Izbori su bili lakši dio posla: S kim, ili s čim, u vlast?

Prošlo je nekoliko dana od zatvaranja biračkih mjesta, slika o izbornim rezultatima postala je manje-više čista i jasna, a govor o novim parlamentarnim većinama, od državnog do kantonalnog nivoa, brzo je postao dio svakodnevnice. Nema ni one poslovične suzdržanosti i iščekivanja koji su obilježavali prethodne cikluse, ne samo zbog čekanja na zvanične rezultate (mjesec dana nakon izbora) nego i zbog odmora od kampanje.

Ovo je, dakako, više nego dobar ishod, podstaknut, između ostalog, i uvođenjem novih tehnologija. Dobrih rezultata ovih izbora ima još. Odlična je vijest da su male stranke velikog ucjenjivačkog potencijala razorene ovog oktobra. Kada bi se u budućnosti uspio uvesti cenzus od 5 procenata, ozbiljno čišćenje političke scene dodatno bi ojačalo političke procese u Bosni i Hercegovini i stavilo potreban teret odgovornosti na stranke koje ulaze u borbu za vlast. Naprosto zato što bi male stranke, a većina su zapravo nemoralni trgovački putnici, prestale biti jezičak na vagi kojim su se opravdavale mnoge druge nepodopštine.

S druge strane, mnogi kandidati koji su ranije letjeli na podršci stranačkih infrastruktura bolno su pali i, tako prizemljeni, spoznali vlastite dosege. Potop pojedinih političara koji su dugo na sceni pokazao je da su desetine hiljada preferencijalnih glasova, na kojima su izgradili pogrešnu sliku o sebi kao o državnicima, bile Potemkinova sela. Bez jake stranke nema jakih pojedinaca. Odnosno, mali je broj pojedinaca koji imaju snagu i karizmu da podignu stranku vlastitim naporima i utjecajem.

No ovo je tek prvi dio izbornog procesa i, može se kazati, njegov jednostavniji dio. Sada predstoje pregovori i postizanje optimalnog sporazuma o formiranju vlasti. Šta je racionalno i potrebno, a šta spada u domenu želja, razlučit će pregovarački timovi. Brojevi i politike koje treba usvojiti i provoditi temelj su nove vlasti. Uzmu li se ta dva faktora kao odlučujuća, jasno je da bosanskohercegovačka ustavnopravna struktura daje značajnu prednost HDZ-u BiH, SNSD-u i bošnjačkom bloku koji bi prirodno predvodila SDA (na federalnom, a posebno na kantonalnom nivou stvari su nešto drugačije).

Zapravo, taj prvi faktor, izborni rezultat (brojevi), jeste značajan, ali proces se na tome ne može i ne smije završiti. Ne smije se, ukratko, uraditi ono što je Trojka uradila nakon izbora 2022. Bez ikakvog utvrđivanja pozicija i onoga što treba provesti, ušli su u mlin Dodik–Čović i nanijeli veliku štetu državi Bosni i Hercegovini, a posebno Bošnjacima. Zanimljivo je da su sve ovo vrijeme zamjenjivali teze o političkim napadima opozicije. Napadani su zbog pogrešne i brzoplete politike kojom su oslabili pozicije bošnjačkog naroda, a oni su se propagandno branili brojevima koje imaju HDZ i SNSD.

Niko im to, barem niko politički osviješten, nije zamjerao. Istina, neko vrijeme postojala je mogućnost formiranja vlasti s opozicijom iz RS-a, ali kritika se odnosila na drugi faktor, koji je Trojka potpuno zanemarila zarad vlastitog pozicioniranja i velike želje da se „prenese pozitivan koncept iz Kantona Sarajevo na više instance“. Ono što je bilo ključno i na šta se ukazivalo – ne ulaziti u sporazum s političkim predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda bez jasnih principa djelovanja – iznevjereno je. Nekoliko ministarskih stolica bilo je preče od interesa države. Rezultat je poznat.

I sada treba formirati vlast uvažavajući snagu brojeva, ali tek nakon spomenutog usaglašavanja politika. Unutar bošnjačkog političkog spektra, kako je to posljednjih godina postalo tradicija koja svjedoči o živom demokratskom procesu, postoji nekoliko nepoznanica. U tekstovima koje sam objavljivao nakon 2023. isticao sam da SDA treba biti rezolutna i da Našu stranku uopće ne bi smjela tretirati kao partnera. Zbog njenog izbornog rezultata ta je mogućnost svakako stavljena ad acta. Također, SDP je zbog hinjskog, neprincipijelnog i malignog udaranja svih ovih godina postao pretežak za saradnju. Za tradicionalne glasače SDA ta je partija već odavno potpuno neprihvatljiva, pa i s tim treba računati.

SDP-ovo odbacivanje pružene ruke 2022, koja je trebala osnažiti kapacitete države, treba imati posljedice. No SDP je, za razliku od ostatka Trojke, opstao i učvrstio poziciju. Njegov najznačajniji politički dobitak svakako je ostanak Denisa Bećirovića u Predsjedništvu BiH u naredne četiri godine, i to ima određenu težinu.

Zbog toga je SDA u nezahvalnoj poziciji. Kao stožerna politička snaga, morat će naći mudrosti i volje da za ključnog partnera odabere ili SBiH, potentnu novu snagu, ili SDP, zbog značaja Predsjedništva u uspostavi vertikale. Bećirović bi, bez sumnje, mogao imati značaj za državni nivo, ali bi za sobom vukao i svoju partiju, na koju naprosto mora računati i zbog vlastite političke budućnosti. Zato naglasak ne treba biti na tome. U već spomenutoj igri brojeva, ako bi se taj faktor prihvatio kao odlučujući, Bećirović i izborni rezultat SDP-a bili bi presudni.

Ali SDA bi naglasak morala staviti na politike na svim nivoima, pa tako i kada je riječ o Bošnjacima kao političkom subjektu. Prioritet je definirati šta treba uraditi u naredne četiri godine. A posla je previše. Vertikala u kojoj Bećirović ima najjaču poziciju nije dobra.

U tom kontekstu SBiH djeluje kao probitačnija politička snaga, s jasnijim politikama. Njena kritika Trojke imala je konkretne argumente: odluke u energetskom sektoru; funkcioniranje kantonalnih javnih preduzeća; propuste i zapanjujuću popustljivost pri imenovanju kadrova HDZ-a i SNSD-a, dok su Bošnjaci u istom periodu rapidno gubili pozicije. Na kraju, logično je da dosadašnja opozicija, a to su bile SDA i SBiH (kao i DF), formira vlast i pokaže kako vidi kantone, Federaciju i državu Bosnu i Hercegovinu, a posebno poziciju Bošnjaka.

Iako ove tri stranke i prema izbornom rezultatu mogu skladno djelovati, bitno je ispuniti zahtjeve drugog faktora. Ne dvojim da su kao opozicija posljednjih godina usaglasile dobar dio paketa, tako da ne bi trebalo biti ni pretjeranog odugovlačenja ni brzanja. Dobar međustranački dogovor morao bi SDP-u izbiti iz ruku i prednost koju mu donosi Bećirović, a koju namjerava koristiti, te ga poslati u opozicione klupe.

Kanton Sarajevo otvorio je proces, što je razumljivo kada imamo u vidu sve što se događalo od 2018. godine. Budući da je u glavnom gradu postignut ozbiljan dogovor, može se pretpostaviti da bi zamah uskoro mogao biti vidljiv i drugdje. To je dobro. No naglašavam: definirati put je preduvjet. I jasno naznačiti da će na kraju tog puta i država i Bošnjaci biti u boljem stanju.