Lobiranje i entitetska diplomatija: Tok novca od Banje Luke preko Beča do Washingtona

Dvije sedmice nakon što je Ustavni sud BiH zabranio da se iz budžeta Republike Srpske plaća lobiranje za nezavisnost, Vlada RS-a učetverostručila je novac za predstavništva koja to lobiranje ugovaraju.

Vlada Republike Srpske je 8. oktobra, na 30. sjednici, izmijenila odluku o finansiranju svojih predstavništava u inostranstvu. Umjesto 15 miliona KM, koliko je bilo predviđeno budžetom za 2026, predstavništva dobijaju 65,75 miliona. Beču ide 31,72 miliona, gotovo polovina. Moskvi 12 miliona. Washingtonu 2,08. Štutgartu, Beogradu, Briselu i Parizu po milion i nešto. Još 14,33 miliona predviđeno je za osnivanje novih predstavništava, a već duže vrijeme najavljuje se i otvaranje novog predstavništva u Kini, sa sjedištem u Šangaju. Odluka je objavljena u Službenom glasniku RS-a.

Indikativan je tajming ovakve odluke. Ustavni sud BiH je na 174. plenarnoj sjednici, 24. i 25. septembra, odlučio u predmetu U-10/26, pokrenutom na zahtjev Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Sud je utvrdio da akti kojima Republika Srpska provodi dvije budžetske stavke za lobiranje – 15 miliona KM u budžetu za 2026. i 49 miliona u rebalansu za 2025. – nisu u skladu s članovima I/2, III/3.b i VI/5 Ustava BiH. Zabranio je sve isplate po ugovoru koji je Predstavništvo RS-a u Beču 6. septembra 2025. potpisalo s kanadskom firmom Dickens & Madson, a u kojem kao cilj stoji nezavisnost Republike Srpske. Zabranio je i svako drugo budžetsko lobiranje za ciljeve suprotne Ustavu. Nalog je upućen Narodnoj skupštini, Vladi RS-a i predstavništvima u inostranstvu.

Vlada RS-a odgovorila je da odluku nije ni dobila i da je zahtjev „politički motiviran“. Trinaest dana kasnije učetverostručila je budžet ureda koji je sporni ugovor potpisao.

Od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, u januaru 2025, Republika Srpska je potpisala lobističke ugovore vrijedne najmanje devet miliona dolara – tako je u augustu izračunao Semafor iz prijava po američkom Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA).

Među njima je ugovor s agencijom DCI Group od 750.000 dolara, potpisan u februaru 2026. i važeći do kraja godine, za „komunikacijske aktivnosti“. Ista agencija u FARA registru stoji kao distributer internetske stranice koja traži sankcije protiv Christiana Schmidta.

Tu je i Continental Strategy, 35.000 dolara mjesečno od februara – firma u kojoj je partnerica Katie Wiles, kći šefice kabineta Bijele kuće Susie Wiles. Registrirani agent te firme dogovorio je sastanak Susie Wiles i Željke Cvijanović.

Najglasnije je odjeknula vijest New York Timesa od 7. oktobra. Chris LaCivita i James Blair, dvojica Trumpovih najbližih političkih operativaca, savjetovali su vlasti Republike Srpske uoči izbora 4. oktobra i za to, prema izvorima lista, dobili po nekoliko stotina hiljada dolara – preko vašingtonske advokatske kancelarije koju je angažirala Vlada RS-a. Trump je istog dana na Truth Socialu napisao da su to „vanjski konsultanti“ koji „vjerovatno imaju mnogo klijenata“ i da će ih, „ako postoji sukob interesa, odmah otpustiti“. Nekoliko sati kasnije, u Ovalnom uredu, rekao je da sukoba nema: „Sigurno imaju mnogo klijenata, ali to vrijedi za svakoga u Washingtonu.“ Steve Bannon nazvao ih je prevarantima.

Ništa od toga ne dokazuje da je neka odluka američke administracije kupljena. To nije ni potrebno dokazivati, jer se lobiranje mjeri rezultatima, a rezultati su poznati. Sankcije Miloradu Dodiku i njegovoj porodici ukinute su u oktobru 2025. Christian Schmidt otišao je s funkcije visokog predstavnika 1. jula 2026. Od tri cilja koje Republika Srpska plaća, dva su ostvarena. Ostao je treći, onaj iz bečkog ugovora.

