Naš fudbalski život nakon američke bajke i jednog ‘Sram vas bilo’

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine će u petak u Varšavi otvoriti novo poglavlje, nakon ljetne ultraeuforične sjevernoameričke turneje i drugog mundijala u historiji reprezentacije koja svoje zvanične utakmice igra od 1995. godine. Utakmicom protiv Poljaka, koje još uvijek predvodi sada već pomalo i zaboravljeni Robert Lewandowski, otvaramo novu fudbalsku seriju – nadamo se ne meksičku sapunicu – koja se zove UEFA Liga nacija 2026. Osim slavenske fudbalske braće, u grupi ćemo se sučeliti i sa selekcijama starih rivala Rumunije i Švedske.

Na spisku selektora Sergeja Barbareza nema nekoliko fudbalera iz tima koji je putovao za SAD i Kanadu: nema Osmana Hadžikića, Nidala Čelika, Amira Hadžiahmetovića, Dennisa Hadžikadunića i Dženisa Burnića. Umjesto njih, na novom spisku Barbareza su fudbaleri poput Salke Hamzića, Zinedina Smajlovića i Kenana Busuladžića, koji je ubrzo otpao zbog teške povrede ligamenata. Svoje mjesto na novom spisku pronašao je i Nail Omerović, povratnik u redove A reprezentacije. Ajdin Hasić je, također, novo ime.

Liga nacija će biti odlična uvertira za ono što nas očekuje na proljeće, a to su kvalifikacije za Euro koje će se za manje od dvije godine igrati na Otoku, tamo gdje je, zapravo, zapaljena prva baklja fudbala.

Nakon egzotičnih i upečatljivih transfera reprezentativaca, javnost u BiH je, uoči novih utakmica, šokirao skandal oko sada već bivšeg trenera golmana u A timu, Kenana Hasagića.

Nekadašnji golman reprezentacije i dojučerašnji trener golmana dobio je otkaz, njegov kolega Siniša Mrkobrada prekomandovan je u U21 selekciju. Hasagića su otpustili bivše reprezentativne kolege iz igračkih, ali i trenerskih dana. Sudeći po njegovim objavama na društvenim mrežama, otkaz su mu, zapravo, dali i nekadašnji njegovi prijatelji – selektor Sergej Barbarez i direktor A reprezentacije Emir Spahić.

Stoga ne čudi veliko medijsko interesovanje na prvoj presici našeg tima nakon Amerike i Kanade. Barbarezu i Spahiću postavljeno je dosta pitanja u vezi odlaska/smjene Hasagića. Ne čudi ni diskretna medijska svađa na presici između Kemala Ahmetovića i Emira Spahića, gdje je u jednom momentu dugogodišnji komentator poručio direktoru reprezentacije da "neće pitati Hasagića o čemu se radi, jer ga nije on (Ahmetović) otpustio". Novinari su na press konferenciji tražili da stvari ne ostanu nedorečene, uz najbolje namjere da se ne remeti mir u reprezentaciji.

Emir Spahić je bio iznenađen konstatacijom novinara da je Kenan Hasagić na Instagramu objavio fotografiju cijelog nasmijanog stručnog štaba uz poruku: "Uz ovakve prijatelje, neprijatelji ti ne trebaju. Sram vas bilo!" U svom šok-izdanju je samo kratko poručio da Kenanu Hasagiću želi sve najbolje i da nema komentara, dok je, ako pogledamo gestove i mimiku, djelovalo da Sergej Barbarez zna mnogo više, ali da ne želi da kaže konkretno o čemu se radi. I njegova objašnjenja su djelovala kao lijep način da se sve upakuje i servira, ali ostao je gorak ukus i nakon svih tih silnih "pojašnjenja".

Službeni stav Nogometnog saveza, ali i Barbareza i Spahića, jeste da su željeli da osvježe svoj stručni štab i da posegnu za nekim novim idejama. Javnosti je, zaista, i dalje teško povjerovati u to, posebno ako se uzme u obzir da se radi o dugogodišnjim reprezentativnim kolegama i prijateljima van travnjaka.

