Denisa Bećirovića kao kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine podržalo je 14 stranaka, od kojih je samo jedna zabilježila dobar izborni rezultat i može se nadati učešću u vlasti - njegova matična stranka, Socijaldemokratska partija BiH.
Ostalih 13 stranaka pretrpjele su velike izborne gubitke. Neke su potpuno nestale s političke scene, a neke su se već nakon izbora okrenule i postigle koalicijski sporazum sa Strankom demokratske akcije o formiranju kantonalnih vlada.
S obzirom da je razlika između Bećirovića i njegovog protukandidata Bakira Izetbegovića samo 23 hiljade glasova, vidljivo je da su presudnu ulogu u utrci za Predsjedništvo odigrale manje stranke. Ironija je u tome da su te manje stranke vjerovale da, radeći za Bećirovića, rade za sebe i povećavaju sebi šanse za učešće u vlasti, a na kraju su ostale kratkih rukava, za razliku od SDP-a i Bećirovića lično.
Ko je sve podržao Bećirovića
Bećirovića su podržale sljedeće stranke: SDP, Narod i pravda, Naša stranka, Narodni evropski savez, NAPRIJED!, Bosanskohercegovačka inicijativa – Kasumović Fuad, Socijaldemokrati BiH, Pokret demokratske akcije, Snaga naroda, Stranka penzionera – umirovljenika, Prva mostarska partija, Tuzlanska alternativa, Bosanskohercegovačka patriotska stranka – Sefer Halilović i Politička stranka Perspektiva. Sve one okupljene su u zajednički savez pod nazivom „Ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu“.
Radi boljeg razumijevanja važno je naglasiti da su neke od ovih partija međusobno koalirale i imale zajedničke liste za različite nivoe vlasti. Zato ćemo se u nastavku teksta osvrnuti samo na pojedinačne rezultate tih stranaka, odnosno na to koliko mandata je koja od njih osvojila.
Partije na papiru
Stranka penzionera – umirovljenika Bosne i Hercegovine i Bosanskohercegovačka patriotska stranka – Sefer Halilović nisu zabilježile rezultat vrijedan spomena. To nije začuđujuće, jer je riječ o političkim partijama koje postoje, takoreći, samo kao koncept. BPS i njegov lider Sefer Halilović i dalje imaju neki vid političkog utjecaja, ali nikakav politički rezultat.
Stranka penzionera je u prošlom sazivu imala zastupnika u Federalnom parlamentu. Imali su zajedničku listu s NiP-om, pa je njihov predstavnik putem kompenzacije ušao u Federalni parlament. Na ovim izborima također su daleko od bilo kakvog ozbiljnog rezultata.
Regionalne partije
Jednu od grupacija unutar Ujedinjenih za državu činila je koalicija „NES BiH, PDA i Naprijed! – Za evropsku BiH zajedno“, odnosno tri regionalne političke stranke s utjecajem u različitim kantonima.
NES je dugogodišnja regionalna stranka iz Krajine, koja svoj utjecaj crpi iz Unsko-sanskog kantona. Pokušavali su se proširiti po Federaciji, ali za sada bez ozbiljnijeg rezultata.
Naprijed je politička opcija nastala nakon izlaska Šemsudina Mehmedovića iz SDA. Dugogodišnji državni parlamentarac napustio je ovu stranku prije tri godine, a ona je najviše vezana za njegovu primarnu bazu, Zeničko-dobojski kanton. PDA svoj utjecaj crpi iz Tuzlanskog kantona, najviše iz Banovića.
Iako je ova grupacija imala jaka imena i zajedničku listu za državni parlament, osvojila je samo jednog državnog zastupnika, Jasmina Emrića iz NES-a.
Najveći poraz doživjela je stranka Naprijed. Ovo je bilo prvi izlazak na izbore za ovu stranku i očekivalo se da će napraviti neki rezultat, no ona nije osvojila nijedan mandat, ni na jednom nivou vlasti. Lider Mehmedović osvojio je skromnih 3.000 glasova i prvi put nakon rata nije na nekoj funkciji, nakon izbora.
PDA je uspjela obnoviti jedan mandat u Federalnom parlamentu. Riječ je o mandatu zaštitnog lica ove partije, Elzine Pirić. Dva kadra ove stranke ušla su i u Skupštinu TK, na zajedničkoj listi koalicije. PDA je na prošlim izborima u TK imala tri mandata.
NES je osvojio tri federalna mandata, dok je u svom matičnom kantonu osvojio šest. Na prošlim izborima imali su pet federalnih i osam mandata u USK.
Dakle, sve tri partije pretrpjele su osjetan gubitak mandata na svim nivoima i neće više imati utjecaj kakav su imale.
Uvjetno govoreći, dijelu ove grupacije, a ujedno i članici Ujedinjenih za državu, pripadala je i Prva mostarska partija, odnosno barem njen predsjednik Semir Drljević Lovac. On je bio nosilac liste Koalicije NES BiH – PDA – Naprijed za Skupštinu HNK i uspio je osvojiti mandat u Skupštini HNK.