Lobiste u Washingtonu ima i HDZ BiH: Mercury Public Affairs, prema istom Semaforovom izvještaju. Plaća ih stranka, ne entitetski budžet, i ne za nezavisnost. Prigovor da „svi lobiraju“ tu i staje.

Lobiranje je vanjska strana istog posla. Unutrašnja je u Predsjedništvu, koje po članu V Ustava vodi vanjsku politiku države. Srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović, koja je 4. oktobra dobila drugi mandat s 55 posto glasova, bila je 7. septembra na Topčiderskom groblju, na sahrani Ratka Mladića – uz vojne i državne počasti Srbije, s Miloradom Dodikom, predsjednikom RS-a Sinišom Karanom i petoricom ministara Vlade Srbije. Mladić je jedanaest dana ranije umro u Hagu, u 85. godini, izdržavajući doživotnu kaznu za genocid u Srebrenici.

Pluralizam u kolektivnom organu je normalan i jedan član Predsjedništva ima pravo na drugačiji stav o svakom vanjskopolitičkom pitanju. Ipak, nema pravo da državnu funkciju koristi za osporavanje države čije institucije predstavlja.

Šta se može učiniti? Prvo, odluka Ustavnog suda je obavezujuća, a njeno neizvršenje može predstavljati krivično djelo prema Krivičnom zakonu BiH. Tužilaštvo BiH je u februaru odbacilo prijavu federalnih parlamentaraca zbog lobiranja, ali sada ima odluku Suda i, u Službenom glasniku, odluku Vlade RS-a donesenu uprkos njoj.

Član 239. Krivičnog zakona BiH za neizvršenje konačnih i obavezujućih odluka Ustavnog suda BiH propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Tužilaštvo bi zato trebalo ispitati jesu li konkretne isplate ili druge aktivnosti predstavljale neizvršavanje sudskog naloga i ko je za njih odgovoran. Samo povećanje budžetskih sredstava nije dokaz krivičnog djela, ali jeste razlog da se ispita jesu li sredstva već korištena ili će biti korištena suprotno zabrani koju je Sud izrekao.

Nadalje, Predstavništvo Republike Srpske u Austriji dobija 31,7 miliona KM, više nego sva ostala predstavništva zajedno, a upravo je ono potpisalo sporni lobistički ugovor čije je zaključivanje Sud zabranio. U austrijskom privrednom registru vodi se kao društvo „Republika Srpska Wirtschaftsinformationsbüro GmbH“, registrovano pod brojem FN 365199 h, čiji je stopostotni vlasnik Republika Srpska, a direktor Mladen Filipović.

Na zvaničnoj stranici Predstavništva objavljeni su i izvještaji koje Vlada RS-a dostavlja Ujedinjenim nacijama. Kakve veze objavljivanje ovih izvještaja ima s osnovnom djelatnošću predstavništva, čiji je cilj pružanje privrednih informacionih usluga i promocija ekonomske saradnje?

Treba napomenuti da je početkom februara 2026. godine jedanaest poslanika Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH podnijelo krivičnu prijavu protiv Mladena Filipovića, šefa upravo tog predstavništva RS-a u Beču, i drugih NN lica, tereteći ih za napad na ustavni poredak BiH, ugrožavanje teritorijalne cjeline, davanje nagrade ili drugih oblika koristi radi trgovine uticajem te udruživanje radi činjenja krivičnih djela.

Kao ključni dokaz priložen je konsultantski ugovor iz septembra 2025. godine, koji je Filipović, u ime Republike Srpske, potpisao s kanadskom kompanijom Dickens & Madson Canada Inc., koju zastupa Ari Ben-Menashe. Podnosioci prijave tvrdili su da se ovim ugovorom i budžetskim sredstvima finansiraju međunarodne lobističke aktivnosti usmjerene na ostvarivanje nezavisnosti Republike Srpske, odnosno njenog otcjepljenja od Bosne i Hercegovine.

