Rubio u Ateni: Odbrana Zapada kroz naoružavanje i zatvaranje granica

Govor s Akropoljem u pozadini lako je zamisliti kao ostvarenje sna gotovo svakog američkog studenta političkih nauka. Marco Rubio, koji je i sam završio taj studij, dobio je priliku 7. oktobra u Ateni, ali njegov nastup teško može zadovoljiti nekoga ko od takve pozornice očekuje ozbiljno promišljanje historije. Povukao je liniju od starogrčke demokratije do Cortésovih osvajanja, a gotovo svaka historijska aluzija služila je opravdanju politika Donalda Trumpa. Iza jezika o obnovi Zapada stajali su prozaičniji interesi: oružje, energija i kontrola migracija.

Na zajedničkoj konferenciji s grčkim ministrom vanjskih poslova Giorgosom Gerapetritisom Rubio je poručio da evropske države moraju preuzeti veći dio tereta odbrane vlastitog kontinenta. Grčku je pohvalio kao zemlju koja to već čini i koja se kreće prema izdvajanjima od pet posto bruto domaćeg proizvoda.

Taj cilj zahtijeva objašnjenje. Prema deklaraciji NATO-a iz Haga, saveznici su se obavezali da do 2035. dostignu ukupno pet posto BDP-a za odbranu i povezane sigurnosne potrebe. Najmanje 3,5 posto odnosi se na osnovne vojne potrebe, a do 1,5 posto mogu činiti ulaganja u infrastrukturu, otpornost, zaštitu mreža i druge povezane oblasti. Prema NATO-ovoj procjeni objavljenoj u julu, koju prenosi Reuters, grčka vojna potrošnja za 2026. iznosi 3,65 posto BDP-a. Atena je, dakle, već iznad budućeg praga za osnovne vojne potrebe, ali taj podatak sam po sebi ne potvrđuje dostizanje ukupnog cilja od pet posto.

Pohvala ima i praktičnu stranu. Prema izvještaju New York Timesa, razgovori su obuhvatili razmjenu obavještajnih podataka o terorističkim prijetnjama i saradnju grčkih snaga s Nacionalnom gardom Floride. Gerapetritis je izdvojio Soudu i Aleksandrupolj kao oslonce američkog strateškog prisustva, a naglasio je i ulogu Grčke u transportu američkog ukapljenog prirodnog gasa prema srednjoj i istočnoj Evropi. Atena tako postaje sve vrednija Washingtonu, dok američke oružane snage i kompanije dobijaju širi oslonac u regiji.

Rubio je govorio na Pnyxu, brdu na kojem se okupljala atenska narodna skupština. Mjesto je simbolično jer je ondje demokratija bila praksa, sa svim sukobima i ograničenjima koje je ta praksa podrazumijevala. Naslijeđe Grčke povezao je s Rimom, evropskim kršćanstvom i američkim širenjem. U taj niz uvrstio je Aleksandra Velikog, Cezara, Karla Velikog i Hernána Cortésa, osvajača čije su snage srušile Astečko carstvo.

„Osobine koje su Aleksandra navele da osvoji cijeli poznati svijet ponovo su se pojavile kod Cezara, zatim Karla Velikog i Cortésa“, rekao je Rubio. Tvrdnja o „cijelom poznatom svijetu“ historijsko je pretjerivanje, ali politička funkcija tog niza prilično je jasna: osvajačka ambicija predstavljena je kao nasljedna vrlina Zapada.

Iz takvog izbora proizlazi poruka da se Zapad obnavlja kada ponovo postane spreman nametati svoju volju. Grčka demokratija daje argumentu autoritet, ali on brzo prelazi na imperijalne ambicije, vojnu silu i dominaciju. Rubio iz naslijeđa uzima ono što mu treba.

Ni Atena nije bila čista alternativa osvajanju. Njena demokratija živjela je od danka koji su plaćali saveznički gradovi, a prevlast je držala silom, što ni Tukidid ne krije. Rubio to ne spominje, a u njegovoj verziji antike nema nikoga ko je plaćao danak.

Isti okvir Rubio je primijenio na granice. Grčku je opisao kao bliskog partnera u zaštiti granica i borbi protiv „masovnih migracija“. Govorio je o suzbijanju transnacionalnih kriminalnih grupa, ali je dodao da „rodno mjesto Zapada“ ne smije biti ugroženo lošim odlukama i neodgovaranjem na izazove.

Krijumčari su jedno, a ljudi koje prevoze nešto sasvim drugo. Za krijumčare postoje krivična djela i optužnice. Kad se migracije proglase prijetnjom civilizaciji, sumnja se prenosi na sve koji dolaze, svejedno zašto su krenuli i šta su učinili. Posao policije tako postaje odbrana identiteta, a svaka stroža mjera prema migrantima može se predstaviti kao čuvanje zajedničkog naslijeđa.

Posjetu su pratila i manje ceremonijalna pitanja. Istraživanje Wall Street Journala otvorilo je sumnje u moguće sukobe interesa zbog promoviranja energetskih poslova grčke kompanije Aktor i pristupa koji je njen lobista Christos Marafatsos imao službenim diplomatskim sastancima uz ambasadoricu Kimberly Guilfoyle.

Dvoje vodećih demokrata u nadležnim kongresnim odborima zatražilo je odgovore od Rubija: senatorica Jeanne Shaheen, najviše rangirana demokratkinja u senatskom Odboru za vanjske odnose, i kongresmen Gregory Meeks, njen pandan u Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma. Shaheen je zatražila provjeru postupanja ambasadorice i mogućih sukoba interesa. Meeks je otišao dalje, zatraživši njenu smjenu ako se navodi pokažu tačnim.

Rubio je na konferenciji 7. oktobra odbio raspravljati o tim pitanjima pred grčkim ministrom i pohvalio rad ambasade i ambasadorice. Ambasada je, prema Wall Street Journalu, odbacila navode o kršenju etičkih pravila.

Posjeta je pokazala kakvo partnerstvo Trumpova administracija nudi Evropi: savez u kojem se vojna potrošnja, energetski interesi i ograničavanje migracija predstavljaju kao zajednički projekt obnove Zapada. Takav jezik otežava raspravu o pojedinačnim politikama jer neslaganje s njima može biti predstavljeno kao odricanje od zajedničkog identiteta. Grčka je u toj priči dobila priznanje uzornog saveznika, a evropskim vladama ponuđen je obrazac prema kojem se i odluke o ljudima na granicama mogu pretvoriti u test civilizacijske odanosti.