Italijanski novinar 1995. pisao da su mu nudili da puca po Sarajevu

U jednom gotovo potpuno zaboravljenom članku iz 1995, italijanski novinar opisuje kako mu je srpski vojnik ponudio da iz snajperskog zaklona gleda u Sarajevo i puca po opkoljenom gradu.

Ovaj detalj, godinama bio van fokusa javnosti, otkrio je profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i saradnik portal !Odgovor prof. dr Vahidin Preljević.

Riječ je o tekstu “Turisti snajperisti u Sarajevu” autora Giuseppea Zaccarije, objavljenom u italijanskoj La Stampi 30. marta 1995..

Članak je za portal !Odgovor prevela profesorica italijanskog jezika i književnosti. Tekst članak prenosimo u cjelosti.

"Ćao, draga: idem na jednu “lovačku ekspediciju” i vraćam se u ponedjeljak." Mogu da zamislim tog čovjeka kako skuplja stvari, daje poljubac ženi i kreće u avanturu zbog koje će biti odsutan samo nnekoliko dana.

Samo što on ide ubijati ljude.

To je neka moderna stvar, ali bez rizika, kao oni adrenalinski šokovi na egzotičnom safariju u udobnom terencu pod klimom. Kao na televiziji.

U Trentu je jučer, na sjednici "Stalnog narodnog tribunala", takvo nešto prijavila grupa volontera. Kažu da ima ljudi koji otputuju, sa nekih evropskih aerodroma (njemačkih i britanskih), na uplaćeni ratni vikend-aranžman u bivšoj Jugoslaviji.

Program predviđa mogućnost “krupnog ulova”. Snajperske akcije. Odvedu te gore, na brda, zaštićen si vrećama pijeska ili betonskim oklopom, naciljaš siluetu kroz nišan. Opališ. Ako promašiš – ispadaš budala, ali ako silueta padne i počne se grčiti, e onda si “frajer”. Hajde, idemo piti. Može šljivovica, a ako hoćeš viski, doplatit ćeš.

U Trentu, na sjednici Tribunala, jučer su tvrdili da su mnogi svjedočili o ovakvoj stvarnosti. I da su u Hagu, gdje prvi put u historiji zasjeda tribunal, ali ne tribunal pobjednika, nego tribunal svih – onaj UN-ov za zločine u bivšoj Jugoslaviji – već iskaze dali brojni novinari.

A znate kakvi su novinari: često preuveličavaju, ponekad i u najboljoj namjeri legendama daju težinu činjenica. Ostaje, dakle, sumnja. Može li ovo biti istina?

Onaj ko sinoć nije bio u Trentu, ko još nije svjedočio u Hagu, ali je boravio u onoj kanalizaciji ljudskog dostojanstva kakva je bivša Jugoslavija, možda može dati mali doprinos.

Prije par godina desilo mi se da me na Palama jedan “seoski gospodin”, u uniformi srpske vojske, odvede na kraj svog dvorišta, do drvene barake. Bila je jedva nešto veća od pseće kućice, ali na podu je stajao gumeni madrac, a u zidu mali prozorčić u kojem je bio zabijen snajper, pričvršćen na tronožac debelim šarafima.

“Vidi”, rekao je taj “gospodin”. Kroz dvogled usmjeren prema Sarajevu vidjele su se osobe koje brzo prelaze “Snajpersku aleju”, od žute zgrade Holiday Inna prema ogoljenom soliteru koji je, prije nego je izgorio, bio hotel Boston [op. a. hotel Bristol]. “Hoćeš pucati?” – upitao je dok je nišanio stariju ženu.

Najjeziviji dio jučerašnje prijave je upravo ovo: možda priča o “krupnom lovu” na Bosance i nije sasvim tačna. Ali zvuči uvjerljivo – i to je ono što je strašno.

Profesor Preljević je pojasnio i nekoliko bitnih razloga zbog kojih je ovaj "krajnje brizantan izvještaj" važan.

Između ostalog ovaj članak "donosi lično svjedočenje novinara Giuseppea Zaccarie, kojem je neki pripadnik srpske paravojske direktno nudio da puca po Sarajevu."

"Potvrđuje da su informacije potekle zapravo iz 'Tribunala dei Popoli', a da su je onda italijanske novine preuzele i dalje obrađivale. Zaccarijino svjedočenje ima dodatnu težinu jer je riječ o ratnom dopisniku koji sigurno nije bio 'antisrpski' nastrojen. Kasnije je čak pisao afirmativne knjige o Miloševiću i Miri Marković. Ovu posljednju je preporučio i sam Peter Handke. Preminuo je prije nekoliko godina", kazao je on.

Također profesor Preljević je nedavno na svom profilu na društvenoj mreži X, podijelio tekst iz italijanskog lista Corriere della Sera, objavljen krajem marta 1995. u kojem se navode šokantne tvrdnje o pojavi „ratnog turizma“ u BiH.

U tekstu se navodi svjedočenje Giannija Tognonija iz „Stalnog narodnog tribunala“, da su bogati pojedinci iz Zapadne Evrope dolazili u BiH kako bi vikendom učestvovali u borbama, pucali na civile i pridruživali se jedinicama na ratištu. Letjeli su s manjih evropskih aerodroma, dolazili opremljeni uniformama i ponekad vlastitim oružjem, dok su im domaći posrednici na frontu osiguravali dodatno naoružanje i prevoz.

List je opisao da su ovi „turisti-ratnici“ učestvovali u napadima, koristili ručne bacače i pucali sa sigurnih uzvišenja na civile – žene, djecu i vojnike – pretvarajući rat u „ljudski streljački poligon“.

Grupa navodnih humanitaraca iz mjesta Magenta kod Milana putovala je u Mostar kao dio lokalnog Caritasa, ali su fotografije pokazale da su nakon isporuke pomoći večerali u luksuznim restoranima s hrvatskim ekstremistima, pili šampanjac i izvodili fašističke pozdrave. Posebno je istaknut Emanuel Torreggiani, koji je putovao u BiH više od deset puta i branio se tvrdnjom da ima „pravo na uživanje“.

Članak je bio jedan od prvih u Evropi koji je upozorio na fenomen „ratnog turizma“. Iako tada bez konkretnih imena i dokaza, izazvao je snažnu reakciju italijanske javnosti i pozive na istragu.

Tema je ponovo dospjela u fokus svjetske javnosti nakon što je tužilaštvo u Milanu prošle sedmice pokrenulo istragu o „snajper-turistima“.