Kako se računaju naši glasovi: Šta moramo znati prije izlaska na izbore

Nakon više od trideset godina od potpisivanja dejtonskog sporazuma dočekujemo izbore u svijetu koji se temeljito resetuje. Međunarodno pravo se raspada, priznaje se samo sila i stanje na terenu, a svi odnosi u svijetu se preslažu. Jedino Denis Bećirović i Elmedin Konaković misle da je sve isto kao i prije četiri godine.

Bosna i Hercegovina je izložena napadima istih onih politika koje nisu nikada ni odustale od ratnih ciljeva iz '90-ih, ali koje su sada dodatno ohrabrene novim okolnostima u svijetu i činjenicom da s njima u koaliciji sjede, kako ih oni s pravom nazivaju, korisni idioti. Zato je važno da građani kojima je stalo do opstanka države izađu na izbore i jasno iskažu svoju demokratsku volju.

Da bi se to desilo, potrebno je razumjeti cjelokupan izborni proces. Izbori ne završavaju ubacivanjem glasačkog listića u kutiju. Svaki pojedinac treba da zna o čemu glasa. Čak i letimičan pogled na gomilu listova koje će svaki glasač dobiti prilikom glasanja ukazuje na to da je izborni model u Bosni i Hercegovini složen. Elementarne stvari koje svaki glasač mora razumjeti su pojmovi izbornog praga i izborne jedinice, kao i mehanizam dodjele mandata.

Nažalost, u našem izbornom modelu mnoge stvari nisu ni intuitivne ni logične. Postoje koraci na koje glasači ne mogu utjecati. Tako, naprimjer, građani ne mogu glasati za kandidate za domove naroda niti mogu direktno utjecati na dodjelu kompenzacijskih mandata. I zato je važno da se osvrnemo na osnovne pojmove koje građani moraju razumjeti prije izlaska na izbore da se ne bi desilo da im glasovi direktno ili indirektno propadaju.

U Bosni i Hercegovini je veoma nizak izborni prag – 3 posto. Da stvar bude gora, prag nije definisan na nivou države, nego samo na nivou izbornih jedinica. Neke od izbornih jedinica su toliko male da se tih 3 % vrlo lako može dostići različitim metodama (ponekad i direktnom kupovinom glasova. Naprimjer, u Bosansko-podrinjskom kantonu i Posavskom kantonu dovoljno je da osvojite oko 500 glasova da uđete u kantonalnu skupštinu.

Nizak izborni prag dovodi do toga da imamo veliki broj političkih stranaka u parlamentima, tzv. političku fragmentaciju koja je često praćena kupovinom ruku u fluidnim promjenama parlamentarnih većina praćenim koruptivnim radnjama. Da bi se smanjila politička fragmentacija izborni prag treba povećati na najmanje 5 %. Ali to se neće desiti bez temeljitih izmjena izbornog zakona, koje su dalje nego ikad.

Postoji jedan argument koji ide u prilog niskom izbornom pragu: probosanske stranke (da se tako izrazimo) u entitetu Republika Srpska imaju realne šanse da pređu izborni prag, ali samo ako se okupe na jednu listu. Šta god da mislite o tome, matematički je dokaziva činjenica da je to jedina mogućnost da se dostigne prag. Po nekim procjenama, bit će potrebno oko 20 hiljada glasova u tom entitetu za dostizanje praga. Na posljednjim lokalnim izborima održanim 2024. SDA je imala oko 15 hiljada glasova u RS, a sve ostale probosanske stranke zajedno još 15 hiljada. Za pretpostaviti je da se povratnička populacija dodatno smanjila u protekle dvije godine. Dakle, jedina mogućnost da se dostigne izborni prag je zajednička lista, a sve drugo je bacanje glasova i indirektno pomaganje najvećim strankama u entitetu (najviše SNSD-u Milorada Dodika).

Izuzetno je važno razumjeti pojam izborne jedinice. To je područje iz kojeg birate svoje predstavnike u nekom zakonodavnom tijelu. Na predstojećim izborima glasat će se za tri nivoa vlasti: kantonalni, entitetski i državni. Kantonalne izborne jedinice podudaraju se sa granicama kantona, što je logično i intuitivno.

