Deset tipova za koje trebate ili ne trebate glasati

Bojkotiranje izbora je politički čin. Isto kao što je i glasanje politički čin. Glasam od 2004. godine redovno i svih tih godina povremeno s poznanicima ili ljudima na mrežama uđem u raspravu o svrsishodnosti tzv. izborne apstinencije.

Bit će da je posrijedi od politike dublji splet emocija, mentalnih obrazaca, karaktera, temperamenta, razine političke pismenosti, ličnog i građanskog iskustva itd.

Zato ovaj tekst nije namijenjen ljudima koji neće glasati, iako uporno i gotovo mazohistički prate politiku i aktivno se izlažu vijestima.

Ovaj tekst namijenjen je ljudima koji će glasati, a mnogo njih nije ni stranački ni institucionalno opterećeno da su dužni nekom predati glas. To su naši najvažniji glasači, nazovimo ih civilnim glasačima. Nisu članovi stranaka, nisu zaposleni u javnom sektoru, nisu rodbinski vezani za kandidate ili funkcionere. Uglavnom su profesionalno afirmirani i materijalno stabilni. Glasaju jer vjeruju i znaju da vrijedi glasati.

Lista je dakako, subjektivna i nije neutralna.

Stranački vojnik. Neće izdati stranku, a interesi i najgore stranke širi su od interesa najboljeg samostalnog strijelca (vidi niže) koji sa par hiljada glasova vedri i oblači koalicijom. Civilni glasač najčešće prezire stranačkog vojnika, a ne bi trebao. To je čovjek koji će četiri godine ostati u stranci za koju ste glasali, što se kod nas ne podrazumijeva. Ruku će dizati kako mu se kaže, ali ćete barem znati ko mu govori. Vaš glas neće završiti u drugom klubu zastupnika, ni u većini za koju niste glasali. Dosadan je i predvidljiv. U parlamentu to mogu biti vrline.

Dostupan zastupnik. Pošto glasamo za tri parlamentarna nivoa, hiljade su kandidata. Mala smo društva, s još uvijek snažnim vezama, poznanstvima, lokalnim i regionalnim upućenostima. Malo ko ne poznaje barem jednog kandidata i kandidatkinju. Na kantonalnom nivou pogotovo. Glasajte za kandidata i kandidatkinju za kojeg znate da će vam odgovoriti na poruku ili se javiti na telefon kada hoćete: da nešto predložite, da pohvalite, da pokudite... Zastupnici i zastupnice nas zastupaju, dobro je kada nas i slušaju.

Dostojanstven veteran. Možete ga pronaći u svakoj stranci. U nekima manje, u drugima više, ali on svakako plijeni svojom političkom karijerom više nego stranačkom pripadnošću. Bio je na različitim funkcijama, u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti. Ne prate ga afere, nisu zabilježene ružne riječi, ispadi i mrežne budalaštine. On je u jednu ruku sigurica, neće vam izazvati osjećaj sramote. Mada najčešće ne izaziva ni osjećaj ponosa, jer uglavnom nikada nije uradio ništa veliko. Što je vjerovatno i dobro, jer u politici velike stvari imaju raznolike velike posljedice.

Neovisni profesionalac. Iako politika u ovako razuđenom sistemu javnih funkcija i zaposlenja uglavnom privlači ljude iz uprave i javnih preduzeća – a tamo ih i postavlja – sve su češći muškarci i žene koji imaju karijere u ozbiljnim sektorima ili čak svoje poslovne poduhvate. Dakako, uspješnost u poslu ne garantira uspješnost u politici, ali ipak sugerira da to mogu biti osobe koje su kadre nešto izvesti, provesti, koordinirati. Ako sumnjate da li će biti moralni u politici, zapitajte se koliko su moralni oni koji rade u javnom sektoru a traže vaš glas. Ako stupaju kroz stabilnu stranku, vrlo dobar znak. Ako nastupaju kao samostalni kandidati ili ulaze u aranžman s malom strankom koja se igra namicanja par hiljada glasova da ucjenjuje druge – pogledajte drugi dio teksta.

Omladinac početnik. Treba mladima dati šansu, uvijek. Makar je prirodnije kada nas razočaraju mladi, nego stari. Ako se bojite da će vaš glas biti upropašten, da će se onaj kome ste poklonili povjerenje ponašati suprotno vašim političkim i moralnim očekivanjima, najbolje neka to bude neko mlad. Lakše ćete mu oprostiti. Vaš glas može biti investicija u budućeg stranačkog vojnika ili dostojanstvenog veterana, možda i lidera.

Kukavica. Boji se svega, pa i stranačkih kolega koji su po hijerarhiji ispod njega; boji se stranaca, boji se medija i javnosti. Izbjegava debate, pres-konferencije i prave intervjue. Voli pričati o hrabrosti, pozivati se na velika djela predaka i heroje bitaka u kojima nije učestvovao iako je mogao. Boji se svakog sučeljavanja i konflikta, politiku doživljava isključivo kao zaposlenje i lični psiho-trip. Najčešće udara na sami vrh državnih pozicija, tamo gdje je, uz iskustvo i znanje, upravo potrebna hrabrost. Upućuje idealne inicijative koje nikada neće proći. Na mrežama blokira neistomišljenike, čak i kada je na javnoj funkciji.

Govornik. Divno priča, pravi je retoričar, umije se nagovoriti, umije izbjeći sve zamke i u najtežem intervjuu. Često je iznimno aktivan u parlamentu, vole ga novinari, na televizijama blista. Ali kada prekucate sve što je kazao – uglavnom malo šta ima smisla. Mađioničar je i opsjenar, a jezik je prva magija ljudskog postojanja.

Samostalni strijelac. Najčešće dolazi iz reda neovisnih profesionalaca. Stranku ili neku grupu iskoristi da bi lakše prošao izborni proces. Onda četiri godine na svakoj sjednici trguje svojim glasom. Ovakvih ima i među etabliranim političarima, najčešće među neoborivim načelnicima općina ili među strukturama u malim kantonima.

Omladinac klon. Nije prvi put na listi i odavno je u politici. Još uvijek mlad, ali bez dana radnog staža izvan javnog sektora. Vjerovatno ne zna sam zamijeniti sijalicu ili provjeriti ulje. Kolegama i poznanicima broji lajkove, prijavljuje i potkazuje. Budući kukavica.

Preletač. Samorazumljivo. Mogući izuzeci u pojedinačnim slučajevima, ali u pravilu – samorazumljivo.