Put do samosažalijevanja popločan je tuđim storijima

Kylie Jenner, jedna od najpoznatijih žena na svijetu, objavila je vlog. Twitter (odnosno X) je nekoliko dana govorio samo o tome. Vlog pod naslovom Putujte sa mnom u Saint-Tropez traje gotovo osam i po minuta, a 29-godišnja Jenner u njemu prikazuje pripreme za put na svadbu – od treninga u ekskluzivnoj teretani i biranja odjeće sa stilistom do leta privatnim avionom.

Starijim generacijama možda je potrebno predstaviti Kylie. Glumica? Pjevačica? Naučnica? Dizajnerka? Ništa od navedenog. Naprosto je poznata. Njezin život i odrastanje godinama su pretvarani u javni sadržaj, a porodica je postala sinonim za slavu i novac. Njena je majka postigla nešto neviđeno. Eksploatisala je živote svojih ni po čemu upečatljivih kćerki, zaradila na njima i cijeli svijet uspjela ubijediti u postojanje njihovog talenta.

Danas je dovoljno da Kylie objavi video u kojem se sprema za putovanje pa da se milioni ljudi uključe u raspravu o novcu, privilegiji, kapitalizmu i vlastitom životu. Komentari su podijeljeni na dva tipa. Najviše je onih samosažaljivih.

Ne mogu ovo gledati.
Ovo mi je upravo uništilo dan.
Želim da hejtam, ali i ja bih živjela ovako da mogu.
Kako ulazi u privatni avion kao da je taksi.
Kardashianke nas svake sedmice podsjete koliko su prljavo bogate.

Zajedljivi i pomalo osuđivački, ali ipak samosažaljivog tona. Svode se na to kako je vlastiti život tužan i neispunjen, a tuđi savršen. Smiješno je dok je šala i dok skuplja lajkove i komentare.

Ali šta kada tuđi životi prestanu biti sadržaj koji gledamo i postanu ogledalo u kojem posmatramo vlastiti? Kakvi započinjemo dan ako, prije nego što ujutro ustanemo iz kreveta, konzumiramo živote stotina poznatijih, bogatijih i ljepših od nas? Budimo se i liježemo sa osjećajem da nam nešto nedostaje. U svojoj glavi postajemo žrtve. Ogorčene, nesretne, zakinute žrtve.

Uspoređivanje je jedan od najvećih otrova savremenog društva. Ne trebamo znati toliko o tuđim životima. Ljudska bića ne bi trebala ni poznavati toliko ljudi. Imati pristup informacijama o ljudima koje nikada nećemo upoznati, njihovim domovima, putovanjima, poslovima, vezama, tijelima, novcu i svakodnevnim rutinama, nije normalno. Gledamo njihove najljepše trenutke, uspjehe i privilegije. Konzumiramo tuđe, pažljivo izrežirane verzije života, a onda se potpuno poraženi i nesretni vraćamo u vlastiti.

U japanskom filmu I Was Born, But…, koji je Yasujiro Ozu snimio 1932. godine, govori se o jednom od prvih velikih razočarenja koje čovjek doživi: spoznaji da svijet nije pravedan. Dvojica dječaka vjeruju da je njihov otac važan i moćan čovjek, sve dok ga ne vide kako se ponižava pred svojim šefom. Njihov se svijet i autoritet oca tada ruši. Shvataju kako funkcionišu društvene hijerarhije.

Današnjem gledaocu I Was Born, But… govori upravo o tome da neće svako letjeti privatnim avionom na svadbu u Saint-Tropezu, obučen u pariški couture. Naslov ovog filma jedan je od načina da se pomirimo sa sudbinom. Bolje je biti žrtva, lakše je tako ići kroz život. Bosna je zemlja u kojoj se taj narativ oduvijek njeguje. Rođen sam… ali u Bosni.

Ipak, novija generacija donijela je nešto drugo. To je drugi tip komentara ispod Kylieinog vloga, odnosno njihov izostanak. Ljudi koji ne gledaju tuđi život i ne pitaju se zašto nije njihov, javili su se u tek nekoliko komentara ili nisu ni komentarisali. Nasuprot mentalitetu žrtve razvija se i trend romantizacije sopstvenog života, koji je sve aktuelniji na društvenim mrežama. Mladi počinju romantizirati sve, od nanine trošne kućice do fakultetskih obaveza. Od vlastitog iskustva prave inspirativan, zanimljiv i autentičan život koji je zadovoljstvo živjeti.

Paradoksalno, oba načina razmišljanja podstiču upravo društvene mreže. Možemo ili gledati Kylie Jenner kako s Timothéejem Chalametom plovi na jahti od sedam miliona i plakati nad svojom tužnom sudbinom, ili prestati tuđe živote posmatrati kao mjeru za vlastiti. Svakako je zdravije prikloniti se trendu romantiziranja onoga što imamo i pokušati od svog života napraviti život u kojem želimo učestvovati. Mi biramo.