Na državnom nivou “B” komponenta mora igrati katanaćo

SNSD i HDZ imaju većinu u Predsjedništvu. Zato se bez njih ne može imenovati novi predsjedavajući Vijeća ministara. Bez Denisa Bećirovića - može, jer za tu odluku nije propisan konsenzus sva tri člana Predsjedništva.

Zukan Helez iz SDP-a sinoć je, na FTV, podsjetio da je SDA prigovarala Trojki što je ušla u Vijeće ministara preglasavanjem Željka Komšića. Ako SDA sada uđe u Vijeće ministara preglasavanjem Bećirovića, uradit će isto, kaže Helez. Jedini problem je u tome što to nije isto. I Helez to dobro zna.

Nije isto, jer nemamo više probosansku većinu u Predsjedništvu: Komšić više nije tamo, a ni Kovačević. Jedan probosanski član Predsjedništva (npr. Bećirović) ne može preglasati drugog (npr. Kovačevića) sa SNSD-om, kao prije četiri godine. HDZ i SNSD imaju većinu, i oni odlučuju kako će glasati. I zato ništa više nije isto. 

Postoje samo dvije opcije. Ili da se imenuje novo Vijeće, ili da se ne imenuje. U slučaju da se ne imenuje, SNSD i HDZ neće preglasati Bećirovića. Je li to dobro? Jeste, za Trojku, koja će zadržati pozicije u tehničkom mandatu, ali ne i odgovornost. Treba li SDA tražiti od SNSD-a i HDZ-a da ne preglasaju Bećirovića, kako bi Trojka ostala u tehničkom mandatu? Da li bi takav ishod bio dobar? 

Naravno da nije. Ni Helez se ne nada tome. Sinoć je kazao da ne bi bilo dobro da Trojka, bez SDA, ostane u Vijeću ministara. 

Helez govori kako ne bi bilo dobro da Bećirović bude preglasan, nastojeći da stvori osjećaj nužnosti koalicije SDA i SDP. I možda SDA i SDP naprave dogovor.

Ali šta ako ne naprave? Hoće li onda Bećirović biti protiv imenovanja novog Vijeća ministara, koje ne uključuje SDP? 

Ne znam hoće li, ali čak i ako bude, njegov glas ne može zaustaviti imenovanje novog Vijeća ministara. Njegovo eventualno protivljenje neće imati ni simbolički značaj, jer ako SDA i SDP ne naprave dogovor, šta je svrha toga da Bećirović glasa protiv? Da ostavi Trojku u tehničkom mandatu? Zar sam Helez ne kaže da bi to bilo loše?

Na kraju, nije bitno šta Bećirović misli. Zato se on ovih dana i ne oglašava. Odlučuju SNSD i HDZ. A oni imaju tri opcije.

Mogu ne imenovati novo Vijeće ministara i ostaviti Trojku u tehničkom mandatu, čime već pomalo prijeti Dodik. To bi bio najgori ishod. Imali bismo jaku “S” i “H” komponentu u vlasti i slabu “B” komponentu, bez izbornog legitimiteta.

Druga opcija je da SNSD i HDZ odluče imenovati novo Vijeće ministara, ali sa Trojkom, ne sa SDA. Helez je kazao sinoć da je to teorijski moguće, ali je i sam pojasnio da bi to bilo loše. To je, u suštini, isto kao da Trojka ostane u tehničkom mandatu. Pri čemu, za razliku od 2022, ne bi imala podršku Američke ambasade, niti vlast u Federaciji.

Treća opcija, i ujedno najbolja opcija od ponuđenih, jeste da SNSD i HDZ pristanu imenovati novo Vijeće ministara sa “B” komponentom, koju bi predvodila SDA, a činili SBiH, DF ili SDP, ili možda svi zajedno. To je najbolja, ili preciznije - najmanje loša opcija.

Jer nijedna nije idealna. 

Čak i ako SDA dobije predsjedavajućeg Vijeća ministra, a “B” komponentu bude činio jak savez stranaka, ipak treba već sada biti svjestan da nam odnosi snaga, na državnom nivou, ne idu u prilog.

Već sama činjenica da SNSD-u i HDZ-u neće propasti svijet ako se ne imenuje novo Vijeće ministara, pa im se ne žuri, znači bolju početnu poziciju za njih. Najveća srpska stranka i hrvatska stranka su već u državnoj vlasti, a najveća bošnjačka tek treba da uđe. To će utjecati na pregovore o raspodjeli pozicija.

Recimo da SDA zatraži ministarstvo finansija. Kako će natjerati SNSD i HDZ da to prihvate? Dodiku i Čoviću je dovoljno da kažu - ne može. I oni će, nakon toga, svejedno ostati u državnoj vlasti (u tehničkom mandatu), a SDA neće.