Međutim, federalne izborne jedinice izgledaju potpuno drugačije. Naprimjer, grad Sarajevo se ne nalazi unutar jedne izborne jedinice. Općine Novo Sarajevo i Novi Grad pripadaju različitim izbornim jedinicama za federalni nivo. Ukoliko je neki kandidat prepoznatljiv u gradu Sarajevu, kako ćete objasniti građanima Novog Grada da ne mogu glasati za njega ili ako on dolazi iz Novog Grada da građani u Novom Sarajevu ne mogu glasati za tog kandidata? U svakoj od tih izbornih jedinica kandidati se bore za nekoliko direktnih mandata koji su propisani izbornim zakonom i pravilima.

Ali postoji i drugi način za prolaska u zakonodavno tijelo: kompenzacijski mandati. Sve stranke koje na nivou entiteta pređu izborni prag od 3 % učestvuju u raspodjeli kompenzacijskih mandata u tom entitetu. Problem je u tome što građani ne mogu glasati o kandidatima s kompenzacijske liste, njih postavlja stranka.

Pogledajmo neke primjere. Postoje stranke koje većinu glasačkog tijela imaju u samo jednom kantonu, npr. Narod i pravda ili Naša stranka u Kantonu Sarajevo. Te stranke u svim izbornim jedinicama izvan Kantona Sarajevo nemaju realne šanse da osvoje direktni mandat za državni nivo, ali nude svoje kandidate svuda. Kao rezultat svih tih glasova, prvi s kompenzacijske liste ulazi u parlament. U konkretnom slučaju prvu poziciju na kompenzacijskoj listi svojih stranaka čvrsto duže Denis Zvizdić i Sabina Ćudić. Ili npr. za federalni nivo prvo mjesto na kompenzacijskoj listi stranke Narod i pravda drži višestruki preletač Admir Čavalić.

Glasovi koje kandidati dobiju pretvaraju se u mandate korištenjem posebnog pravila. U Bosni i Hercegovini je pod pritiskom stranaca u ranim poslijeratnim godinama usvojen model koji dodatno pojačava političku fragmentaciju. Prema tom modelu glasovi političkih subjekata dijele se s neparnim brojevima 1, 3, 5, 7... i tako se računaju količnici.

Kandidati s najvećim količnicima ulaze u zakonodavno tijelo redom, onoliko koliko ima mjesta u tom tijelu. Ova formula dodjele mandata se naziva metoda Sainte-Laguë i koristi se u nekim državama, ali malo gdje u kombinaciji s niskim izbornim pragom. Nije slučajno dio međunarodne zajednice insistirao na ovakvom fragmentirajućem modelu, jer on ima svrhu da otupi izbornu pobjedu najveće stranke (SDA).

Usporedimo to s dobrim izbornim modelom u susjednoj Hrvatskoj: izborni prag je 5% a količnici za mandate se dobijaju dijeljenjem s prirodnim brojevima 1, 2, 3, 4, ... čime je u znatno umanjena politička fragmentacija. Hoćemo i mi takav model.

U razvijenim demokratskim društvima postoji kultura praćenja izbora. Mjesecima prije dana izbora vrše se različita istraživanja: ankete, analize, simulacije rezultata itd. U posljednje vrijeme se sve više gledaju i tržišta predviđanja. Tako glasači ugrubo znaju omjere snaga u svojoj izbornoj jedinici i prije nego što glasaju. Ukoliko matematički nije realno da svoj primarni cilj ostvare direktnim glasom za nekog kandidata ili neku stranku, glasači često pribjegavaju tzv. taktičkom glasanju, gdje nastoje spriječiti određeni scenarij, pa i po cijenu da glasaju za opciju koju nisu primarno željeli, ali koja jedina ima realne izglede.

U mnogim državama se obrađuju izlazne ankete, koje omogućavaju dosta dobru procjenu rezultata odmah po zatvaranju biračkih mjesta. Ništa od ovoga što smo naveli nije karakteristično za izbore u Bosni i Hercegovini i na tome treba raditi.

Pozivamo građane da izađu na izbore 4. oktobra i da iskažu svoju demokratsku volju, a da se prije toga dobro informišu o svemu ovome što smo naveli.