Zenica, Tuzla, Goražde
Još jednu grupaciju unutar Ujedinjenih za državu činile su druge stranke regionalnog karaktera.
Prva od njih je Bosanskohercegovačka inicijativa, stranka gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića. I ona je pretrpjela žestok izborni poraz. Na prošlim izborima imali su jedan državni mandat, a sada su ostali bez njega. Uspjeli su obnoviti mandat u Federalnom parlamentu, dok su u kantonu pretrpjeli veliki poraz: na prošlim izborima osvojili su pet mandata, a sada samo tri.
O stranci Snaga naroda već smo pisali. Stranka federalnog ministra policije Rame Isaka pala je na samo tri kantonalna mandata, dva u Zenici i jedan u Goraždu.
Tuzlanska alternativa lokalna je partija iz Tuzle. Za Skupštinu TK sada su išli na listi sa BH Zelenim, BPS-om Sefer Halilović i Tuzlanskom alternativom, a mandat je osvojio kadar BH Zelenih. Na federalnom nivou nisu zabilježili rezultat vrijedan pomena.
Socijaldemokrati BiH preživjeli su nekoliko unutarstranačkih lomova, pa je dio stranke podržao državnu listu NiP-a. Ostali su bez mandata u skupštini, a na prošlim izborima osvojili su dva mandata.
Politička stranka Perspektiva iz Goražda prvi put je izašla na opće izbore i osvojila tri mandata u Skupštini BPK. Posebno je zanimljivo da je ova stranka, kako je jučer objavljeno, pristupila koaliciji koju predvodi SDA u formiranju nove skupštinske većine u ovom kantonu.
Gdje je podrška Bećiroviću odvela NiP i NS
Kako je veći broj analitičara ukazivao, SDP je jedina stranka unutar Trojke koja je zadržala i poboljšala svoj izborni rezultat. Zadržali su isti broj mandata u Parlamentu BiH, njih pet. U Federalnom parlamentu porasli su s 15 na 16 mandata. U kantonima su u nekima zabilježili rast, poput KS i SBK, a u nekima zadržali ili izgubili nekoliko mandata.
Najveći gubitnik unutar Trojke je Naša stranka, što je potvrdila i ostavka predsjednice ove političke opcije Sabine Ćudić. Izgubili su jedan državni mandat, a na federalnom nivou pali su sa šest na četiri mandata. Zabilježili su pad i u svojoj bazi, Kantonu Sarajevo, gdje su imali i poziciju premijera. Sada, za razliku od SDP-a, nemaju šansu da uđu u vlast.
NiP je pretrpio neke teške udarce na kantonalnim nivoima, ali je zadržao stabilnost na federalnom. Obnovili su svojih sedam federalnih mandata, a izgubili jedan državni. U Kantonu Sarajevo pali su sa sedam na pet mandata, u ZDK s tri na jedan, u USK s dva na jedan, a isto se dogodilo i u SBK, s dva na jedan. Porasli su za jedan mandat u TK, s dva na tri. Ni oni se ne nadaju učešću u vlasti.
Dakle, NiP i NS koji su podržali Bećirovića, nadajući se da će im to, kao i 2022, otvoriti put za učešće u vlasti, vidjeli su da ih je to, ovaj put, vodilo u poraz, a pri tome se SDP već distancirao od njih.
Državni mandati Ujedinjenih za državu
U prošlom mandatu, Ujedinjeni za državu imali su 13 poslanika u Parlamentu BiH plus mandat Šemsudina Mehmedovića koji je isprva bio u SDA; dakle 14. Sada Bećirovićeva koalicija ukupno ima devet mandata: SDP ponovno ima pet, NiP je pao na dva, a NES i NS po jedan.
Dakle, stranke koje su podržale kandidata SDP-a za Predsjedništvo izgubile su četiri, odnosno pet državnih mandata koje su imale prije izbora.
Rezultati pokazuju da je podrška Bećiroviću uglavnom išla u korist SDP-a, dok su ostale stranke ovog saveza platile visoku cijenu. Bećirović se i primarno percipirao kao kandidat SDP-a, a tek onda ostalih stranaka. Zato jedan od razloga loših rezultata ovih partija može biti i to što su podržale kandidata kojeg su birači ipak doživljavali kao kandidata SDP-a.
Ukratko, savez koji je na papiru djelovao široko i jako, na kraju se pokazao uskogrudnim i nejakim na biračkim mjestima. Od 14 stranaka, samo je jedna izašla iz izbora s očuvanim rezultatom, dok su regionalne i male partije ostale bez dijela ili svih mandata, a neke i bez političke budućnosti.
Ovakav rezultat, kao i izuzetan rezultat Semira Efendića u utrci za Predsjedništvo, ujedno je nauk strankama manjim od SDA i SDP-a da svoj utjecaj i šanse da uđu u vlast više ne mogu povećavati stavljajući se pod skute “nadstranačkog” kandidata iz SDA ili SDP-a.