Zaboravljeni govor Dragana Čovića: Alija se zalagao za pravičnost i slobodu

Na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine, u Sarajevu je u 78. godini preminuo Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, član Predsjedništva BiH i osnivač Stranke demokratske akcije (SDA).

Povodom godišnjice njegove smrti, podsjećamo na danas gotovo zaboravljeni govor koji je na komemoraciji 21. oktobra 2003. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu održao tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, a današnji lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

Čović je u svom obraćanju Izetbegovića opisao kao „tihog i nenasilnog čovjeka”, istaknuvši njegovu ulogu u najtežim trenucima za državu, zalaganje za kompromis te nemjerljiv doprinos izgradnji i očuvanju Bosne i Hercegovine.

U cjelosti prenosimo Čovićevo obraćanje od 21. oktobra 2003. godine.

Štovana obitelji Izetbegović,
Vaše ekselencije,

Dame i gospodo

U ime Predsjedništva Bosne i Hercegovine i svoje osobno ime izražavam najiskreniju sućut obitelji Izetbegović, svim prijateljima i suradnicima preminulog Izetbegovića.

U burnim vremenima posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća Alija Izetbegović je obnašao članstvo u Predsjedništvu ove zemlje i to najveći dio kao njegov predsjedatelj. Bio je svjedok i čimbenik velikih povijesnih promjena:prelaska iz totalitarnog društva ka demokratskom. Taj proces na žalost bio je u BiH popraćen užasnim stradanjima naroda, što je dovelo do tragičnih posljedica i za državu i za sve njene gradjane.

Po osobnoj duhovnoj i fizičkoj konstituciji Izetbegović je bio tih i nenasilan čovjek. Nedaće totalitarnog režima osjetio je na vlastitoj koži, prvo za rane mladosti, a zatim kao zreo čovjek zatvaran zbog svojih ideja. Upravo zato što je i sam bio žrtva nasilja Alija Izetbegović se javno zalagao za pravičnost, ljudske slobode i nenasilje. Bio je vjernik što je još više osnaživalo njegove odluke i kao takav učinio je mnogo u borbi za slobodno izražavanje vjerskih osjećanja.

Borba za Bosnu i Hercegovinu bilo je jedno od primarnih pitanja za Aliju Izetbegovića, unatoč spoznaji koliko će to biti zahtijevan , dug i vrlo složen proces. Kao iskusan i dobronamjeran čovjek bio je zahvalan pregovarač i nastojao je logičkim slijedom eliminirati probleme polazeći od onih lakših da bi svršetak rata bio kruna svih tih pregovora. U tom razdoblju značajno je njegovo zalaganje za individualizaciju zločina sprečavajući da se za ono što su počinili pojedinci osude i čitavi narodi.

Deset godina proveo je obnašajući najviše dužnosti objašnjavajući svom narodu, a i medjunarodnoj zajednici da je Bosna i Hercegovina moguća, ali da je potrebno mnogo strpljenja, tolerancije, razgovora i sporazumjevanja. U tom smislu djelovao je i u Daytonu, a i kasnije. Alija Izetbegović je bio svjestan koliko je naša zemlja nesavršena i koliko je dug put izgradnje od zaštite ljudskih prava, gospodarstva, njegovanja kulturnog naslijedja , afirmaciju obrazovanja…

Iza Alije Izetbegovića ostala je Bosna i Hercegovina, ma koliko nesavršena.

Svi oni koji su ga poznavali i koji su s njim bili politički partneri znaju koliko je bio nagodan, strpljiv i pažljiv. Stoga je potpuno razumljiv umor i fizičko iscrpljenje kojem je bio izložen u razdoblju tih deset godina.

Alija Izetbegović bio je istinski predvodnik bošnjačkog naroda i čovjek koji je profilirao bošnjački nacionalni program. Utemeljio je Stranku demokratske akcije koja je postala nezaobilazni čimbenik u političkom odlučivanju u Bosni i Hercegovini. Uvijek je nastojao pronaći kompromis koji je tako karakterističan i prijeko potreban za ovu zemlju.

U ime Predsjedništva BiH, i u svoje osobno ime, još jednom izražavam sućut u povodu smrti čovjeka koji je kao član Predsjedništva obilježio najdramatičnije razdoblje izgradnje BiH.