Kako definirati probosansku politiku: Suverenitet kao temeljno pitanje

Prošle sedmice smo otvorili pitanje razumijevanja i historije pojma „probosanske politike“. Taj se pojam toliko dugo koristi u bosanskohercegovačkom političkom govoru, a niko nije ponudio njegovu preciznu definiciju.

Pojam se čuje u izjavama političara, analizama komentatora i predizbornim porukama, ali se rijetko objašnjava šta tačno podrazumijeva, ko ga ima pravo koristiti i po čemu se prepoznaje u praksi.

Najčešće se koristi prilikom pokušaja ujedinjavanja političkih stranaka sa sjedištem u Sarajevu, koje svoju političku snagu crpe uglavnom iz bošnjačkog naroda. Upravo zato je nejasno da li se on odnosi na jasno određen politički program, na vrijednosni okvir ili samo na pogodnu oznaku za blok stranaka koje se predstavljaju kao suprotnost politikama što opstruiraju državu.

Kontaktirali smo nekoliko bivših političara, javnih aktera, političkih analitičara, profesora i novinara s upitom kako oni definiraju šta je „probosanska politika“, postoji li ona uopće u političkoj praksi i kakve su njene stvarne granice.

Njihovi odgovori donose različite poglede, od onih koji je vide kao jasan državotvorni projekat do onih koji upozoravaju da je riječ o frazi koja češće prikriva nego otkriva.

Bivši reisul-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa-ef. Cerić, koji se na ovaj problem osvrtao i u jednom autorskom tekstu, probosansku politiku vidi kao politiku odgovornosti za cjelinu zemlje, koja postoji u pojedinim djelima i ljudima, ali još nije izgrađena kao dosljedna praksa.

„Probosanska politika je politika odgovornosti za cjelinu Bosne i Hercegovine: za njenu državnu suverenost, slobodu i ravnopravnost svakog čovjeka te sigurnost i dostojanstvo svih njenih naroda. Njen interes je opće dobro, cilj funkcionalna i pravedna država, a krajnji domet društvo u kojem niko ne mora birati između vlastitog identiteta i odanosti zajedničkoj domovini“, govori on.

Dodaje kako se njena vjerodostojnost mjeri spremnošću da se stranački, lični i nacionalni interes uskladi s pravima drugih i opstankom cjeline.

„Pripadnost bilo kojem narodu sama po sebi nikome ne daje niti oduzima probosansko opredjeljenje. Smatram da ona postoji u pojedinim djelima, inicijativama i ljudima, ali da još nije dovoljno izgrađena kao dosljedna politička praksa. Prepoznaje se tamo gdje se jačaju institucije, štiti javno dobro i brani ravnopravnost i onda kada to vlastitoj stranci ne donosi korist. Biti probosanski znači preuzeti odgovornost i za onaj dio Bosne u kojem nemaš svoje birače“, zaključuje Cerić.

Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Sead Turčalo ocjenjuje da je riječ o sintagmi nastaloj iz potrebe za razlikovanjem, a ne o koherentnoj politici s konkretnim ciljevima i rezultatima.

„Smatram da je probosanska politika samo sintagma koja je skovana u nedostatku načina kako da se napravi diferencijacija u odnosu na politike koje sistemski opstruiraju svaki poduhvat u izgradnji države. Neke stvarne, probosanske politike kao koherentna djelatna politika ne vidim, jer to zahtjeva konkretne zajedničke ciljeve, instrumente i rezultate u praksi“, kazao je.

Turčalo ističe da se često vide i sukobi između opcija kojima pripisujemo da su akteri probosanske politike.

„Pritom ti sukobi ne vode u konstruktivnom pravcu kreiranja zajedničkih ciljeva i razvoja instrumenata za njihovo postizanje, nego se radi isključivo o interesnom razmimoilaženju“, kazao je Turčalo.

Potpredsjednik Američko-europske inicijative dr. Reuf Bajrović probosansku politiku određuje kao prosuverenističku i prodržavnu, uz zalaganje za ukidanje konsocijacijskih ograničenja.

„Probosanska politika je prosuverenistička i prodržavna politika. Njeni interesi su oduvijek i uvijek isti. Osnaživanje države BiH u svakom pogledu. Zalaganje za ukidanje konsocijacijskih okova koji su tokom devedesetih silom nametnuti BiH po prvi puta u njenoj istoriji“, poručuje Bajrović.

Politički analitičar i autor specijaliziran za politiku Jugoistočne Evrope Jasmin Mujanović pojam definira kao sistematski pristup odbrani državnog suvereniteta, uz zalaganje za demokratizaciju i jednakost svih građana.

„Ja bih definirao probosansku politiku kao sistematski pristup odbrani suvereniteta države BiH, njenog teritorijalnog integriteta, pa i zalaganje za demokratski karakter, to jeste demokratizaciju, njenog šireg institucionalnog režima da bi se ostvarila suštinska jednakost svih njenih građana u svim dijelovima BiH“, ističe Mujanović.

Bivši gradonačelnik Mostara i direktor nevladine organizacije Centar za mir i multietničku saradnju Safet Oručević naglašava da je njegov stav o probosanskoj politici identičan kako onom koji je iznio i 1996. godine.

„Ja bih samo potvrdio svoju izjavu iz 1996. godine, koja važi za cijelu Bosnu i Hercegovinu. To je politika koja podrazumijeva iskren odnos prema zajedničkoj Bosni i Hercegovini, u njenim međunarodno priznatim granicama, s glavnim gradom Sarajevom, jasno protivljenje svim idejama podjele ili secesionizma, kao i nedvosmislenu podršku evropskim i NATO integracijama“, ističe Oručević.

Novinar Senja Mahinić upozorava da se pojam često koristi kao politički štit i da među sarajevskim strankama nema konsenzusa o tome iz čega proizlazi suverenitet države.

„Mislim da bi pojam 'probosanska politika' u najširem smislu označavao političko djelovanje s ciljem opstanka BiH kao države te očuvanje njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Međutim, on više sakriva, nego što otkriva u djelovanju bošnjačkih i građanskih stranaka koje ga i koriste. Često se koristi kao politički štit poteza koji u realnosti nanose štetu bosanskohercegovačkom suverenitetu“, kazao je Mahinić.

On smatra da se značaj pojma može mjeriti ako prvo postoji shvatanje iz čega proizlazi suverenitet Bosne i Hercegovine.

„Ja ne mislim da među strankama u Sarajevu postoji suštinski konsenzus u tom smislu. Opstanak države, a da ne postoji dogovor da li njen suverenitet leži na narodima ili građanima u cjelini ili kombinaciji etničkog i građanskog suvereniteta (a to jeste suštinska borba u Bosni i Hercegovini), ne može biti jedini kriterij kojim bi se mjerilo vođenje ‘probosanske politike’ jer od ishoda ovog pitanja zavisi i njen dugoročni opstanak. Ukoliko je on izveden iz tri etničke zajednice njen dugoročni opstanak je upitan“, zaključuje Mahinić.