Blagovčanin za !Odgovor: Pravosuđe školski primjer zarobljavanja države 

Evropska komisija je u ovogodišnjem izvještaju prvi put ocijenila Bosnu i Hercegovinu kao „zarobljenu državu“, termin koji koristi samo u posebno teškim slučajevima sistemske korupcije.  

U izvještaju se navodi da vlasti nisu ostvarile nikakav napredak u borbi protiv korupcije te da aktivno ometaju reforme, što dovodi do stagnacije i sve izraženijih znakova zarobljenosti države. 

Povodom, ovog izvještaja razgovarali smo sa Srđanom Blagovčaninom, specijalistom za javnu politiku, reformu javne uprave i vladavinu prava. On je i autor studije organizacije Transparency International pod nazivom Zarobljena država, zarobljeno društvo.  

!Odgovor: Kako biste pojasnili razliku između “političkog zarobljavanja” i “zarobljavanja države” u kontekstu BiH, i zašto je ova distinkcija važna za razumijevanje političke i institucionalne krize? 

Blagovčanin: Zarobljavanje države se smatra najkompleksnijim oblikom sistemske korupcije u kojem uske interesne grupe preuzimaju kontrolu nad institucijama i procesima putem kojih se kreiraju i provode javne politike, zanemarujući u većoj ili manjoj javni interes, kako bi ih oblikovale i provodile u skladu sa vlastitim partikularnim interesima. Formulacija “političko zarobljavanje” predstavlja zapravo indikaciju iz kojeg smjera dolazi zarobljavanje, obzirom da zarobljavanje države može biti ostvarivano i od strane ekonomskih aktera odnosno moćnih kompanija ili iz sfere organizovanog kriminala.  

U slučaju BiH to su dakle političke partije koje su efektivno uspjele zarobiti državu. 

Riječ je o samom načinu na koji političke partije funkcionišu kao primarno klijentelističke strukture, te su na takav način zapravo i ustrojile cjelokupan politički i ekonomski sistem prema vlastitoj mjeri odnosno interesu. Razmjere problema su tolike da zapravo možemo govoriti o toliko enormnoj koncentraciji gotovo ničim ograničene moći u okviru političkih partija a posebno njihovih rukovodstava da se u pitanje dovodi i sama podjela vlasti. Vidimo na sceni potpunu dominaciju izvršne vlasti, dok parlamenti imaju uglavnom dekorativnu funkciju, a pravosuđe nastoji biti što manje primjetno, a posebnu pažnju vodi o tome da se ne nađe na putu izvršnoj vlasti. Ključne odluke se donose vaninstitucionalno unutar uskog kruga ljudi u političkim partijama ili kroz transakcione dilove između rukovodstava političkih partija, a kasnije se tim i takvim odlukama ogrne proceduralni plašt, iako je bjelodano jasno da imaju malo ili nikako veze sa javnim interesom. 

!Odgovor: Koji su po vašem mišljenju ključni faktori koji su doveli do toga da BiH bude označena kao „zarobljena država“ u izvještaju Evropske komisije? 

Blagovčanin: Stanje korupcije u BiH se u proteklih više od deceniju uporno pogoršava prema svim relevantnim istraživanjima i pokazateljima uključujući i globalni TI indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index – CPI). U 2024. godini BiH sa rezultatom CPI od 33 indeksna poena (skala 0-100) bilježi pad od čak 9 poena od 2012. godine i nalazi se na 114. mjestu od 180 zemalja svijeta, što je najlošiji rezultat od kad se mjeri ovaj Indeks. Na taj način BiH je pozicionirana kao druga najkorumpiranija država u Evropi koje dijeli sa Bjelorusijom (33 CPI boda), dok je poziciju države u kojoj je korupcija najviše zastupljena i ove godine zauzela Rusija sa 22 CPI poena. 

Ako je riječ o tome kako smo došli u ovakvo stanje, onda tu imamo širok spektar faktora koji su u manjoj ili većoj mjeri oblikovali ovakav ishod. Proces gradnje države je u BiH u postratnom periodu bio vođen od strane međunarodne zajednice, koja je čak zemljom operativno upravljala sve do prve polovine prve decenije ovog vijeka. Nakon njenog povlačenja lokalne političke elite su efektivno uspjele popuniti taj novonastali vakum moći i staviti pod kontrolu sve ključne političke i ekonomske procese. 

