Matematika analitičara: Bajtal pomiješao glasače i glasačke listiće

Dugogodišnji politički analitičar Esad Bajtal izjavio je za portal Raport da se na općim izborima desila brutalna krađa, uprkos tehnologijama.

„Nevažeći listići nisu nešto slučajno, je li to 400.000 ljudi blesavo pa ne znaju ispuniti listić. Da 400.000 budala imamo to nama kažu naše vlasti, etno vlasti prije svega“, kazao je ovaj profesor, blizak SDP-u i drugim sadašnjim vladajućim strankama.

Brojka od 400 hiljada ljudi je netačna i zvuči suludo. Ukupno je glasalo oko milion i 400 hiljada ljudi. Po Bajtalu, čiju suprugu je Denis Bećirović poslao za ambasadoricu u Zagreb, najmanje svaki četvrti glasač je glasao pogrešno.

Zanimljivo je da Bajtal u istom intervju naglašava, na početku, da broj glasačkih listića nije isto što i broj glasača. Ali nekoliko redova kasnije, sam sebe pobija.

Glasač u Federaciji na izborima dobija četiri glasačka listića: Predsjedništvo, Parlamentarna skupština BiH, Parlament Federacije i skupština kantona. U RS-u glasač dobije također glasačka listića; tamo nema kantona, ali ima entitetski predsjednik i njegovi potpredsjednici.

Bajtal je sve te listiće sabrao pravilno. Prema podacima CIK-a, a po Bajtalovoj matematici, ukupno je bilo 401.778 nevažećih listića. Za Predsjedništvo: 62.215; državni parlament – 123.266, federalni parlament – 71.339, Narodna skupština RS – 53.120, predsjednik RS-a – 27.459, kantonalne skupštine – 64.319.

Profesor Bajtal je naprosto pomiješao glasače i listove papira.

Kada bi ga zanimala stvarnost, pozabavio bi se upadljivom razlikom u broju nevažećih listića za Predsjedništvo (4,38 posto) i predsjednika RS-a (4,73 posto), na jednoj strani, te parlamentarnih tijela, na drugoj: državni parlament – 8,68 %, federalni – 8,50 %, Skupština RS-a – 9,15 %, te skupštine kantona – 7,8 %.

Na glasačkim listića za Predsjedništvo BiH i predsjednika RS-a stoje samo imena, bez preferencijalnih kružića. Na listama parlamentarnih tijela je i kružić za stranku i za kandidata. Listić je nevažeći ukoliko se obilježi samo kandidat a ne i njegova stranka. U tome je možda objašnjenje ovolike razlike između jednog i drugog tipa listića.

Ali profesore poput Bajtala stvarnost zanima samo ukoliko je mogu prilagoditi svojim vizijama i interesima.

U najgorem slučaju, a u Bajtalovoj perspektivi, nevažećih glasača je u najgorem slučaju 123.266, koliko je bilo nevažećih za Državni parlament. I u toj brojci je više od trećine prazno – dakle, glasači su rekli da ne žele nikoga. Ali ni to profesore i političke komentatore ne zanima.

K. E.