do zasjedanja ZAVNOBiH-a, na današnji dan 1943, Bosna i Hercegovina stoljećima nije postojala kao država, što znači da ni njeni narodi nisu bili konstitutivni u značenju koje tom pojmu pridaje trenutni Ustav BiH. 

Bh. Srbi su se za vrijeme Kraljevine utopili u jedinstvenu srpsku naciju, bh. Hrvati za vrijeme NDH u jedinstvenu hrvatsku naciju, te se u tim periodima ne može govoriti o njima kao konstitutivnim narodima u BiH.

Tek činom obnove državnosti Bosne i Hercegovine, tri naroda u BiH su postali konstitutivni. Odnosno, tako što su narodi postali konstitutivni, obnovljena je državnost Bosne i Hercegovine. Konstituišući državu BiH, oni konstituišu sebe. Jedno od drugog je nerazdvojivo: država Bosna i Hercegovina i konstitutivni narodi samo su različiti pogledi na istu stvar, različiti aspekti istog. 

Zato se konstitutivni narodi spominju u Platformi Predsjedništva RBiH za djelovanje u ratnim uslovima, ali ne i u Deklaraciji o proglašenju Republike srpskog naroda u BiH, niti u Temeljnoj odluci o uspostavi i proglašenju Hrvatske republike Herceg-Bosne. Van konteksta države BiH, ni Srbi ni Hrvati se ne poimaju kao konstitutivni narodi. 

Država Bosna i Hercegovina nije puki rezultat udruživanja tri konstitutivna naroda. Oni nisu dijelovi koji joj prethode i koji mogu postojati bez nje. Država BiH je uslov mogućnosti njihovog postojanja u statusu konstitutivnih naroda. Konstituišući državu BiH, oni konstituišu sebe kao takve. Bez BiH, oni nisu konstitutivni narodi. Obnova državnosti BiH na današnji dan 1943. i potvrda njenog kontinuiteta u Dejtonu, pokazatelj je nemogućnosti konstitutivnih naroda da, umjesto višenacionalne Bosne i Hercegovine, konstituišu neku drugu državu na ovom podneblju.