Sa druge strane sama priroda političkog sistema oblikovanog kao power sharing režim, ni najmanje nije pogodovala razvoju političke odgovornosti, odnosno odgovornosti za ishode i rezultate vršenja vlasti. U takvoj konstelaciji svaka potražnja za promjenama koje su bile više ili manje artikulisane i čak se ispoljavale kroz različite proteste, bile su efektivno dezavuisane od strane etničkih monopola na političke i policy procese. 

Sve to nas je zapravo dovelo do toga da ostanemo zaglavljeni na samim počecima procesa demokratizacije i konsolidacije institucionalnih procesa. U slučaju BiH se pokazalo da konvencionalni pristup EU temeljen na uslovljavanju (conditionality) jednostavno ne funkcioniše. Prioritiziranje stabilokratskog pristupa od strane EU, i vrlo često povlađujući i snishodljivo se odnoseći prema najdestruktivnijim akterima, uz gotovo potpuno zanemarivanje procesa demokratizacije dodatno je vodilo učvršćivanju moći političkih elita. Potpuni izostanak rezultata u ključnim reformskim procesima kao što je reforma javne uprave, pravosuđa, unaprjeđenja integriteta izbora zapravo su pokazatelj ključnih interesa i namjera političkih partija koje imaju neograničenu moć nad svim političkim, društvenim i ekonomskim procesima i da im je zapravo ključni prioritet očuvanje status quo. 

U toj situaciji građanima je ostavljen je vrlo jednostavan izbor ili da se pridrže epskom egzodusu iz zemlje i potraže prilike negdje drugdje ili da bi uopšte opstali u zemlji, osigurali egzistenciju, liječenje i elementarne pretpostavke za život – prilagode se klijentelističkim pravilima igre. 

!Odgovor: Da li postoje konkretni primjeri institucija ili procesa u BiH koji su posebno pogođeni fenomenom zarobljavanja države? 

Blagovčanin: Teže bi bilo pronaći primjer institucija ili procesa koji nisu pogođeni fenomenom zarobljavanja. Uzmimo na primjer izborni proces. Političke partije kao ključni generator zarobljavanja države to čine na način da mobilizaciju birača ne vrše putem programa ili prijedloga politika već putem klijentelističke distribucije poslova u javnom sektoru.  

Prema nalazima TI BiH, preko 90% poslova u javnom sektoru se distribuira putem klijentelističkih mreža političkih partija. Kada imamo u vidu da je tu riječ o oko 340.000 zaposlenih u javnom sektoru ili 40 % od ukupnog broja zaposlenih u zemlji, i još kada na to dodamo članove porodica, dolazimo do stvarne partijske baze koja zapravo donosi pobjedu na izborima. Kada na to sve dodamo i širok spektar nepravilnosti u administriranju i provođenju samog izbornog procesa, počevši od biračkih spiskova, manipulacija u brojanju, trgovinu mjestima u biračkim odborima, zloupotrebu javnih resursa u svrhe kampanje, dobijamo cjelovitu sliku zarobljenog izbornog procesa. 

Pravosuđe također predstavlja školski primjer zarobljenosti. Prije nekog vremena radili smo za Fond Otvoreno društvo sveobuhvatnu studiju o stanju u pravosuđu koja je detektovala stanje potpune institucionalne zarobljenosti u pravosuđu.  

U tom smislu vrlo pouzdana indikacija političkih uticaja na pravosuđe je procesuiranje političke korupcije. Ukoliko, kao što je to slučaj u BiH, gotovo da ne postoji procesuiranje političke korupcije to je veoma pouzdan indikator da se pravosuđe nalazi pod političkom kontrolom, jer pojedinci koji bi trebali biti procesuirani posjeduju moć, novac i uticaj. Pored direktne političke kontrole u takvoj konstelaciji se javlja problem i autocenzure u pravosuđu gdje nosioci pravosudnih funkcija, bilo zbog straha, bilo zbog želje da napreduju, izbjegavaju da procesuiraju nosioce političkih funkcija. 

Također, jedan od ključnih manifestacionih oblika zarobljavanja države predstavljaju javne nabavke gdje se godišnje distribuira preko pet milijardi javnog novca sa gotovo četiri puta nižim nivoom konkurencije u odnosu na prosjek EU. Uz to sve prema podacima Agencije za javne nabavke u periodu 2020–2025 kroz različite vrste izuzeća i bez primjene elementarne transparentnosti i principa konkurencije distribuirano je preko dvije milijarde KM. Dakle, to su zapanjujući pokazatelji na koje očigledno niko ne reaguje. 

