Ponos i predrasude SDP-a: Ideja o “četvrtom faktoru” u vlasti samo slabi “B” komponentu

SDP je bio prilično tolerantan koalicioni partner NiP-u i Našoj stranci. Tokom četiri godine zajedničke vladavine na državnom i federalnom nivou, te sedam u Kantonu Sarajevo, nije bilo velikih sukoba među članicama Trojke. Svakako ne poput onih, koji su doveli do raspada koalicija SDP-a i SDA 2012, SDA i DF-a 2015. i SDA i SBB-a 2020. godine. 

Trojka je bila relativno stabilna koalicija (kao uostalom i koalicija SDA i DF od 2018. do 2022.)

Istina, pred kraj mandata, tokom predizborne kampanje manifestovali su se neki sukobi. Sabina Ćudić je optužila SDP za kriminal u javnim preduzećima. Konaković nije krio nezadovoljstvo odlukom Nermina Nikšića da Vlada Federacije ne ide u kupovinu BH Telecoma. Ali već je bilo kasno za raspad. Kad se sve oduzme i sabere, Trojka je pokazala zavidan nivo izdržljivosti, pri čemu je SDP pokazao najviše strpljenja.

Tako je, recimo, Nermin Nikšić, uoči izbora, prilično benigno reagovao na optužbu predsjednice Naše stranke da SDP pravi dogovor sa SDA o formiranju vlasti. 

Kazao je: “Stvarno iznenadila me kolegica Ćudić. Naravno, ne pada mi na pamet da njoj nešto... Ali, mogla je upitati ili reći ko to iz SDP-a pregovara sa SDA”.

Zatim je dodao da je i on slušao razne priče, ali nikad ih nije uzeo ozbiljno, jer vjeruje svojim koalicionim partnerima, itd. Dakle, odgovorio je vrlo pažljivo, strpljivo, ne želeći da razmjenjuje vatru sa predsjednicom Naše stranke. 

I tako je bilo četiri godine. 

Može se reći da je SDP pažljivo čuvao koaliciju, jer je kao najveći partner i najviše profitirao iz nje. Dobio je člana Predsjedništva, povećao je broj svojih glasova za parlamente, dok su NiP i Naša stranka izvukli deblji kraj. 

Dakle, SDP je kao veći partner imao privilegiju da bude tolerantan, jer je znao da će ipak, na kraju procesa, imati korist. Znajući da će to biti ishod, manji partneri u Trojci, a naročito Naša stranka, pokazivali su mnogo više nervoze. 

Lako je bilo SDP-u u koaliciji, u kojoj je bio dominantni partner. Ali sada, nakon izbora, kada mu je jedini način da ostane u vlasti - koalicija sa SDA, stvari se mijenjaju. Sada SDP postaje nervozni manji partner, zabrinut prije svega da ne izgubi integritet u koaliciji. 

To se, recimo, vidi u najnovijem intervjuu čelnika sarajevskog SDP-a Adnana Štete. Na pitanje da li će SDP ući u vlast sa SDA i HDZ-om, Šteta kaže: “Ukoliko bude odlučeno da će SDP biti dio vlasti, SDP neće biti ničiji dodatak u vlasti, niti će donositi odluke prema tuđim političkim očekivanjima.”

Vidimo, dakle, jedan ponosan stav, iz kojeg se može iščitati da SDP ulazak u koaliciju sa nacionalnim strankama shvata kao prijetnju vlastitom integritetu, autonomnosti, itd. Za razliku od učešća u koaliciji sa NiP-om i Našom strankom, gdje je, kao najveći partner, bio relaksiran, SDP bi u koaliciji sa SDA bio pretjerano ponosni, mali partner, koji bi bio u stalnom iskušenju da dokazuje da nije “privjesak SDA”, kako su iz SDP-a stalno, u proteklih osam godina, govorili za DF.

Svjestan u kakvoj se situaciji nalazi, SDP je proizveo suludu ideju da u vlast uđe kao nezavisni, četvrti faktor u vlasti, koji ne pripada ni “B”, ni “H”, ni “S” komponenti u vlasti. 

