Prije 33 godine srušen Stari most u Mostaru

Danas, 9. novembra 2026. godine, navršavaju se 33 godine od rušenja Starog mosta u Mostaru, jednog od najprepoznatljivijih spomenika Bosne i Hercegovine. U 10:16 sati tog novembarskog dana 1993. godine, nakon višednevnog granatiranja s položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO), veličanstveni kameni luk srušio se u hladnu Neretvu.

Nestalo je jedno od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja osmanskog perioda, most koji je više od četiri stoljeća povezivao dvije obale rijeke, ali i predstavljao srce Mostara.

Historija Starog mosta počinje sredinom 16. stoljeća, u vrijeme Osmanskog carstva, kada je Mostar imao važnu ulogu kao trgovačko i administrativno središte Hercegovine. Izgradnja je povjerena osmanskom arhitekti Mimaru Hajrudinu, učeniku i saradniku čuvenog graditelja Mimara Sinana. Radovi su započeli 1557. godine, a završeni su 1566. godine.

Most je bio dug približno 29 metara, širok oko četiri metra, a njegov luk uzdizao se oko 24 metra iznad uobičajenog nivoa rijeke. Izgrađen od lokalnog kamena tenelije, poznatog po svojoj svijetloj boji, predstavljao je izuzetan građevinski poduhvat za tadašnje vrijeme.

Rat u Mostaru tokom 1993. godine donio je teška razaranja. Posebno teška situacija bila je u istočnom Mostaru, gdje su stanovnici bili izloženi granatiranju i nestašici osnovnih životnih potrepština. Stari most je u tim okolnostima služio kao jedina komunikacijska veza između dvije obale.

Nakon višekratnog granatiranja tenkovskim projektilima HVO-a s položaja na brdu Stotina, konstrukcija je do večeri 8. novembra bila na ivici urušavanja. Nastavljeno granatiranje narednog jutra dovelo je do konačnog uništenja – u 10:16 sati kameni luk je popustio i pao u Neretvu.

Trenutak rušenja zabilježen je kamerama, a snimci su ubrzo obišli cijeli svijet. Kasniji snimci koje su prikupili JOB Mostar i Centar za mir i multietničku saradnju Mostar potvrdili su i prisustvo pripadnika Hrvatske vojske (HV) na utvrđenjima na brdu Hum iznad grada.

Za rušenje Starog mosta direktno se smatram odgovornim Slobodan Praljak, bivši šef Glavnog stožera HVO-a, koji je tokom izricanja osuđujuće presude pred Međunarodnim sudom u Hagu u novembru 2017. godine popio otrov u sudnici. Haški tribunal je u prvostepenoj presudi utvrdio da su oružane snage HVO-a srušile most, dok je Žalbeno vijeće kasnije zaključilo da je most u vrijeme napada bio vojni cilj, čime je promijenjena samo pravna kvalifikacija čina, ali ne i činjenica ko ga je srušio.

Zajedno sa Starim mostom, tokom rata uništeni su ili teško oštećeni i brojni drugi objekti kulturno-historijskog naslijeđa u staroj gradskoj jezgre, poput džamija, medresa, hamama i trgovačke ulice Kujundžiluk.

Nakon završetka rata, 1998. godine pokrenuta je obimna međunarodna inicijativa pod okriljem UNESCO-a i Svjetske banke. U projekat obnove uključile su se brojne države, među kojima Turska, Hrvatska, Italija, Francuska i Nizozemska.

Radovi su počeli 1999. godine. Za rekonstrukciju je korištena izvorna tenelija iz lokalnih kamenoloma, a ronioci su iz Neretve izvukli i dio originalnih kamenih blokova koji su ugrađeni u novu konstrukciju.

Obnovljeni Stari most svečano je otvoren 23. jula 2004. godine. Već naredne, 2005. godine, područje Starog mosta i stare gradske jezgre Mostara upisano je na UNESCO-ovu listu svjetske baštine kao primjer multikulturalnog urbanog naselja i simbol pomirenja te međunarodne saradnje.