Srednja Bosna i Hercegovina: Kantonalna politika i matematika za početnike

Analize izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini odavno prati fenomen „sarajevocentričnosti“. Donekle je i razumljivo, s obzirom na sve manje kapacitete medija i sve složenije političke odnose u “provinciji u pozadini”.

Kad su u pitanju odnosi Bošnjaka i Hrvata, odnosno SDA i HDZ BiH, ključni izazovi su vezani za dva kantona gdje za formiranje vlasti potrebno dvije trećine zastupnika. To su Srednjobosanski (SBK) i Hercegovačko-neretvanski kanton (HNK)

Dok iščekujemo potpune rezultate, odnosno zbrajanje mobilnih timova i pošte, postoji i dalje mogućnost za minimalnu promjenu raspodjele mandata, što može imati značajnu političku težinu.

Ključna odlika političke matrice HDZ-a jest da tamo gdje su Hrvati većina oni inzistiraju na 100 % vlasti, a udio Bošnjaka u javnoj upravi je u promilima. S druge strane, tamo gdje su manjina, HDZ inzistira na legitimnom zastupanju, paritetu i drugim pravima i pravilima. O takvom konceptu na lokalnom nivou pisao sam ranije na primjeru Vareša, Odžaka, Novog Travnika, Viteza, Kiseljaka, Stoca, Čapljine...

U Skupštini SBK Bošnjaci ovaj put imaju mogućnost da sami formiraju vlast, što je posljedica demografskog slabljenja Hrvata. S druge strane, pozicija Bošnjaka u HNK može se pogoršati zbog tradicionalnog rasipanja glasova na male stranke koje nemaju kapacitet da pređu izborni prag ali niti volje za koalicije.

Iz navedenog jasno se zaključuje da je nužna komunikacija i koordinacija kako bi se izbjegli neželjeni scenariji.

Vladu SBK čine tri bošnjačka ministra, četiri hrvatska i jedan srpski kojeg predlaže HDZ, a saglasnost daje SDA. Premijer je Bošnjak. U proteklom mandatu HDZ je upravljao ministarstvima finansija, unutrašnjih poslova, obrazovanja i zdravstva, koji imaju najveće budžete.

Preglasavanje u Vladi na štetu Bošnjaka je moguće, a u Skupštinu na štetu Hrvata. Takva praksa je presedan koji je rijetko viđen. Bošnjaci imaju demografsku, a Hrvati ekonomsku moć, što na kraju politika izravnava.

S druge strane, u aktuelnoj Vladi HNK pet ministara je iz HDZ-a, tri iz SDA, dva iz SDP i jedan je zajednički kandidat iz reda srpskog naroda, za čije imenovanje HDZ daje saglasnost. Premijer je u pravilu Hrvat.

Dakle, u SBK imamo 4 H, 4 B, 1 S/H, a u HNK 6 H, 5 B i 1 S/B.

Preglasavanje u Vladi HNK nije moguće, što je mehanizam koji garantuje stabilnost, ali otežava efikasnost. Međutim, raspodjela budžeta u HNK je 55/45 % u korist Hrvata, dok u SBK je to pragmatično pitanje koje se rješava kroz projekte i prioritete. Također, HDZ ima hegemoniju u pojedinim resorima, što je rezultat ogromnog pritiska s jedne strane i slabih procjena ili politika s druge strane.

Sudeći po iskustvu u Mostaru, tamo gdje je došlo do administrativnog ili institucionalnog ujedinjenja u pravilu posljedice trpe Bošnjaci što potvrđuju dešavanja u Komunalnom.

U kontekstu ujedinjenja institucija u cilju smanjenja administracije, HRS je plasirao ideju o uspostavljanju Hitne pomoći na nivou kantona. Ovakvi i slični istupi HRS-a često pokazuju da se radi o političkom subjektu koji je proksi HDZ-a BiH za testiranje pulsa javnosti ili odbrane/napada nekog prijedloga ili ideje.

Pored Hitne pomoći, domovi zdravlja u Mostaru i Stocu djeluju paralelno, a pored Sveučilišne kliničke bolnice Mostar postoje još dvije bolnice. Takav zdravstveni sistem odlazeća premijerka Marija Buhač je ocijenila neodrživim, čime je prebacila teret na svog vrlo izvjesnog nasljednika Marka Novaka. Sličan dualizam je u obrazovanju, zbog čega dolazi do dupliranja kadrova i administracije, što budžet jako teško prati. Zbog toga su, inače vrlo uspješnu i stabilnu vladu konstantno opterećivali štrajkovi nezadovoljnih budžetskih korisnika.

Na kraju njenog mandata došlo je do blokade rada zbog prenošenja negativne energije s lokalnog nivoa (Mostara), ali i neusaglašavanja dnevnog reda gdje su se našli brojni zakoni čije se usvajanje čeka godinama.

Kad je u pitanju SBK, ključna neuralgična tačka jest davanje Travniku statusa grada što bi možda otvorilo put za uspostavljanje općina unutar Travnika, a to je stari zahtjev HDZ-a u kontekstu paralele s Mostarom.

Kad je u pitanju promjena administrativnog uređenja, potpuno su zaboravljene činjenice o okolnostima formiranja Općine Usora, koja je izdvojena iz Tešnja, i pripajanja hrvatskih sela od Maglaja i Zavidovića, čime je Žepče postalo većinski hrvatska općina.

Protekli mandat je obilježen diskriminacijom Bošnjaka kroz suspenziju Ustava, s jedne strane, a s druge bučnom retorikom hrvatskih stranaka o nelegitimnom predstavljanju. S obzirom na povoljne rezultate izbora za HDZ, osim u SBK, za očekivati je da će se vratiti ravnoteža između ZDK i Posavskog kantona gdje su iz vlasti bili izbačeni tradicionalni partneri.

Takav iskorak bi bio implementacija relaksacije odnosa, o kojoj Čović često govori nakon kafe s Izetbegovićem i posjeta reisu Kavazoviću.

Tu relaksaciju odnosa najviše priželjkuju građani Mostara bez obzira na nacionalnu i političku pripadnost, jer način na koji gradom upravlja Mario Kordić je daleko od evropskih vrijednosti.

Ako su riječi i namjere Čovića doista iskrene, onda bošnjačka politika mora na pregovarački sto staviti sva otvorena pitanja na nivou općina, gradova i kantona.

Od SDA se očekuje da ne kopira koncept blokada na kojem HDZ jaše godinama, nego da se izdigne iznad konkurencije i ponudi državotvorni okvir kroz koji će se otkočiti procesi i ubrzati projekti.

Sad je jedinstvena prilika da se pogrešne odluke isprave, ispoštuju zahtjevi Ureda za reviziju te racionalizira administracija u cilju efikasnijeg rada i podizanja kvalitete života građana jer demografski trendovi nisu obećavajući.