Kako je Konaković postao Sabina Ćudić: NS i NiP ponovo “izbacuju” SNSD iz vlasti

NiP i Naša stranka, za razliku od SDP-a, neće u vlast. Dino Konaković i Sabina Ćudić nisu protiv ulaska Nermina Nikšića i društva u vlast, jer znaju da bi im time bila smanjena konkurencija u opoziciji. 

Ako bi SDP ušao u koaliciju sa SDA, glasači koji se vode negativnim sentimentima prema vlasti, a naročito prema SDA, stali bi na idućim izborima uz NiP i Našu stranku. To je rezon kojim se vode Ćudić i Konaković.

Osim toga, novopečeni opozicionari iz NiP-a i Naše stranke su već prionuli na posao i hodaju po televizijama, tvrdeći da se vlast može formirati bez SNSD-a. Ne zato što je zaista tako, već zato da pripreme sebi teren da u iduće četiri godine napadaju “B” komponentu u vlasti (SDA-SDP ili SDA-SBiH-DF) kako je mogla formirati Vijeće ministara bez SNSD-a, ali, eto, nije htjela. 

Dakle, čelnim kadrovima NiP-a i Naše stranke nije bitno da li je istina to što govore. Bitno im je samo da li to može nanijeti štetu SDA, pa i SDP-u, ako uđe u vlast. Zato Ćudić kaže da je “SNSD lakše zaobići sada nego prije četiri godine”, a i Konaković je prati u stopu, pozivajući SDA i SDP da naprave vlast bez Dodikove stranke.

Ponavlja se scenarij koji smo gledali anuaru 2025. godine, kada je Sabina Ćudić “pokrenula inicijativu” za izbacivanje SNSD-a iz vlasti. Kada je Konaković trezveno primijetio da je ta inicijativa populistička, da od nje neće biti ništa, da ministri SNSD-a neće biti smijenjeni, Ćudić ga je optužila da “čini sve da osigura opstanak SNSD-a u državnoj vlasti”.

A onda se dešava najčudniji obrat: Konaković odbacuje vlastito, trezveno sagledavanje stvarnosti, te preko noći mijenja mišljenje i daje podršku opsjenarskoj inicijativi Ćudić, koja, očekivano, nije dovela do izbacivanja SNSD-ovih ministara iz državne vlade. 

Valjda je Konaković shvatio da cilj Ćudić i nije zaista izbaciti SNSD iz Vijeća ministara, već predstaviti sebe kao zagriženog protivnika Dodikove stranke, pa je i sam pristao na tu igru. I, evo, dvije godine kasnije, Konaković i dalje prati Ćudić, u toj igri: kao što su nekad pozivali na smjenu SNSD-ovih ministara, sada pozivaju na formiranje vlasti bez SNSD-a. Znaju da to nije realno, ali od realnosti se ne živi, bar kad ste NiP i Naša stranka.

Da nije realno govoriti o formiranju vlasti bez SNSD-a, nedvosmisleno je poručio potpredsjednik SDP-a i ministar odbrane Zukan Helez. Nije realno, jer HDZ neće bez SNSD-a. A da nema izbacivanja SNSD-a, bez podrške HDZ-a, pokazale su protekle dvije godine, kada su Konaković i Ćudić, neiskreno i neuspješno, pokušavali da smijene Dodikove ministre.

Da se državna vlast ne može formirati bez SNSD-a, pojasnio je sinoć i Irfan Čengić iz SDP-a. Podsjetio je da su “B” stranke u prošlom mandatu imale 2:1 u Predsjedništvu, a da sada SNSD i HDZ imaju 2:1, te da bez odluke Predsjedništva nema imenovanja novog predsjedavajućeg Vijeća ministara.

Znaju i Sabina Ćudić i Dino Konaković vrlo dobro ovo o čemu govore Helez i Čengić, ali su lideri Naše stranke i NiP-a ravnodušni prema činjenicama. Njihova je procjena u ovom trenutku da je od činjenica korisnija iluzija, koja se uklapa u želje javnosti da SNSD ne bude u državnoj vlasti. 

Pitanje svih pitanja je: koliko je glasača spremno povjerovati u iluzije Konakovića i Ćudić, a koliko ih realistično sagledava situaciju, kao Helez i Čengić?

Mislim da o tome najbolje govore izborni rezultati. Ćudić i Konaković, koji su od januara 2025. sijali iluziju da će smijeniti SNSD iz državne vlasti - izgubili su dosta glasova na izborima. Naročito Naša stranka, koja je, potcjenjujući glasače više nego iko, pala na mizernih tridesetak hiljada.

U isto vrijeme, SDP je prošao mnogo bolje, povećao je broj glasova, iako vrh ove stranke nije pratio Ćudić i Konakovića u iluziji o smjeni SNSD-ovaca. Ako se dobro sjećam, Nermin Nikšić nikada nije javno podržao inicijativu Ćudić, niti je SDP temeljio svoju kampanju na tome, kao donedavna predsjednica Naše stranke, pa i Konaković.

Za razliku od Ćudić i Konakovića, koji puno zuje, ali malo meda daju, SDA je jedina uspjela formirati vlast bez SNSD-a u novije vrijeme. Bilo je to, nakon izbora 2014. godine. I tada su, za razliku od sada, postojali uslovi za takav poduhvat. 

Kao prvo, SDA je sa srpskom opozicijom imala 2:1 u Predsjedništvu. Još važnije, postojao je mehanizam prinude HDZ-a da podrži formiranje vlasti bez SNSD-a. Treba podsjetiti da je HDZ tada bio izvan federalne i državne vlasti, jer ga je Lagumdžijin SDP u prethodnom mandatu izbacio. Zato Čović nije htio da se odugovlači s formiranjem vlasti: birajući između SNSD-a i sebe, izabrao je sebe. Formirano je Vijeće ministara sa Mirkom Šarovićem, Draganom Mektićem i Igorom Crnatkom.

Dakle, SDA je, za razliku od NiP-a i Naše stranke, već jednom izbacila SNSD iz državne vlasti. Bakir Izetbegović je već uradio ono što bi Ćudić i Konaković voljeli da urade, ali nisu (što zbog okolnosti, što zbog neodlučnosti). I da ponovo postoji mogućnost, SDA bi ponovo eliminisala Dodika. Niko ozbiljan u to ne sumnja. Ali sada nema uslova, koji su postojali nakon izbora 2014.

SDA i srpska opozicija nemaju 2:1 u Predsjedništvu: o imenovanju predsjedavajućeg Vijeća ministara odlučuju Darijana Filipović i Željka Cvijanović. Osim toga, HDZ nije izvan vlasti i ne mora birati između sebe i SNSD-a. Pošto je već u vlasti, ne smeta mu odugovlačenje u formiranju novog saziva Vijeća ministara i Vlade FBiH. 

Tako da je priča o formiranju vlasti bez SNSD-a jedna opsjena, koju siju NiP i Naša stranka, nadajući se da će njome nanijeti štetu SDA (i SDP-u, ako uđe u vlast). A istina je da većina glasača nije naivna kao što Ćudić i Konaković misle, te će svako ko bude sijao iluzije, žnjeti poraze: vidjeli smo na nedavnim izborima kako su prošli Ćudić i Konaković, nakon iluzije o smjeni SNSD-ovih ministara. Pa neka izvole opet.