Spengajte medije koji nisu OK

Nakon što je javnost saznala da je premijer Vlade Federacije Nermin Nikšić od v. d. direktora Federalne uprave policije (FUP) tražio da nekoga „spenga”, pa potom da nekoga zaposli kao sudskog policajca, premijeru i prvom čovjeku FUP-a najveći su problem – mediji.

Sudeći po njihovim izjavama i potezima nakon dvije serije poruka objavljenih u emisiji Istraga sedmice na TV Hayat, glavni pravac njihovog rješavanja ove krize jeste – spengati medije i časne službenike u javnim strukturama koji pomažu da javnost sazna ko vodi državu i policiju.

“Pošto objavljene poruke očito potiču iz tužilačkih spisa, riječ je o ozbiljnom kriminalu, kršenju zakona i direktnom napadu na pravosudne institucije. Nema pravne države ako iz institucija cure dokazi”, kazao je premijer u razgovoru za BHRT.

Dodao je da niko nema pravo iznositi podatke iz istraga u javnost niti ih koristiti za političke obračune te da očekuje „da nadležne institucije reaguju i preduzmu potrebne mjere povodom curenja dokaza”.

Vahidin Munjić, očigledno nervozan a i nevičan političkom javnom komuniciranju, čak je – kao da smo u bivšem režimu, recimo 1980-ih – poslao Televiziji Hayat „Zahtjev za preispitivanje uređivačke politike”.

Zahtjev je vrsta dokumenta i obraćanja koja ima i svoje mjesto u upravnom postupku i procedurama, ali prvi čovjek federalne policije očigledno ne razumije da policija ne može od medija zahtijevati „preispitivanje uređivačke politike”.

Ne postoji proceduralni alat pod nazivom „Zahtjev za preispitivanje uređivačke politike“. Postoji „Zahtjev za preispitivanje sudske odluke“, u upravnom sporu. Da li je Munjić pogriješio ili namjerno htio zastrašiti medijsku kuću – svejedno, u političkoj javnosti se ne računaju namjere nego posljedice.

Ovaj SUP-ovski rječnik i um očigledno vlada i drugim granama naše sadašnje federalne vlasti. Munjić, kao aktivni policajac, misli da od medija može tražiti da se preispitaju, ili da ih on prevaspita. Dragan Mioković, penzionisan policajac, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta Federacije, komentirao je zahtjev 20 opozicionih zastupnika za sazivanje vanredne sjednice o aferi kao „predizborni pokušaj da se u sali napravi sudnica”.

„Tražiti da Predstavnički dom raspravlja informaciju o navodnim nepravilnostima – ništa manje nego premijera FBiH – je blago rečeno neozbiljno”, kategoričan je bio Mioković, pokazavši da ili ne razumije da u demokratskom režimu izvršna vlast polaže račun zakonodavnoj ili manipulira javnošću. Kako smo već pisali, sve je jedno, a možda i oboje.

Munjić se u „Zahtjevu” upućenom Hayatu poziva na članove Krivičnog zakona koji se odnose na nezakonito ustupanje dokaza, ali i prosječan student prava kao i medijski početnik znaju da novinari, urednici i mediji ne mogu biti odgovorni za rad u interesu javnosti te da su zakonski zaštićeni u čuvanju integriteta, identiteta i sigurnosti svojih izvora.

Ono što premijer naziva „curenjem podataka iz istrage”, a prvi čovjek policije prijetećim tonom podastire kao mogućnost za krivično gonjenje, u demokratskim se zemljama naziva zviždanje („whistleblowing”). Pokušavalo se takvo što i u Bosni i Hercegovini ugraditi u zakone – kada je borba protiv korupcije bila strateški američki interes. Sudeći po tišini nevladinih i diplomatskih krugova, korupcija je sada OK.

Pravno i profesionalno potkovan, ali i hrabar odgovor uprave Televizije Hayat upravo pokazuje suštinu Munjićevog neznanja i/ili policijske oholosti.

„Cijenimo Vaš interes za rad medija, no moramo odbiti Vaš zahtjev jer on predstavlja neprihvatljiv pokušaj utjecaja na slobodu medija i novinarsku nezavisnost. Dalje, sadržaj Vašeg dopisa razumijevamo i kao svojevrsnu prijetnju koja dolazi s pozicije moći”, stoji u odgovoru TV Hayat.

Dalje objašnjavaju da podaci nisu lične prirode, da nisu sudskom odlukom bili označeni kao tajni podaci, da se ne spominju treća lica koja nisu nosioci javnih funkcija itd. Također, pozivaju se na relevantne ustavne odredbe, zakonske propise, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama te praksu Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima.

„Ovi slučajevi jasno pokazuju da pokušaji policijskih tijela ili pojedinaca nosilaca funkcija da utječu na uređivačku politiku medija, bilo kroz zahtjeve za preispitivanjem ili implicitne prijetnje, predstavljaju nedopustivo kršenje slobode medija i mogu dovesti do odgovornosti pred nadležnim tijelima u BiH”, saopćeno je iz TV Hayat.

Policijsko-komunistički pritisak OK-dvojca Nikšić-Munjić nije opravdan, nije poželjan i nije odgovoran, ali je posvema razumljiv: to su ljudi u dubokom problemu, suočeni s mogućnošću sudskog gonjenja, zatvora, političke i profesionalne propasti. Oni se nastoje spasiti po svaku cijenu.

Također je razumljivo – ali zastrašujuće! – ponašanje nekih važnih sarajevskih medija, koji bez ograde i objašnjenja prenose ovakve prijeteće izjave jednog od najmoćnijih ljudi u državi. Štaviše, neki prenose njegove i Munjićeve „demante” i reakcije prethodno i ne objavivši ono što se „demantuje”.

Takvi mediji su OK, kako bi Munjić rekao u svojim porukama na sve što mu stigne, posredno ili neposredno, od samoga premijera. Takvi mediji rade u interesu vlasti sve i kad vlast radi protiv interesa građana, pa čak i protiv interesa samih tih medija.

Koalicije se formiraju i raspadaju, direktori i v. d. direktori odlaze i dolaze, premijeri također, ali ako se jednom kao normalna prihvati praksa policijsko-političkog pritiskanja medija i novinara – nju nove vlasti neće ukidati.

Normalno je da vlast ne voli medije, ali nije normalno da mediji više vole vlast od samih sebe.