Južna interkonekcija: Ko potkopava američki strateški interes u Federaciji

Gradnja južne plinske interkonekcije u Bosni i Hercegovini strateški je interes SAD-a i bilo kakvi potezi, poput pokušaja izmjena relevantnog zakona i načina gradnje ovog gasovoda – predstavljaju blokadu realizacije tih interesa.

Ovako je glasila poruka koju su predstavnici američke vlade prenijeli grupi parlamentaraca iz BiH tokom posjete Washingtonu prošle sedmice.

Istu poruku predstavnicima institucija bh. entiteta FBiH i političkih stranaka prenosi i otpravnik poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH John Ginkel.

Upravo je njegov dolazak na ovu poziciju, deset mjeseci nakon što je usvojen federalni Zakon o južnoj plinskoj konekciji, reaktivirao napore za realizaciju ovog projekta. Gradnja novog plinovoda iz Hrvatske ka BiH stara je više od desetljeća i u svim je strateškim dokumentima u ovoj oblasti, kao način za osiguranje više alternativnih pravaca opskrbe ovim energentom.

Uvođenje plina u BiH počelo je sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća i od tada pa sve do danas ovaj energent u našu zemlju ulazi samo iz Srbije, te se od Zvornika distribuira i do Sarajeva, koje je i najveći potrošač. U proteklim godinama, izgrađen je dio plinovoda u srednjoj Bosni, te su realizirani i drugi, manji projekti proširenja mreže.

Realizacije velikih infrastrukturnih projekata, poput južne interkonekcije, iako se o njima mnogo govorilo, nije bilo. Zbog toga je BiH i dalje jako podložna uticaju Rusije, koja u bilo kojem trenutku može prekinuti dotok plina. Istovremeno, politički akteri iz bh. entiteta RS mogu koristiti jedini opskrbni pravac kao sredstvo pritiska i ucjene. U tom kontekstu treba gledati i blokade realizacije ovog projekta. 

„Treba podsjetiti da je BiH, a posebno Sarajevo kao najveći korisnik plina, često bila ucjenjivana sa snabdijevanjem plinom pred zimsku grijnu sezonu. To je bilo moguće, i još uvijek je, jer BiH ima samo jedan izvor snabdijevanja, a to je ruski plin. Taj protok plina prema unutrašnjosti zemlje kontroliše politika koja je antievropska, anti-NATO i antibosanska politika. Ta činjenica prevazilazi samo pitanje cijene plina, ona je egzistencijalno i sigurnosno pitanje za Bosnu i Hercegovinu”, kaže Adnan Kapo, direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost (IGES).

Plin kojim se BiH opskrbljuje, trenutno kao i proteklih decenija, dolazi iz Rusije. To je jedini izvor ovog energenta i s obzirom da ne postoji alternativa, opskrba gasom je snažan geopolitički alat u rukama Rusije. Nije tajna, kažu stručnjaci, da postoji politička borba velikih sila oko svih resursa, a posebno energenata. Važno je imati izvore, kontrolisati proizvodnju, kao i distributivne kanale. Balkan je samo jedna od tih tačaka gdje se sudaraju ti interesi.

“Ruska Federacija drži regiju u kliještima preko sjevernog kraka, to jeste utjecaja preko Mađarske i Srbije, te južnog kraka gdje utjecaj vrši preko Turskog toka i struktura u entitetu RS. Južna interkonekcija praktično lomi ova kliješta. Fizičkim povezivanjem BiH s Hrvatskom i LNG-terminalom na Krku, stvara se fizički kanal za energent koji nije pod kontrolom Moskve. To BiH fizički i komercijalno veže uz EU/NATO blok, čineći neku potencijalnu prijetnju ruskim zavrtanjem ventila neučinkovitom. Bez ovog plinovoda, BiH ostaje energetski otok vezan za Moskvu, dok je Južna interkonekcija pretvara u dio euroatlantskog kopna”, pojašnjava Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Niz stručnjaka s kojima smo razgovarali slažu se da SAD, ali i EU koja je najavila izdvajanje novca iz IPA fonda za gradnju južne interkonekcije, imaju politički i ekonomski interes u realizaciji ovog projekta. Posmatrano iz ugla SAD-a, ovo je dio šire strategije da učvrsti energetski bedem Evrope protiv ruskog uticaja, dok EU ovaj projekt vidi kao priliku da se regija Zapadnog Balkana oslobodi ruskog uticaja ali i kao tranziciju na čiste izvore energije.

“Svaka geopolitička kriza ili odluka Moskve može ostaviti državu bez ključnog energenta. Vidjeli smo to najbolje 2009. godine. Južna interkonekcija bi takav scenarij učinila malo vjerovatnim jer se diversificira dobavni pravac prirodnog gasa. U tom slučaju možemo uvoziti plin iz EU mreže preko Hrvatske, bilo da je riječ o plinu iz zapadnoevropskih habova, Azerbejdžanu ili LNG-u iz globalnih izvora. Time bi se okončao monopol ruskog plina i država bi dobila manevarski prostor da u slučaju krize jednostavno zamijeni dobavljača i zaštiti građane. Nije uopće pretjerano reći da je to pitanje nacionalne sigurnosti.  Južna interkonekcija je ekonomski i razvojno značajna za državu”, dodaje Turčalo.