Već u maju 2026. godine Tužilaštvo BiH nije pronašlo osnov za krivično gonjenje Filipovića zbog napada na ustavni poredak i ugrožavanja teritorijalnog integriteta, jer ova krivična djela, kako kažu, podrazumijevaju upotrebu sile ili prijetnju silom radi nasilne promjene ustavnog poretka, svrgavanja najviših institucija ili narušavanja teritorijalne cjelovitosti države. To, međutim, ne znači da je time potvrđena zakonitost svih aktivnosti Predstavništva niti samog spornog ugovora. Dio prijave koji se odnosio na moguću trgovinu iz člana 219a. Krivičnog zakona BiH dostavljen Republičkom tužilaštvu RS-a. Ne treba, međutim, polagati previše nade u postupanje Tužilaštva RS-a, institucije koja je ostala nijema na napade na bošnjačke povratnike u RS-u.

Zato nije dovoljno tražiti da se Predstavništvo zatvori, nego je potrebno prikupiti dokaze o njegovim konkretnim aktivnostima i dostaviti ih austrijskim organima. Samo pozivanje na moguće kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma nije dovoljno za zatvaranje društva u Austriji: potrebno je utvrditi postoje li povrede austrijskih propisa ili drugi zakonski osnovi za postupanje. Visoki predstavnik ured u Beču ne može jednostavno zatvoriti. Austrijske institucije, međutim, mogu ispitati poslovanje društva u skladu s vlastitim zakonima, a Bosna i Hercegovina od njih može tražiti da to učine.

Onda se treba zapitati zašto austrijske institucije nisu detaljnije ispitale aktivnosti ovog predstavništva, ako za to postoje zakonski osnovi, posebno imajući u vidu da je Austrija jedan od najvećih stranih investitora u Bosni i Hercegovini? Zar se nakon odluke Ustavnog suda BiH u austrijskoj ambasadi u BiH nije trebao upaliti alarm?

To samo po sebi ne znači da austrijske institucije podržavaju njegove aktivnosti, ali opravdava zahtjev da se jasno utvrdi gdje završava legitimno predstavljanje, a gdje počinju eventualno nezakonite radnje usmjerene protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Vrijeme je da MVP BiH pozove ambasadora Austrije, upozna ga s ovim pitanjem i razgovara o tome da li djelovanje Predstavništva RS-a u Beču prelazi okvire djelatnosti za koje je registrovano u Austriji. Sve upućuje na moguću zloupotrebu Predstavništva RS-a u Beču, koje djeluje kao ključno finansijsko i operativno čvorište preko kojeg Vlada RS-a finansira međunarodne lobističke ugovore s ciljem podrške secesionističkoj agendi.

Svakako, prijave po FARA-i su javne. U 2026. detaljno su ih pratili i prenosili domaći mediji i bosanski stručnjaci u Americi. Država ih sistematski ne prati, ne prevodi i ne predstavlja svojim međunarodnim partnerima. Vijeće ministara i Ministarstvo vanjskih poslova za to ne trebaju ni novi zakon ni novi budžet, samo nekoga ko će to raditi.

Četvrto, Vlada Federacije, koja tek treba biti sastavljena, vanjsku politiku ne vodi i ne treba glumiti da je vodi, ali može razvijati takozvanu dopunsku diplomatiju koja podržava državnu vanjsku politiku. Investicijski forumi, privredne komore, univerziteti i kultura jesu njena nadležnost; tu može raditi ono što blokirano Predsjedništvo ne može – dogovarati, potpisivati i dovoditi. Isto vrijedi za bivše zvaničnike, akademsku zajednicu i privrednike, kanale koji državnoj diplomatiji dodaju ljude koji razgovaraju i kad zvaničnici ne mogu. Uslov je jedan: koordinacija s državom, a ne paralelna politika.

Republika Srpska zna šta hoće od svijeta i koliko je za to spremna platiti: 65 miliona maraka ove godine. Bosna i Hercegovina ima Ustav i odluku Suda. Hoće li imati i nekoga ko će je provesti, pitanje je za Tužilaštvo, Vijeće ministara i Predsjedništvo. Odluka o novcu već je u Službenom glasniku.