Digitalna ovisnost više nije samo problem mladih

Stotine tinejdžera, ponekad dovedenih uz pritisak roditelja, prošle su kroz vrata britanskog Nacionalnog centra za poremećaje povezane s igranjem videoigrica.

Ova klinikam, finansirana javnim sredstvima i osnovana 2019, u posljednje prima sve veći broj pacijenata sasvim drugačijeg profila, piše The Economist.

Stručnjaci za ovisnost o videoigricama do sada su liječili 67 osoba starijih od 40 godina. Najstarija pacijentica, opsjednuta igricama na svom pametnom telefonu, imala je 72 godine.

U mnogim zemljama zavladala je gotovo "moralna panika" zbog utjecaja digitalne tehnologije na mlade ljude. Socijalni psiholog i autor Jonathan Haidt govori o “anksioznoj generaciji” mladih kojima djetinjstvo kradu pametni telefoni i društvene mreže. Škole sve češće zahtijevaju da se telefoni ostavljaju u ormarićima ili kod kuće. U decembru će Australija zabraniti korištenje društvenih mreža mlađima od 16 godina.

Međutim, manje primjetan porast vremena provedenog pred ekranima događa se unutar jedne sasvim druge generacije. Današnji šezdesetogodišnjaci, koji su već navikli na digitalnu tehnologiju, ulaze u penziju i vrijeme koje provode na pametnim uređajima naglo raste.

Neki stariji ljudi “sve više žive svoje živote kroz telefone, onako kako to ponekad čine tinejdžeri”, kaže Ipsit Vahia, šef Laboratorije za tehnologiju i starenje u bolnici McLean, dijelu Harvard Medical School. Digitalne navike koje su obilježile mladost sada prodiru i u starost.

Stariji su oduvijek bili strastveni gledaoci televizije. Slobodno vrijeme, smanjena pokretljivost i izolacija recept su za sate provedene ispred ekrana: prošle godine osobe starije od 75 godina u Britaniji su u prosjeku gledale više od pet i po sati televizije dnevno - pet sati više nego oni od 16 do 24 godine, prema podacima medijskog regulatora Ofcom.

Stariji su tradicionalno zaostajali kada je riječ o digitalnoj tehnologiji. Prije deset godina, samo petina Amerikanaca starijih od 65 godina posjedovala je pametni telefon. To se mijenja. Novopenzionisani, koji su već decenijama “online”, sada su među najentuzijastičnijim korisnicima digitalnih uređaja. Istraživanje kompanije GWI, sprovedeno u sedam zemalja, pokazalo je da su osobe starije od 65 godina čak i sklonije od mlađih od 25 godina posjedovanju tableta, pametnih televizora, e-čitača te desktop i laptop računara.

Tehnološke kompanije prepoznale su starije kao rastuće tržište. Apple proizvodi slušalice koje mogu služiti i kao slušni aparati, te satove koji mogu uraditi EKG ili pozvati hitnu pomoć ako korisnik padne. (Djelimično zbog toga, 17% starijih od 65 godina danas posjeduje pametni sat.)

Sljedeća generacija penzionera izgleda još privrženije tehnologiji: gotovo petina osoba od 55 do 64 godine ima konzolu za videoigre. Penzija sve manje izgleda kao vrijeme za golf, a sve više kao vrijeme za “Grand Theft Auto”.

Kako digitalni uređaji postaju sve češći, stariji provode više vremena pred ekranima. Telefoni i tableti ne zamjenjuju druge medije - oni im se pridružuju.

U zemljama gdje je ovaj trend najizraženiji, ljudi su počeli brinuti o starijima i njihovim telefonima na isti način na koji brinu o tinejdžerima. Istraživanje iz 2022. u Južnoj Koreji, jednoj od zemalja s najvećom stopom korištenja pametnih telefona, procijenilo je da je 15% osoba između 60 i 69 godina u riziku od ovisnosti o telefonu. Japanska istraživanja pokazala su da je vrijeme pred ekranom povezano s manjom fizičkom aktivnošću kod starijih, a ankete u Kini povezuju ga s lošijim snom.

Utvrditi uzročno-posljedične veze nije jednostavno. Ekrani mogu poticati neaktivnost kod starijih ili je možda obrnuto: više vremena provode na telefonima jer su manje pokretni. Profesor psihologije Pete Etchells s Bath Spa Univerziteta kaže da mu je vlastito “vrijeme pred ekranom” naglo poraslo kada je bio prikovan za bolnički krevet: “Da ste mi tada oduzeli iPad, i dalje bih bio nepokretan - ali neuporedivo nesretniji.”

Stariji se suočavaju s rizicima online svijeta koje druge ranjive grupe nemaju. Za razliku od tinejdžera, njihovi uređaji često su povezani s bankovnim računima. “Mikrotransakcije” unutar igara — poput “loot boxova” — mogu isprazniti novčanike. Isto vrijedi i za prevarante, koji mogu kontaktirati i opljačkati svoje žrtve putem istih aplikacija. Posebno u siromašnijim zemljama, stariji sve više koriste WhatsApp za komunikaciju i kupovinu, a upravo je WhatsApp i “omiljena” platforma prevaranata.

Stariji također nemaju društvene granice koje tinejdžerima pomažu da ograniče korištenje ekrana. Nastavnici i roditelji nadziru djecu, ali penzioneri su sami sebi “šefovi”.

Zabrinjavajuće i obmanjujuće vijesti posebno prijete starijima, koji su dvostruko skloniji korištenju aplikacija i web-stranica za vijesti u odnosu na mlađe od 25 godina. Nedavno istraživanje sa Stanforda pokazalo je da odustajanje od Facebooka dovodi do blagog poboljšanja mentalnog zdravlja kod korisnika svih uzrasta, ali je efekat bio dvostruko jači kod starijih učesnika nego kod mlađih.

Za one koji ipak pretjeraju, posljedice su vjerovatno blaže nego kod mladih. Za razliku od alkohola ili kockanja, gdje osoba može izgubiti zdravlje ili imovinu, glavna opasnost od ovisnosti o ekranima je gubitak vremena. Za mlade to može značiti loše ocjene ili izgubljen posao; za penzionere tek izgubljene sate.

Neka nova istraživanja čak sugeriraju da digitalni uređaji mogu pomoći u održavanju mentalne vitalnosti. Iako su ranije studije povezivale pretjerano vrijeme pred ekranom s problemima koncentracije i pamćenja, metaanaliza iz aprila, koja je obuhvatila više od 400.000 starijih osoba, pokazala je da oni stariji od 50 godina koji redovno koriste digitalne uređaje imaju manju stopu kognitivnog propadanja.

Na bolje ili gore, vrijeme koje stariji provode pred ekranima, tek je počelo rasti, zaključuje su u članku objavljenom u The Economist.