Crna Gora i Albanija idu ka članstvu, ostali u leru

Samit Berlinskog procesa na kojem su bili okupljeni čelnici zemalja Zapadnog Balkana i Evropske unije održan je prije desetak dana u Londonu. Malo ko ga je i zapazio.

Povodom obilježavanja samita upriličen je i svečani prijem koji je u palači St. James u Londonu priredio kralj Charles III.

Značajnijih poruka, dogovora, odluka, nije bilo.

Analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adi Ćerimagić podsjeća kako je Berlinski proces pokrenut kao pokušaj da se na neki način popuni politička praznina nastala usporenim kretanjima u politici proširenja Evropske unije.

„Nije zamišljen kao alternativa procesu proširenja, već kao jedan segment koji bi bio fokusiran, prije svega na regionalnu saradnju i na unapređenje socio-ekonomske situacije u regionu, ali i kao prilika da dođe do političkih susreta na najvišem nivou između dijela Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana. Tokom godina vidjeli smo različita izdanja. Nekada sa određenim situacijama kao što je 2017. potpisivanje ugovora o transportnoj zajednici do nekih godina koje su davale manje rezultate“, kazao je Ćerimagić za portal !Odgovor.

On smatra da je kontekst ovogodišnjeg Berlinskog procesa nešto drugačiji iz nekoliko razloga.

„Prvi i možda najvažniji jeste da od decembra prošle godine, ne samo Evropska komisija već i dio zemalja članica EU, puno ozbiljnije razmišlja o mogućnosti da prije svega dvije zemlje, Crna Gora i Albanija, do kraja ovog desetljeća zaista, ne samo budu spremne za članstvo, već moguće i postanu članice EU“, rekao je.

Dodaje da je jako puno energije je investirano u taj projekat.

„To ustvari ostavlja manje vremena za neke druge inicijative koje bi uključivale svih šest zemalja regiona. I drugo, postavlja na neki način čudnu situaciju, gdje u procesu u kojem bi se trebalo razgovarati o regionalnoj saradnji, produbljivanju regionalne saradnje, imate zemlje na dva kolosjeka. Ove dvije koje na neki način idu ka članstvu i četiri koje su u nekom leru“, ocijenjuje Ćerimagić.

Drugi važan faktor, nastavlja, jeste da je Berlinski proces prije 11 godina bio prilika da se lideri iz regiona susretnu sa liderima EU.

„To je bila skoro pa jedinstvena prilika. Sada je to potpuno drugačije. Vi realno imate skoro svaka tri mjeseca ne samo sastanak regionalnih lidera, već i sastanak regionalnih lidera sa liderima EU“, rekao je.

Te prilike, pojašnjava Ćerimagić, nisu više neregularne kao prije i samim tim onda i pripreme za sastanak Berlinskog procesa prolaze drugačije.

„I treći, također bitan faktor jeste da u Berlinu imamo novu vladu i da ta vlada još se uhodava i po pitanju Berlinskog procesa. Tako da ustvari njihov puno snažniji angažman, puno snažnije djelovanje na konkretnim projektima možemo očekivati tek naredne godine“, ukazuje.

Do tada će, vjeruje, biti jasnije šta se dešava sa ova dva kolosjeka, te da li su ambicije Crne Gore i Albanije realne.

„Vjerujem da će i onda neki konteksti koji postoje, unutarpolitički, mislim prije svega na BiH koja je fokusirana na presudu Miloradu Dodiku i posljedice koje je proizvela, Srbiju koja ima svoje interne i međunarodne izazove, ali i Kosovo koje u ovom trenutku još nema funkcionalnu novu vladu. Tako da, u biti mislim da će ovaj Berlinski proces biti jedan od onih koji neće biti zapamćen po nekim značajnim pomacima“, navodi.

 Shodno ova tri faktora, mišljenja je da je bilo i nerealno očekivati nešto više.

„Šta će biti s Berlinskim procesom u budućnosti ovisit će, rekao bih, od dinamike u Albaniji i Crnoj  Gori, razvoja situacije u druge četiri zemlje, te od toga šta će Berlin zajedno sa Podgoricom, koja će biti domaćin narednog samita, zajedno sa tom grupom regionalnih organizacija koje su uključene uvijek u Berlinski proces zajedno sa Evropskom komisijom, od Berlinskog procesa i budućih samita željeti napraviti“, zaključuje Ćerimagić.