Isto važi i za raspodjelu državnih agencija. Čak i ako SNSD i HDZ pristanu na to da SDA dobije ministre, tek predstoji borba za imenovanje direktora OSA-e, SIPA-e, itd. SNSD i HDZ već imaju svoje direktore na državnom nivou, a SDA tek treba da imenuje svoje. Dakle, “B” komponenta neće, u pregovorima, biti u istom početnom položaju kao “S” i “H” komponenta. 

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović je, prethodnih sedmica, podsjetio da “B” komponenta nije potpuno bez snage. Naime, i SNSD-u i HDZ-u treba podrška “B” komponente u Parlamentu i Vijeću ministara za neke stvari. Izetbegović je tako podsjetio da je SNSD-u svojedobno trebala podrška “B” komponente za odobrenje kredita MMF-a za RS, pa je zauzvrat bio spreman podržati stvari, koje je tražila SDA. To je mehanizam prinude koji će SDA imati, ali tek nakon što uđe u Vijeće ministara.

Takođe, SDA će, sa partnerima imati četiri delegata u državnom Domu naroda, te tako kontrolisati kvorum. Dakle, bez SDA nema odluka u državnom parlamentu, počev od usvajanja budžeta, što uvijek znači ulazak u tešku krizu. 

Na koncu, bitno je da “B” komponenta ima vlasti u vertikali od kantona, preko Federacije, do države, kako bi svoj utjecaj i na nižim nivoima koristila, kada je moguće, da spriječi štetne stvari na nivou BiH. Ako HDZ krene zajedno sa SNSD-om u preglasavanje “B” komponente na državnom nivou, treba mu uzvratiti preglasavanjem u Vladi FBiH, Parlamentu FBiH i izbacivanjem iz kantonalnih vlada, gdje nije nezaobilazan.

Pa i ako će, kad se formira vlast, “B” komponenta imati snagu, ne treba zaboraviti da SNSD i HDZ imaju većinu u Predsjedništvu i, po svemu sudeći, u Domu naroda, kao i u Vijeću ministara, te da već sada kontrolišu ⅔ državnih agencija. 

Dakle, srpsko-hrvatski blok ima kontrolu nad ⅔ vlasti, svuda, osim u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, koji, u pravilu, bez Doma naroda ne može donositi odluke. To znači da Dodik i Čović imaju moć inicijative. Bit će nekih stvari, u kojima se neće moći spriječiti njihova prevlast.

Stoga, u iduće četiri godine jedini realan scenarij jeste da “B” komponenta igra tvrdu odbranu, uz mogućnost da svaku priliku, koja se otvori, iskoristi da ostvari pogotke, kao što je svojevremeno SDA, uz podršku srpske opozicije i SDP-a, imenovala aktuelni saziv CIK-a, čime su teško ranjeni Dodik i Čović. Ako SNSD i HDZ budu igrali puni pritisak na “B” komponentu, onda im se mora odgovarati ne samo čvrstom odbranom, već i kontranapadima.

U fudbalskom žargonu, to se zove katanaćo (ili katenaćo, catenaccio). Radi se o čuvenom fudbalskom sistemu, koji je baziran na čvrstoj odbrani, disciplini i brzim kontrapadima. Ako je odbrana dovoljno dobra, ona jedan ili dva takva napada mogu dovesti do pobjede. Taj stil, koji je u novije vrijeme proslavila talijanska reprezentacija i Milan pod vodstvom Carla Ancelottija tokom 2000-ih, čini utakmice ružnim, ali je često efikasan. 

Bilo bi idealno, kada bi “B” komponenta imala 2/3 pozicija u tijelima vlasti na državnom nivou, pa da možemo dominirati u posjedu i igrati lijepo, kao Guardiolina Barcelona. Ali to nije realno. Oni koji to očekuje su naivni ili se samo prave da su naivni (kao što to ovih dana čelnik NiP-a Elmedin Konaković). Treba poći od realnog odnosa snaga i na osnovu toga izabrati taktiku, koja neće biti dobra u “umjetničkom dojmu”, ali će donijeti rezultat.

Ako ne donese rezultat, treba je podvrći kritici, a ako donese neozbiljno je prigovarati što smo imali manje udaraca na go ili skroman posjed lope. Pri tom, ako imamo u vidu da, bar u prve dvije godine, ne možemo se oslanjati na Amerikance, PIC, itd, u pogledu zaštite ustavnog poretka, kao nekad ranije, onda dobar rezultat nije samo pobjeda, već i neriješen ishod do boljih vremena.