Da li je manji brat narastao: Dubina spora Turske i Azerbejdžana oko hidžaba

Bliske veze Azerbejdžana i Turske, kojima su se obje države dičile proteklih godina, ovih su dana pred ozbiljnim izazovima. Okidač za dizanje tenzija bio je sporni azerbejdžanski propis o školskim uniformama, u suštini pokušaj zabrane nošenja hidžaba (mahrame) u državnim školama. Odredba je potaknula širok val protesta, intenziviran na društvenim mrežama, u inače mirnom, ali autoritarnom Azerbejdžanu, gdje se režim obračunava sa svim oblicima disidentske antivladine politike, a pogotovo s političkim aktivnostima koje imaju islamske motive i konotacije.

Dvije nevladine konzervativne islamske organizacije iz Turske, Özgür Der i Köklü Değişim, organizirale su demonstracije ispred azerbejdžanske ambasade u Ankari. Navodno bliske vladajućem AKP-u, iz Bakua su optužene da su izazvale proteste zbog zabrane hidžaba, a zatim ih pokušale iskoristiti kao instrument za podrivanje režima predsjednika Ilhama Alijeva, koji već više od dvije decenije vlada ovom zemljom.

U Bakuu su se pojavile i optužbe na račun Turske da ta susjedna država pokušava destabilizirati Azerbejdžan i potaknuti proislamske elemente na svrgavanje Alijevog režima. Međutim, to nije jedino pitanje oko kojeg postoje tenzije na relaciji Ankara–Baku.

Drugi, ozbiljniji problem jeste njihovo neslaganje oko odnosa s Izraelom, državom koja je počinila genocid nad palestinskim civilima u Gazi, pravdajući ga odmazdom za vojnu operaciju Potop al-Aqsa, koju su 7. oktobra 2023. na teritoriju Izraela izveli komandosi Islamskog pokreta otpora (Hamas), ubivši ili zarobivši oko 1.200 izraelskih vojnika i civila.

Turska i Azerbejdžan dijele jezik, vjeru i kulturu. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan za njih je kazao da su jedan narod, a dvije države. Njegov savjetnik Oktay Saral javno je osudio pokušaj Bakua da promijeni propise o školskim uniformama. Saral je kazao kako "hidžab nije prepreka, već vjerski propis", dodavši kako se pravo na obrazovanje ne može podrediti ideološki nametnutim propisima. "Očekujemo da će Azerbejdžan čim prije ispraviti ovu grešku", kazao je.

Vladajuća stranka u Bakuu, Novi Azerbejdžan (YAP), uzvratila je oštrim saopštenjem u kojem je Sarala i druge predstavnike AKP-a optužila za "populističke i neodgovorne izjave", a nedavnu kampanju dezinformacija protiv Azerbejdžana ocijenila agresivnom i klevetničkom.

Bez obzira na bliske bilateralne odnose i srodnu geopolitičku viziju (Ankara je imala važnu ulogu u pomaganju Azerbejdžanu u ratu za oslobođenje Nagorno-Karabaha), oštre razlike između Azerbejdžana, jedne od najsekularnijih država u muslimanskom svijetu, i vlade u Ankari po pitanju uloge islama u društvu i islamskih simbola dovele su do spomenutih tenzija.

Iako je hidžab važno pitanje koje je decenijama opterećivalo tursku politiku i društvo za vrijeme antidemokratskih vojnih režima u Ankari, prije dolaska AKP-a na vlast, glavni razlog zaoštravanja odnosa je intenzivno zbližavanje Azerbejdžana i Izraela, posebno nakon uspješnih vojnih operacija Bakua u Nagorno-Karabahu u toku 2020.

Izrael je Azerbejdžanu prodao dronove i drugo oružje presudno za pobjedu nad Armenijom. S druge strane, odnosi Turske i Izraela nakon početka izraelskog genocida u Gazi počeli su se naglo urušavati. Istini za volju, Ankara nikad nije zabranila korištenje naftovoda preko Turske, koji kontrolira međunarodni konzorcij na čelu s britanskim BP-om i kojim je Azerbejdžan sve to vrijeme snabdijevao Izrael energentima. Bez azerbejdžanske nafte nijedan izraelski tenk, oklopni transporter ili avion ne bi mogao biti upotrebljen u Gazi ili u izraelskim napadima na Liban, Iran ili Siriju.

Odnosi između Turske i Izraela dodatno su se pogoršali tokom proteklih nekoliko mjeseci. Erdogan je dosljedno optuživao Izrael za genocid u Gazi. Istanbul pruža utočište političkom krilu Hamasa, iako se Turska nikad nije vojno sukobila s Izraelom.

Poznati turski list Yeni Şafak, blizak vladajućem AKP-u, donošenje novih propisa o školskim uniformama opisao je kao pokušaj dodvoravanja Izraelu, što su vlasti Azerbejdžana odbacile kao neutemeljene optužbe. Oštra reakcija na kritike iz Turske govori o samopercepciji Azerbejdžana kao narasle regionalne srednje sile, koja ne želi biti ničiji, a pogotovo ne turski vazal na Južnom Kavkazu.

Promjena geopolitičkih odnosa u Evroaziji pruža šansu Azerbejdžanu da vodi pragmatičniju vanjsku politiku, smatra Fuad Šahbazov, nezavisni politički analitičar. To znači da Baku počinje pružati otpor vanjskim akterima, Rusiji i Iranu, a sada i Turskoj, svom bliskom savezniku.