Kapo ističe da je iz perspektive Moskve, realizacija ovog projekta izazov ruskom utjecaju na Balkanu koji se nalazi u dvorištu NATO-a i Evropske unije. Smanjenje zavisnosti BiH od ruskog gasa znači i smanjenje kapaciteta Rusije da putem energetike indirektno utiče na političke procese u zemlji, posebno kroz političke strukture iz Banja Luke koje su naklonjene ruskom geopolitičkom kursu.

Posmatrano kroz prizmu domaćih političkih odnosa gradnja južne interkonekcije na način kako je predviđeno usvojenim zakonom odnosno da projekt vodi “BH gas” slabi pozicije SNSD i drugih stranaka iz entiteta RS koje kontrolišu entitetsku gasnu kompaniju i onemogućava da HDZ BiH dobije novi mehanizam uticaja. Poznato je da je u Hercegovini već registrovana kompanija koja je nazvana kao i ovaj gasovod. HDZ BiH godinama insistira da upravo ova kompanija izgradi i upravlja novim gasovodom.

“Državotvorni blok, ili probosanski blok, Južnu interkonekciju vidi kao put ka većoj sigurnosti i ekonomskom razvoju cijele Bosne i Hercegovine. Politički blok na čelu sa HDZ-om želi kontrolu nad transportom plina, što bi dodatno osnažilo tu politiku i dalo joj snagu za ostvarivanje ciljeva koji nisu na putu jačanja euroatlantskog bloka u BiH”, naglašava Kapo.

S druge strane, političarima iz Banje Luke, „ne odgovara izgradnja Južne interkonekcije jer slabi njihove poluge za nastavak ucjenjivanja ostatka države sa protokom plina iz dosadašnjih izvora“.

Turčalo dodaje da kontrola nad Južnom interkonekcijom donosi i ekonomski interes i patronažu jer upravljanje tako velikim infrastrukturnim projektom znači utjecaj nad stotinama miliona eura investicija, izborom izvođača radova, zapošljavanjem kadrova i kasnije nadzorom nad tokovima gasa.

“Energetika je jedan od stubova suvereniteta, a ko kontroliše energente, ima moć kreirati zavisnost drugih. Kontrola nad infrastrukturom poput ovog plinovoda značajno bi osnažila argument da hrvatska komponenta ima sve elemente 'državnosti' na svom području i da joj treba omogućiti da se to prevede u novi entitet. HDZ jako dobro razumije da se infrastrukturna moć preliva u političku moć”, ističe Turčalo.

U ovom kontekstu moguće je posmatrati i ulogu Hrvatske, koja je uspjela pozicionirati LNG-terminal Krk kao strateški resurs i vješto ga pretvorila u polugu regionalnog uticaja, tako da je praktično zauzela geopolitičko čvorište koje joj omogućava da istovremeno djeluje kao integrator Zapadnog Balkana i selektivni hegemon prema Bosni i Hercegovini.

Iza službenog narativa o “regionalnoj stabilnosti”, Hrvatska je kroz usklađivanje sa HDZ‑om BiH nastojala osigurati da kontrola nad gasnim pravcem prema Federaciji ostane u hrvatskim rukama, čime bi BiH dugoročno zavisila od dobre volje energetskog centra koji stoji izvan njenih granica.

Damir Mašić, zastupnik SDP-a BiH u Parlamentu FBiH, koji je bio dio grupe parlamentaraca koji su nedavno posjetili Washington, vjeruje kako će u konačnici predstavnici Hrvatske izabrati partnerski odnos sa SAD-om umjesto podrške HDZ BiH u blokadi realizacije ovog projekta.

Podsjeća da je ovo projekt koji jednako snažno podržavaju sve američke administracije te da je, kad je u pitanju aktuelni saziv vlasti u SAD, Južna interkonekcija jedini projekt USAID-a koji se još provodi u BiH.

“HDZ BiH ili bilo ko može imati razne želje, ali realizacija ovog projekta je strateški interes SAD-a i BiH. Moguće ga je realizirati jedino prema važećem zakonu i svako insistiranje na promjeni tog zakona značilo bi novu blokadu realizacije ovog projekta. To je svima jasno i o tome nema razgovora. Izgubljena je skoro godina nakon usvajanja zakona i nema više vremena za gubljenje. Moramo čim prije početi s gradnjom ovog gasovoda koji nam omogućava alternativni pravac opskrbe, čini nas neovisnim o ruskom gasu, a svi smo svjedoci ruskog malignog uticaja u regiji, te stvara pretpostavke za dodatni ekonomski razvoj dijelova BiH kroz koje gasovod prolazi”, kaže Mašić.

Pristup tzv. probosanskih stranaka ovom projektu za dio naših sagovornika je loš i pokazuje da im manjka svijesti o tome da je energija tvrda poluga moći i instrument teritorijalnog i svakog drugog “sidrenja” države.

Umjesto toga su reaktivnim i kratkoročnim potezima prepustile stratešku inicijativu HDZ-u, ali i Dodiku koji su kroz institucionalne mehanizme i paralelne projekte poput povezivanja ovog projekta sa istočnom interkonekcijom nastojali dugoročno staviti sva ona područja sa bošnjačkom većinom u energetski poluprotektorat.

Probosanske stranke su se kao i često oslanjali na intervenciju SAD, čime su priznali vlastiti deficit moći. Ishod je takav da je do sada svaki i mali korak naprijed u ovom projektu napravljen kada američki pritisak preuzme ulogu domaće političke volje.