Sve bi to bilo divno i krasno, kada bi SDP, kao “jedina multietnička stranka”, mogao računati na pozicije iz “S” i “H” kvote u Vijeću ministara. Ali od toga nema ništa. Jednako kao što nema ništa ni od toga da SDP dobije bar jedno “H” mjesto u Vladi Federacije. 

Stvari su čak gore. HDZ ne pretenduje samo na pozicije iz hrvatske kvote u Vladi Federacije, već tradicionalno i na jedno srpsko mjesto. 

Dragan Čović, s jedne strane, govori kako bi SDP, po osnovu, utjecaja u Klubu Srba, trebao ući u Vladu. Pa dobro, ako je SDP, tom logikom, legitimni predstavnik Srba u Federaciji, red bi bio da stranci Nermina Nikšića pripadnu tri srpska ministarska mjesta u Vladi Federacije. To bi značilo da HDZ-u, kao legitimnom predstavniku Hrvata, ostaju samo pet hrvatskih, a SDA-u, kao legitimnom predstavniku Bošnjaka, premijer i osam bošnjačkih. 

Jer tako piše u Ustavu: premijer, plus osam bošnjačkih ministara, pet hrvatskih i tri srpska. 

Ali HDZ nije pokazao ničim da je spreman odreći se jednog srpskog mjesta u Vladi i prepustiti ga SDP-u. Dakle, SDP nije ipak ni “legitimni predstavnik Srba u Federaciji”. 

Kada govorimo u tim kategorijama, jedna stvar je još spornija. Znamo da HDZ već godinama tvrdi da Željko Komšić i njegov DF ne predstavljaju Hrvate. Dobro, recimo da je tako. Složimo se sa HDZ-om da Komšić i DF predstavljaju Bošnjake.

Pa ako su Komšić i DF predstavnici Bošnjaka, kako to da HDZ daje sebi za pravo odlučivati može li jedna stranka koja predstavlja Bošnjake u vlast ili ne može. Šta Čović ima s time ko će predstavljati Bošnjake?!

Dakle, HDZ ne samo što ne dopušta DF-u da predstavlja Hrvate, već bi im zabranio da predstavljaju i Bošnjake u Federaciji, pa i Srbe (jer je SDP navodno legitimni predstavnik Srba). To znači da po HDZ-u, 50 hiljada ljudi, koji su glasali za DF na federalnom nivou, treba pomnožiti s nulom. 

Nedopustivo je pristati na to. Ako predstavlja Hrvate, neka se HDZ drži “H” kvote. Nečasno je i opasno dopustiti da HDZ, osim hrvatske kvote, određuje ostatak sastava Vlade Federacije i federalne komponente u državnoj vlasti. 

Kako je kazao Safet Softić: SDA teži koaliciji sa SBiH i DF-om, ali nije isključena mogućnost koaliranja ni sa SDP-om. Takva je i volja glasača, koji su u najvećem broju glasali protiv Trojke, a za opozicioni blok. Ali, eto, možda nekim čudom i SDP uđe u “B” komponentu i samo ga tako i treba poimati. Ne može biti govora o “četvrtom faktoru”. 

U svakom slučaju, nedopustivo je da se HDZ upliće u formiranje vlasti, izvan “H” kvote. Tražili su da budu predstavnici Hrvata, eto im, ali neka se ne kvartaju u ostalo. Na kraju, bolje i da Vlada FBiH ne bude formirana, da uđemo u krizu, vanredne izbore, proteste, nego da HDZ određuje ko će biti “B” komponenta ili da razgrađuje “B” komponentu na SDA i “četvrti faktor”.

Ako SDP može računati samo na to da uđe u “B” kvotu u Vijeću ministara, a ne želi biti dio “B” komponente, “B” koalicije, već bi da bude na ekvidistanci između SDA, SNSD-a i HDZ-a, onda bolje da ne ulazi. Jer će samo glumiti “četvrti” faktor, a slabit će koherentnost “B” komponente.