SDP između bošnjačke i srpsko-hrvatske koalicije: Šta smo naučili iz glasanja o CIK-u

Dragana Čovića još boli izbor aktuelnog saziva Centralne izborne komisije (CIK). Zato je prvi čovjek HDZ-a, prije nekoliko dana, kao jedan od bitnih ciljeva u predstojećem periodu, postavio promjenu načina izbora članova CIK-a. Namjera je, naravno, osigurati veći utjecaj HDZ-a na ovu državnu instituciju. 

Aktuelni saziv CIK-a, koji je uveo nove tehnologije u izborni proces, izabran je u martu 2020. godine. Bilo je to jedno od najvažanijih glasanja u državnom parlamentu u novije vrijeme. 

Tada su umjesto Branka Petrića i Novaka Božičkovića, kadrova bliskih SNSD-u, za članove CIK-a izabrani kadrovi bliski srpskoj opoziciji - Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba. Također, Suad Arnautović i Ahmet Šantić su dobili nove mandate. Rezultat je bio da su SNSD i HDZ ostali bez utjecaja u CIK-u. 

Za navedenu promjenu su glasali SDA, DF, NES, SDS i PDP. Ali su presudne glasove dali Zukan Helez i Nada Mladina iz SDP-a. Druga dva zastupnika SDP-a, Nermin Nikšić i Saša Magazinović, ostali su suzdržani, stajući na stranu SNSD-a i HDZ-a. Dakle, da se pitalo samo Nikšića i Magazinovića, SNSD i HDZ bi zadržali kontrolu nad CIK-om.

Tako je glasanje o CIK-u otkrilo jednu fundamentalnu podjelu u SDP-u. S jedne strane su oni, poput Heleza i Mladine, koji su uime višeg, državnog interesa spremni stati uz SDA i suprostaviti se HDZ-u i SNSD-u, ne plašeći se optužbi da su “unitaristi”, “bošnjački nacionalisti”, itd. S druge strane su Nikšić, Magazinović i društvo kojem su SNSD i HDZ bliži od SDA. Ova druga grupa otvorena je za saradnju sa HDZ-om i SNSD-om, dok je njen odnos prema SDA gotovo isključivo u znaku konfrontacije. 

Ove dvije struje u SDP-u, koje su se jasno manifestovale prilikom glasanja o CIK-u, postale su ponovo vidljive, nakon nedavno održanih izbora. 

Nikšić je, odmah nakon objave rezultata, otišao na noge Čoviću, te se ponudio HDZ-u i SNSD-u. “Upravo smo obaviješteni da SDP želi u vlast”, kazao je Dodik, na pres-konferenciji sa Čovićem, nakon čega je poručio da DF ne može u vlast, kako bi signalizirao da SDP može i treba.

U isto vrijeme, potpredsjednik SDP-a Zukan Helez je, umjesto SNSD-u i HDZ-u, pružio ruku SDA. Štaviše, on je kazao da se država nalazi u opasnosti, usljed oslabljenog prisustva međunarodne zajednice, te da se SDA i SDP zajedno moraju suprostaviti SNSD-u. 

“Situacija je jako ozbiljna, Dodik je došao i do američki administracije, a nama nije naklonje ni međunarodni poredak”, kazao je Helez, pojasnivši zašto smatra da SDA i SDP trebaju stati u zajednički front za odbranu suvereniteta BiH.

Dakle, dok Nikšić pruža ruku Čoviću i Dodiku, Helez pruža ruku Izetbegoviću. 

Ko tu onda vjernije predstavlja raspoloženje članstva SDP-a? Nikšić ili Helez? 

Čini se da i Nikšić i Helez predstavljaju SDP, svako na svoj način. Dok Nikšić predstavlja onu struju, kojoj je najvažnije da SDP ne bude percipiran kao bošnjačka stranka, Helez predstavlja drugu struju, koja, premda je spremna žestoko kritikovati SDA, ipak nije alergična na bošnjaštvo.

Slikovito govoreći, ako Nikšićeva struja nastavlja tradiciju Raifa Dizdarevića, o kojem su pozitivno mišljenje imali čak i aktuelni političari iz RS-a poput Nenada Nešića ili Aleksandre Pandurević, druga struja nastavlja tradiciju Hamdije Pozderca, koji je, uprkos tome što je naredio Sarajevski proces, svejedno bio omražen među srpskim nacionalistima i optuživan da je “muslimanski nacionalist”.

Prvoj, Nikšićevoj grupi primarni neprijatelj je SDA, a ovoj drugoj, Helezovoj primarni neprijatelj su SNSD i HDZ. 

Kada je, uz podršku bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja, Nikšićeva struja odlučila da ide u vlast, bez SDA, a sa HDZ-om i SNSD-om, Helez je, kako je više puta ponovio, bio protiv. 

Isto kao što je Nikšić bio protiv izbacivanja HDZ-a i SNSD-a iz CIK-a, a što je Helez, kako smo rekli, napravio, glasajući zajedno sa SDA. 

Zanimljivo je i da, u isto vrijeme kada je Helez na FTV-u snažno zagovarao koaliciju sa SDA, Enver Kazaz, koji je vrlo blizak Nikšiću, izlazi u javnost za informacijom da mu je “važna osoba” iz vrha SDP-a (čitaj: Nikšić) kazala da neće ići u koaliciju sa SDA.

Pa iako je stroga razlika između Nikšićeve i Helezove političke logike, zanimljivo je da između njih dvojice nema sukoba. Štaviše, Helez je u nedavnom intervjuu za FTV pohvalio Nikšića da je, u proteklih 12 godina dobro vodio SDP. 

Isto tako, Nikšić nije pokazao težnju da likvidira Heleza, kao što je, recimo, likvidirao Zlatka Lagumdžiju 2019. godine ili pak izolirao Irfana Čengića.

Da li je onda antagonizam između Nikšića i Heleza fiktivan? Ne mora značiti. Moguće je da imaju različite instinkte u pogledu odnosa prema SDA, ali uspijevaju to držati pod kontrolom. 

U svakom slučaju, od glasanja za CIK, pa do aktuelnih diskusija o formiranju, pokazuje se da u SDP-u postoje dvije snažne struje: obje vide stranku kao multietničku, ali jednoj struji su bliži SNSD i HDZ, dok je drugoj bliža SDA. 

Kada bi se pitao samo Nikšić, SDP bi bio više srpsko-hrvatska stranka, a manje bošnjačka, a kada bi se pitao samo Helez bio bi manje srpsko-hrvatska, a više bošnjačka stranka, riječju - bošnjačka ljevica. 

Teško da će ijedna struja nadvladati u cijelosti. Čak i ako SDP, kojim slučajem uđe u vlast sa SDA, od najveće stranke ljevice se može očekivati podvojeno djelovanje. Nešto poput onog glasanja o izboru aktuelnog saziva CIK-a, kada je dvoje SDP-ovaca stalo uz SDA, a dvoje uz SNSD i HDZ. 

Nešto tako bi vjerovatno bilo u predstojeće četiri godine, pola SDP-a bi stalo uz SDA, znajući da su dio iste “B” komponente, dok bi se pola priklanjalo SNSD-u i HDZ-u, nastojeći da dokaže svoju otvorenost za srpski i hrvatski narod, odnosno plašeći se optužbi da je SDP bošnjačka stranka.