Međutim, na sedmom samitu Konferencije o interakciji i mjerama izgradnje povjerenja u Aziji (CICA), održanom 15. oktobra 2026. u Bakuu pod Alijevim predsjedavanjem, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan pohvalio je "neraskidive veze između lidera Turske i Azerbejdžana" uprkos izazovima u, kako je kazao, "teškim vremenima".

Fidan je svojim diplomatskim manevrom dao do znanja da je za Tursku Azerbejdžan isuviše važna država da bi s njom Ankara rizikovala prekid odnosa. Naime, Azerbejdžan je za Tursku ulazna kapija prema Srednjoj Aziji i ključna karika strateškog projekta povezivanja s turkijskim svijetom (koji neki nazivaju velikim Turanom), formaliziranog u okviru Organizacije turkijskih država (OTS). Toga je svjestan i predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev. Baku na prvu, po svim parametrima (osim energetskog), izgleda kao inferiorni partner Turske, s populacijom deset puta manjom od turske, ali ipak drži karte u svojim rukama.

Turska je svjesna važnosti dobrih odnosa s Azerbejdžanom i iz još jednog razloga: ako želi sačuvati status energetskog čvorišta prema Evropi, mora ići niz dlaku Azerbejdžanu, državi čija je nafta Evropi neophodna, pogotovo nakon zatvaranja Hormuza, ali i zbog ranije evropske odluke da diverzificira izvore energije kako ne bi bila potpuno ovisna o ruskim energentima.

Koliko se Azerbejdžan osjeća neovisnim o Turskoj može se zaključiti i na osnovu međunarodne potjernice koju su vlasti u Bakuu izdale za turskim novinarom Celalom Çiftçijem, koji radi za dnevni list Şanlıurfa Olay. Novinar je optužen da je pozivao na puč u Azerbejdžanu i promovirao "vjerski ekstremizam".

Turska ambasada u Bakuu objavila je saopštenje u kojem je negirala navode azerbejdžanskih medija da je fotografija Hakana Fidana, bivšeg šefa obavještajne službe, s članovima "Fondacije za pomoć mladima" tokom posjete Bakuu dokaz tajnog sastanka sa zabranjenom organizacijom. Radi se o udruženju optuženom da je pod utjecajem Turske i da je nedavne proteste protiv zabrane hidžaba iskoristilo u svrhu promjene režima u Bakuu.

Erdogan je u govoru pred Generalnom skupštinom UN-a u septembru 2026. kritizirao odluke nekih država o zabrani hidžaba, ne imenujući Azerbejdžan. Alijev je potom optužio neimenovane države za miješanje u unutrašnja pitanja Azerbejdžana.

Pitanje hidžaba poslužilo je kao okidač, ali je Erdogana još više naljutila odluka Alijeva da 14. oktobra 2026. pošalje avion azerbejdžanske državne aviokompanije po izraelskog predsjednika, kako bi mogao prisustvovati samitu CICA-e. Predsjednik Izraela Isaac Herzog stigao je u Baku kroz turski zračni prostor, iako je Turska ranije zabranila prelet izraelskim avionima. Istog dana sastao se s Alijevim i ministrima vanjskih poslova Bahreina i Kine. Prisustvovao je i samitu, ali su, u znak protesta zbog njegovog dolaska, konferenciju napustili predstavnici Irana, Turske, Pakistana, Kuvajta, Palestinske uprave i još nekih zemalja.

Svojim postupkom Alijev je pokazao snishodljivost prema izraelskom predsjedniku, izazvavši time Erdoganov bijes. Da stvar bude još gora, avion je nosio naziv Shusha (po mjestu u kojem je potpisan strateški savez između Turske i Azerbejdžana), što je bio još veći šamar Alijeva Erdoganu.

Nema sumnje, Turska je kivna na Azerbejdžan zbog njegovih bliskih veza s Izraelom. Postoji škola mišljenja u Turskoj koja drži da iza nedavne azerbejdžanske odluke o zabrani hidžaba stoji utjecaj Izraela, dok se u Azerbejdžanu proširila teorija zavjere da iza protesta stoji Turska. U Azerbejdžanu postoji i bojazan da Turska ima tajne planove da "Trumpov koridor međunarodnog mira i prosperiteta" (TRIPP), koji je inauguriran u augustu 2025. i proteže se preko Armenije uzduž južne granice s Iranom, pretvori u logistički koridor NATO-a pod svojom supervizijom, te da bi to moglo izazvati rat sličan ukrajinskom.

Nesuglasice između dva susjeda dublje su od tenzija izazvanih kontroverzom oko zabrane hidžaba. Zabrana je bila tek varnica koja je Azerbejdžance i Turke potaknula na izliv emocija i međusobnih optužbi. Diplomatski manevar Hakana Fidana (i njegov naklon predsjedniku Alijevu), koji su zabilježili fotografi, a neki kritičari osudili kao neprihvatljiv čin snishodljivosti prema “inferiornijem” partneru, privremeno je smirio novonastale tenzije.

Koliko će ideološke razlike i divergentna vanjska politika dvije zemlje odrediti buduću trajektoriju odnosa Turske i Azerbejdžana, ovisit će o kreativnosti dviju diplomatija. Najnoviji spor govori o tome koliko se užurbano mijenjaju geopolitički odnosi s prelaskom svijeta iz unipolarnog u multipolarni poredak, što neki politički akteri u našoj državi ili ne primjećuju ili pred tim namjerno zatvaraju oči.