Redovni profesor u decenijama bosanskog retrogradnog Merkura

ISPRAVKA: U prvobitnoj verziji teksta navedeno je da je Jasna Duraković redovna profesorica na Odsjeku za žurnalistiku / komunikologiju na Fakultetu političkih nauka. To je činjenična greška, Jasna Duraković je vanredna profesorica.

Gledamo tu jednu novu političku ličnost u Srbiji. Profesor Saičić, Radomir. Upečatljiva pojavnost: duguljasto, gotovo isposničko lice (u suglasju s njegovim čestim pozivanjem na pravoslavlje uz kritiku Crkve); izraženi brkovi i kraća brada. Miran u govoru, neobična dikcija, pokatkad zapjevanje u govoru. Naprosto zanimljiv, neobičan, autentičan lik.

Ima tu i drugih, manje ili više upečatljivih, regionalno vidljivih profesora. Možemo reći da je glavna odlika Studentskog pokreta u Srbiji sprega studenata i profesora: prvi na ulice i u blokade, drugi na liste i potom vjerovatno u vlast.

Dakako, niti je Saičićeva simpatična pojavnost naznaka kvalitetne politike niti njegova vještina istupanja i nastupanja obećava kvalitetnog upravljača (ili predsjednika Srbije, što mu mnogi namjenjuju).

Ali tek ostavlja snažan dojam. Naravno, dojam u politici nije sve, ali nije ni ništa. Dobar je početak, pogodan okvir, za važnije i dublje stvari.

Onda se na TikToku pojavi federalna ministrica obrazovanja i nauke, redovna vanredna profesorica na Odsjeku za žurnalistiku/komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Jasna Duraković.

U amaterski napravljenom snimku ministrica & profesorica upozorava nas, držeći se struke, da je na njezina loša komunikacijska iskustva u periodu od 30. oktobra utjecao – retrogradni Merkur. Svoje astrološke opaske i impresije je uklopila u svoju komunikološku ekspertizu.

Ako Jasnu Duraković pojmimo, gledajući ovaj snimak, kao astrologinju, možemo zaključiti da zvuči ozbiljno, govori uglavnom tečno, njezino izlaganje ima jasan uvod, dobru razradu i efektan zaključak uz konkretne preporuke.

Ali Jasna Duraković nije astrologinja nego profesorica & ministrica i istaknuti kadar Socijaldemokratske partije (SDP). Da li ona vjeruje u energije planete, da li nam ozbiljno dijeli savjete ili se tek vješto šali – uopće se o tome ne bi trebalo raspravljati. (Naknadno je ustvrdila da se šalila. Držim da takva šala ne dolikuje ni redovnoj profesorici ni federalnoj ministrici.)

Ako se vodimo komunikološkim osnovama, koje nam je predavala, među ostalima, upravo i profesorica Duraković, moramo znati da je u komunikacijskom kontekstu – ili što bi lingvisti rekli, u govornom činu – uz ono što se govori jednako važno ko to govori pa i kome govori.

Općoj javnosti društvenih mreža, obraća se ministrica & redovna profesorica i dijeli im savjete o ponašanju i življenju u vrijeme određenog položaja planeta. To je to – kompletan opis.

Jasna Duraković je, kao i Radomir Saičić, redovan univerzitetski profesor.

U Bosni i Hercegovini i Srbiji, kao i u većini drugih zemalja, zvanje redovnog profesora preobražava se u svojevrstan društveni status. Redovni profesor je jedna privilegirana, zaštićena društvena vrsta. Potreban je zaista skandal teških razmjera da se takav status izgubi, a jednom popevši se na vrh, redovnom profesoru otvaraju se vrata radne autonomije i naučne slobode.

Radni odnos je, dakle, praktično, doživotan, plata mu je najviša u javnom obrazovanju; uz nju idu honorari za komisije, ekspertize, recenzije, projekti.

Takav položaj, u plemenitoj demokratskoj zamisli, nije privilegija bez razloga. Društvo ga plaća i štiti upravo zato da bi mogao misliti i istraživati iznad prosjeka i govoriti ono što drugi ne smiju. Svi oni ispod njega, vanredni profesori, docenti i asistenti znatno su ranjiviji. Njih bi neki javni nastup mogao koštati napredovanja pa i zaposlenja.

Ali redovni profesor je zaštićen kako bi štitio društvo i podizao mu ljestvicu. Naprimjer, bosansko društvo redovne profesore prava plaća da jasno i glasno objasne kada se i kako krši ustav – oni to uglavnom nisu uradili, recimo, u aprilu 2023. godine.

Pokoji se profesor uključuje u javne rasprave, kolumnama, istupima, nastupima na televiziji. I to je pohvalno: ne žele ostati po strani i iz hladovine kabineta posmatrati urušavanje društva, sve i kada to čine loše, kada im se ne poklapaju teorije i činjenice, kada se vode interesom jedne partije. Važno je da učestvuju u najšire pojmljenoj političkoj javnosti.

Jasna Duraković je, ipak, bolji primjer zaštićene vrste. Od mladosti je, u porodičnom duhu, kao kćerka uglednog profesora i bivšeg lidera SDP-a, politički angažirana, a u ovom se mandatu prihvatila i ministarske odgovornosti. Kako je i šta radila – o tome smo već pisali. U osnovi, srednja žalost.

I sada, na kraju mandata koji nije ni u sjeni skandala ni pod reflektorima uspjeha, profesorica Duraković – u šali ili sasvim ozbiljno, svejedno – pokazuje nam da je bosanska profesorska klasa u dubokoj krizi, da je daleko ispod srbijanske, koja svoje ponajbolje predstavnike gura u vatru političkih borbi.

Otuda sve te primjerene i često neprimjerene žalopojke o bosanskim studentima koji se ne bune i samo gledaju srbijanske kolege možemo odbaciti na dva načina. Prvo, kada bosanski studenti budu u tako lošem položaju kao srbijanski – pobunit će se. Drugo, bosanski studenti nemaju iste profesore.

Do tada će i studenti i društvo čekati da prođe jedan višedecenijski retrogradni Merkur pa da redovni profesori shvate da su privilegirani i zaštićeni kako bi bili društveni prvaci, a ne tek jedan ogranak vladajuće klase.