Pojedini mediji u BiH su objavili da je sve krenulo nizbrdo na relaciji Barbarez/Spahić – Hasagić nakon utakmice protiv Švicarske na Prvenstvu, kada smo poraženi sa 4:1, i kada je dio stručnog štaba, na čelu sa Barbarezom, navodno želio da golmana Vasilja premjesti na klupu, čemu se Hasagić, navodno, protivio. Pojavile su se kuloarske priče i špekulacije da se u sve umiješao i predsjednik Saveza, Vico Zeljković, a komentatori na društvenim mrežama su otišli toliko daleko da su tvrdili da je jedan od razloga Hasagićevog otkaza njegovo praktikovanje vjere. Nećemo se baviti takvim špekulacijama. Nećemo se baviti ni špekulacijama oko Edina Džeke i njegovog statusa u reprezentaciji, odnosno tretmana prema njemu, iako su kolege sportski novinari već dosta toga "iskopali" i "načuli".

Umjesto Hasagića i Mrkobrade na klupu dolazi profesor fizičkog odgoja iz Srbije, Branko Katić, koji je većinu svoje karijere kao trener golmana proveo u FK Crvena zvezda. Da, istom onom fudbalskom kolektivu koji jasno, glasno, javno i sa ponosom veliča osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Činjenica jeste da Katić iza sebe ima respektabilan CV. Osim u klubu koji veliča zločinca, radio je i u Al-Taawounu, Göztepeu, Al-Hilalu, Debrecenu i Sepahanu.

Hasagić nije dobio prekomandu nigdje. On je, jednostavno, otpušten.

Skandal s otpuštanjem Hasagića donekle je zasjenio najavljeni oproštaj Edina Džeke. Dugogodišnji kapiten reprezentacije, najbolji strijelac i igrač u historiji fudbalske reprezentacije BiH, te čovjek sa najviše nastupa, naš Dijamant, okačit će reprezentativne kopačke o klin. Ta duga karijera je počela golom u rašlje Rustuu Recberu u ljeto 2007. godine, kada je zabilježio prvu zvaničnu utakmicu u nacionalnom dresu.

Da li su događanja iz Sjeverne Amerike (naprimjer, svađa sa Hrgovićem koju smo svi vidjeli u TV prenosu) razlog njegovog oproštaja, ne znamo i ne želimo da nagađamo. Logično je bilo očekivati da se neko ko ima 40 godina na leđima, oprašta od reprezentacije, ali malo čudno djeluje zašto se to sve događa pred početak kvalifikacija za Euro. Znam šta je sve i kako je Edin igrao, znam kada je igrao i u kojim okolnostima i ako iko postoji a da ni pod razno ne bi propuštao utakmice svoje reprezentacije to je upravo Edin. Ono što su Cristiano Ronaldo i Luka Modrić u svojim reprezentacijama, to je Edin Džeko kod nas.

Pod virusom, pod povredom, u teškim uslovima, kad je najteže... Nikada nije bilo nemoguće i nikada nije bilo teško. Kako kaže legendarni Michael Jordan: "Liderstvo ima cijenu. Biti pobjednik ima svoju cijenu. Ono što znam, nikada one mlađe i nove nisam tjerao da rade ono što ja već jeb**** i uvijek nisam radio". Eto, upravo je takav, kroz cijelu svoju reprezentativnu karijeru, bio Edin Džeko. I zato mi je, iskreno, malo teško povjerovati da je baš sada odlučio da se povuče. Znam da bi zbog reprezentacije BiH išao glavom kroz zid. Doslovno. Znam da bi igrao sa slomljenim ramenom. A igrao je i tako.

