Truhla je lubenica koju Bošnjacima prodaju Dodik i Čović

Dvije su vrste moguće koalicije Stranke demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratske partije BiH (SDP), takozvane crveno-zelene koalicije, ili „lubenica“ koalicije. Dvije su, dakle, lubenice.

Prva: dvije stranke, samostalno odlučujući i vodeći se svojim interesima, ulaze u neuobičajen ali matematički superioran politički blok. Ona se da tumačiti kao iskaz zrelosti dvije stranke i odraz odgovornog odnosa prema državi. Ova je lubenica sanitarno uredna, ali poteška i nejak nosač može je ispustiti – Nermin Nikšić, kao nekadašnji tržišni inspektor u Konjicu, odlično se u lubenice razumije. Ovu lubenicu smo kupili, izrezali i počeli jesti formiranjem Platforme, velike koalicije SDA i SDP-a, 2010–2012. Nije to bila naročito slasna lubenica

Druga: duplo jača stranka, SDA, primorana je ući u koaliciju sa SDP-om ne zato što njoj samoj, naspram HDZ-a, fali ruku zajedno s manjim, bližim joj partnerima (SBiH, DF) nego zato što to zahtijevaju zakleti udruženi protivnici SDA i državnih interesa, SNSD i HDZ BiH. Ova lubenica je još teža, ali je i truhla, i iznutra i izvana. Truhla lubenica zaudara i izaziva trovanje i stomačne tegobe.

Druga lubenica ponuđena je bošnjačkoj i probosanskoj političkoj javnosti na zajedničkoj konferenciji za medije Milorada Dodika i Dragana Čovića, gotovo istovremeno kada je lider SDP-a i aktuelni federalni premijer Nikšić u posebnom odjelu federalnog tužilaštva (POSKOK) saslušavan, u svojstvu osumnjičenog, kao akter afere Spengavanje.

Dodik i Čović žele u koaliciju uvući i SDP, stranku koju predvodi ucijenjen lider, čovjek koji se bori da ne ode u zatvor pod stare dane, pred penziju i narušena zdravlja. Njegov federalni dopremijer i stranački mu potpredsjednik Vojin Mijatović već je pod potvrđenom optužnicom istih organa zbog pogodovanja pri dodjeli granta od gotovo milion maraka. Politički direktor njihove stranke i federalni ministar izbjeglica Nerin Dizdar pod istragom je federalnog POSKOK-a zbog zloupotrebe položaja.

SDP bi, zajedno sa SNSD-om i HDZ-om, mogao doseći magičnih 14 delegata u Klubu Srba u Domu naroda Parlamenta Federacije (tri petine kluba, prag kojim klub u Domu naroda obara vladu imenovanu bez jednog potpredsjednika). Taj kontrolni paket garantira savršeno uslovljavanje federalne vlasti i u konačnici, nakon Schmidtovih amandmana iz 2023, može odvesti Federaciju u prijevremene izbore za Parlament i kantonalne skupštine.

SDA će, sama ili s poželjnim partnerima, SBiH i DF, najvjerovatnije kontrolirati Klub Bošnjaka sa 14 ili više delegata. Cilj Dragana Čovića i Milorada Dodika jeste otupiti koalicioni alat SDA, koja se s 32 zastupnika u Predstavničkom domu vratila na nivo iz 2002. Jer SDA jeste nezaobilazna, i destruktivni dvojac je nastoji, pomoću SDP-a, oslabiti i otupiti.

SDP-u, sudeći po Nikšićevom prihvatanju Dodikovog i Čovićevog poziva, ne smeta da zajedno s HDZ-om i SNSD-om uđe u legitimnu reprezentaciju federalnih Srba.

U Vladi Federacije u koju bi ušao SDP, ova bi ucijenjena stranka zajedno s HDZ-om vjerovatno imala prostu većinu i praktično duboko oslabila političku moć SDA. U Vijeću ministara bilo bi dovoljno SDP-ovih Bošnjaka da SNSD-u i HDZ-u priskrbe sve potrebne minimume za glasanje.

Jer – nije pitanje trebaju li SDA i SDP u koaliciju. Platformaška lubenica je, pak, pokazala da je lubenica uvijek izazovna, krupna, skliska od predugog kiseljenja. Dakako, ne znači da od lubenica treba zauvijek odustati.

Nije pitanje ni kako će se nova lubenica, u rukama Dragana Čovića i Milorada Dodika, nositi, rezati i jesti.

Važno pitanje je: kakva je to bošnjačka lubenica koju su izabrali, nabavili i po svojoj cijeni Bošnjacima prodali političari i stranke koje sistemski, partnerski i neskriveno djeluju protiv države, svodeći Bošnjake na ucijenjenu većinu u vlastitoj im državi.

Najvažnije pitanje je: želi li SDA truhlu lubenicu i može li je izbjeći prije nego posegne za konačnim rezervnim alatom, blokadom Doma naroda do raspuštanja federalnog Parlamenta i kantonalnih skupština.