Velike nade, male brojke: Hrvatska oporba u slobodnom padu u Hercegovini 

Opći izbori 2026. godine donijeli su iznenađujuće rezultate na hrvatskoj političkoj sceni u Bosni i Hercegovini u odnosu na medijsku retoriku izborne godine. 

Očito je manja izlaznost najviše godila HDZ-u, što je u suprotnosti s očekivanim efektom uvođenja izbornih tehnologija. Strah kao primarna emocija je i dalje ostao najjače sredstvo kontrole hrvatskog izbornog tijela koji se tradicionalno generiše populističkom, nacionalističkom, medijskom manipulacijom.  

Možda je čak fokusiranje na kampanju Zdenka Lučića bio na jedan način i autogol za Petorku, jer je opet strah dodatno mobilizovao jedan dio birača koji nisu najsretniji s politikom HDZ-a.   

Naravno, tu su još tri ključna faktora. Prvi je ekonomska-institucionalna manipulacija o kojoj je opširno govorio Ilija Cvitanović u izbornoj noći.  

Drugi razlog, o kojem se nije govorilo u štabu Petoreke, a to je konstantno prisustvo Vlade susjedne države prije i u toku kampanje. Podsjećamo, Plenković je bio u Mostaru prije početka i na kraju kampanje, a njegovi ministri su doslovni krstarili „hrvatskim područjima“. 

Treći, možda ključni faktor svih odnosa i analiza unutar Hrvata u BiH koji niko ne spominje je bila i ostala Crkva koja je očito presudila i opomenula „druga“ Čovića a dala Daruški govornicu na misama. 

Krenimo redom. U Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona HDZ BiH s partnerima, prema prvim projekcijama, ima 13 mandata, što je povećanje za dva mandata. S druge strane, SDA ima 8 mandata, a možda osvoji deveti, jer se čekaju glasovi mobilnih timova i pošte. Odnos ove dvije stranke pokazuje sve veću polarizaciju birača prema nacionalnom ključu. 

HDZ BiH je s 29.052 ima 37,26 %, dok je prije četiri godine imao 33.597 glasova ili 32,61 %. 

Ključno pitanje za analizu rezultata u HNK jeste kako je HDZ BiH povećao utjecaj ako je Vlada premijerke Buhač bila pod konstantnim pritiskom štrajkova, blokada, kriza, ekoloških incidenata u Mostaru, Čitluku i Neumu. 

Međutim, oporbene stranke s hrvatskim predznakom su prepolovile broj glasova, a možda i mandata. Hrvatska republikanska stranka (HRS) izgleda ostaje na dva mandata, dok je HDZ 1990 sa tri pao na dva. 

Da li je populistička i ponekad autodestruktivna politika HRS-a u Gradskom vijeću Mostara bila jedan od razloga pada podrške jedno je od pitanja za unutarstranačku analizu. S druge strane, u HDZ 1990 imamo smjenu generacija gdje Marko Ćurčić ima ogroman izazov da gradi stranačku infrastrukturu. 

Ispod cenzusa su ostale dvije hrvatske koalicije manjih stranaka koje bi jedva prošle da su zajedno nastupile na izborima. 

Pritisak HDZ-a se osjetio još u februaru kada je izgorio automobil opozicione političarke u Čapljini , a u Ravnom je pala krv što je daleko najteži incident u ovoj kampanji kojeg je HRS „propustio“ da iskoristi. 

Bez obzira na navedeno, dominacija stranaka s hrvatskim predznakom se nastavlja jer se bošnjački glasovi tradicionalno rasipaju na stranke koje nemaju kapaciteta da pređu izborni prag.  

Zapadno-hercegovački kanton je tradicionalno politički najhomogeniji dio BiH. Dominacija širokobriješkog HDZ-a je pojačana, a očekivanja u izbornoj noći su da će HDZ skočiti s 14 na 17 mandata, jer je osvojio preko 72 % glasova. 

Iako smo po prvi put imali izbornu konkurenciju, HDZ je pokazao dominaciju. HDZ 1990 je izgubio gotovo trećinu udjela, a HRS je neznatno popravio rezultat što je odraz mladih i agilnih kadrova. 

Ali ipak je očito da HRS kojoj je baza Grude, o čemu smo pisali, nije dovoljno jak da donese promjenu na kantonalnom nivou.   

Izgleda da građanima ZHK i dalje odgovara da imaju jak privatni sektor, ali ispodprosječne plate u javnom sektoru što generiše ogromnu negativnu energiju prema državnim institucijama. 

Izborni prag su prešle dvije pravaške stranke, tradicionalni sateliti HDZ-a koji da su ujedinjeni bi imali više glasova od HRS-a. 

Politički odnosi u Kantonu 10 su dodatno usložnjeni jer HDZ BiH se vratio nakon više izbornih ciklusa na prvo mjesto, ali očito nema koalicijski kapacitet da prekine dominaciju Hrvatskog narodnog pomaka i HDZ 1990.  

Rezultate izbora će u korist HNP-a popraviti pošta jer je dijaspora njihovo tradicionalno uporište. 

HNP opet ima najviše izglede da formira Vladu za što mu treba podrška srpskih i bošnjačkih stranaka. 

Pravi odnos snaga na hrvatskoj političkoj sceni će se pokazati nakon kompletiranja mandata kroz kompenzaciju i zastupljenost u domovima naroda. 

Petorka ima šansu za dvije godine da ugrozi dominaciju HDZ BiH, ali mora iznaći rješenje za ogroman upliv Vlade Hrvatske. Hoće li to biti okretanje prema suverenističkoj politici ili nečemu drugo ostaje da vidimo.