Želimo mu sve najbolje, njemu i njegovoj divnoj porodici. Hvala im svima. Hvala im što su nam dali Edina da bude naš svih ovih 19 godina. I bit će uvijek naš. A bit će prilike da se ovdje osvrnemo samo na njega i da ga ispratimo kako to dolikuje i kako se ispraćaju oni najveći. Kako se ispraćaju GOAT-ovi.

Neće biti čudo ako osvojimo grupu. Ni ako završimo posljednji u grupi i ispadnemo u Ligu C, što nam predviđa neki budalasti superkompjuter. Šta god da se desi – neće biti čudo. Ne govorim ovo zbog sumnje u naše momke i selektora, nego jer smo, na papiru, barem na papiru i FIFA-inoj rang listi, najlošiji od svih selekcija. Pobjeđivali smo Rumune, ne tako davno, tjerali njihove medije da "pjene od muke", ali vjerujem da su i oni itekako motivisani pred novi dvomeč sa BiH.

Nema tu više Mircee Lucescua, koji je, nažalost, preminuo prije nekoliko mjeseci, a užarenu rumunsku klupu preuzela je najveća rumunska fudbalska legenda, Maradona sa Karpata, Gheorghe Hagi. Igrački, nije se nešto dramatično promijenilo kod Rumuna u odnosu na spomenute dvije utakmice u kojima su naši momci slavili sa 1:0, odnosno 3:1. Da će biti željni nekakve osvete zbog svega što se izdešavalo, posebno u Zenici, jasno je da hoće. Da će njihovi navijači spremiti nove koreografije podrške ratnim zločincima – jasno je da hoće, ali ovaj put to neće moći na stadionu u Rumuniji, jer ih zvanično neće biti. Da će opet gorjeti i prštiti na sve strane – vjerovatno hoće.

Poljska nije tako jaka i konstantna kao što je bila u posljednjih nekoliko godina. Robert Lewandowski je ušao u pozne igračke godine, svoj hljeb trenutno zarađuje u MLS-u, a većina poljskih fudbalera igra upravo u domaćem prvenstvu. Naravno, nikada ne treba zaboraviti prekaljene internacionalce poput Casha, Kedziore, Bednareka, Kiwiora, Kaminskog, Zielinskog, Frankowskog, Szymanskog i Zalewskog. Svi igraju u ozbiljnim evropskim klubovima. I igraju, nisu jeftini "grijači".

Švedska je u čudnom elementu. Igrački, kada pogledate, recimo, njihovu navalu, rekli biste da je to ekipa koja će sigurno igrati svako veliko takmičenje i biti dobra na njemu. Biti kao ona Švedska iz 1994. sa Larssonom, Dahlinom, Brolinom i ostalom klapom. Isak, Gyokeres i Elanga igraju u engleskoj Premier ligi. Jedan je član Liverpoola, jedan Arsenala, a jedan Newcastle Uniteda. Elanga je povrijeđen i vjerovatno neće igrati u Zenici. Gyokeres gotovo da i ne igra za Topnike. Njihov najveći problem je, zapravo, Graham Potter, engleski trener oko kojeg mi nikad nije bio jasan hajp, niti sam ga smatrao za trenera koji može donijeti neke radikalne inovacije u fudbalu.

Ono što nas treba mnogo više da zanima jeste kako ćemo se iz Lige nacija pozicionirati za kvalifikacije za EP. Matematika je jasna: Ukoliko BiH završi na prvom ili drugom mjestu u grupi, bit će u drugom šeširu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, što automatski podrazumijeva i nešto lakše protivnike u kvalifikacijama. Ukoliko BiH završi na trećem ili četvrtom mjestu, bit će u trećem šeširu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo (nominalno dva jača protivnika u grupi). Posljednje mjesto u grupi donosi i ispadanje u Ligu nacija C. Također, svi osvajači bilo koje grupe Lige nacija osigurat će (gratis) baraž za Evropsko prvenstvo, tako da bi i to bila dodatna šansa za prolazak na veliko takmičenje, ukoliko se ne uspije kroz matične kvalifikacije za Euro.