Ili možemo navesti primjer koncesija koje se dijele šakom i kapom po 14 različitih zakonskih okvira bez ikakve kontrole i nadzora, ili funkcionisanje javnih preduzeća koja funkcionišu u simbiozi sa političkim partijama kao njihove organizacione jedinice, i tako bismo mogli u nedogled nabrajati. 

!Odgovor: Da li smatrate da postoji politička volja unutar BiH da se sistemski riješi zarobljavanje države, i šta bi bila prva konkretna mjera koju biste preporučili? 

Činjenica da se stanje korupcije u dužem vremenskom periodu pogoršava, govori nam zapravo u prilog tezi da nikakva politička volja za adresiranjem problema zarobljavanja države ne postoji. Za izlazak iz ovakvog stanja nažalost nema čarobnog štapića, ni brzih ni lakih rješenja koja će pokazati čudotvorne efekte preko noći. 

Prva i ključna stvar u ovako hronično teškim stanjima kakvo je u BiH jeste demokratizacija i unaprjeđenje integriteta izbornog procesa. Ništa manje važna je i demokratizacija političkih partija, bez koje i nema demokratizacije u punom smislu te riječi, a koje su trenutno ustrojene kao rigidne klijentelističke svemoćne parainstitucionalne strukture. Političke partije ne mogu i ne bi smjele biti i zavodi za zapošljavanje, i komisije za javne nabavke i dodjelu koncesija, i zdravstvene ustanove koje određuje prioritete liječenja i još ko zna šta sve ne. Drugo, potrebno je izvršiti funkcionalnu reviziju mastodontskog javnog sektora i na osnovu nje prilagoditi njegovu veličinu potrebama zemlje odnosno izvršiti njegovu optimizaciju. Ovaj i ovoliki javni sektor koji pruža karikaturalno nizak kvalitet javnih usluga je uteg oko nogu cijelog društva koji ga vuče na dno, a čija je svrha očuvanje vlasti političkih partija. 

Naravno nimalo manje važna stvar je “oslobađanje pravosuđa.” Već godinama se bezuspješno pokušavaju uvesti elementarni standardi integriteta kroz uvođenje provjera imovinskog stanja. Očigledno je da postoje brojni i snažni otpori tome, ne treba biti nobelovac pa zaključiti zašto je to tako. 

!Odgovor: Kako Transparency International mjeri ili identificira “zarobljavanje države” u svojoj metodologiji? 

Blagovčanin: Jednako kao i korupciju, zarobljavanje države je zbog same prirode fenomena teško mjeriti egzaktnim mjerilima. Metodološki pristupi koji se koriste su uglavnom oni koji se oslanjaju na percepciju ekspertske zajednice ili generalne javnosti. Također, odgovarajuće uvide mogu pružiti posredni pokazatelji, npr. u kojoj mjeri se procesuira politička korupcija, što recimo ukazuje na otpornost pravosuđa prema neprimjerenim uticajima, ili recimo na koji način se vrše imenovanja rukovodstava u javnom sektoru. 

Transparency International BiH će početkom decembra objaviti nalaze istraživanja za BiH – indeks zarobljavanja države, prema vrlo zanimljivom metodološkom okviru koji kombinuje kvalitativne i kvantitativne metodološke alate, za koje smatramo da će biti prilično precizna mjera stanja u zemlji. Ovaj metodološki okvir već je pobudio interes šire istraživačke zajednice i očekujemo njegovo korištenje ubrzo i za druge zemlje. 

!Odgovor: Kako građani i civilno društvo mogu najefikasnije doprinijeti smanjenju zarobljavanja države? 

Blagovčanin: Ja bih kao prirodne saveznike u toj borbi, građanima i civilnom društvu dodao i medije. Mislim da je tu ključno stvaranje pritiska na vlasti koji bi vodio artikulisanju tražnje za promjenama i potenciranju neodrživosti ovakvog stanja. Dakle, kontinuirano isticanje ovog problema u javnosti, a sa druge strane veća mobilizacija građana kroz civilno društvo i podršku medija. Kao što sam već rekao nije realno očekivati rješenja preko noći, ali je nužno barem početi rješavati problem. Nužno je graditi svijest da se ovakvo stanje neće promijeniti samo od sebe i da bez aktivnog učešća i potražnje za promjenama od strane većine građana one se sasvim sigurno neće desiti.