Izbor Bećirovića nije ni dobar, ni bitan: Zašto je Nikšić odbio Komšićevu ponudu?

Prije više od godinu dana Bakir Izetbegović je iznio ideju o koaliciji SDA i SDP-a. To je izazvalo dosta negativnih reakcija, naročito kod simpatizera SDA. Jasno je i zašto. Ako je SDP počinio izdaju pristavši na suspenziju Ustava, onda zamisao o koaliciji s njima znači, u izvjesnom smislu, skidanje etikete izdajnika sa SDP-ovaca.

Izetbegović je, kasnije, precizirao da bi radije koalirao sa strankama koje su se opirale izdajničkoj politici Trojke (DF i SBiH). Dakle, SDP, nakon što je pristao na suspenziju Ustava, ne može biti ni prvi izbor, ni poželjan partner. Nakon toga, Izetbegović je gledao da ne govori o koaliciji sa SDP-om, uvidjevši valjda da će imati više štete nego koristi od te priče.

Reagujući na ideju o koaliciji zelenih i crvenih, Željko Komšić je kazao kako je kombinacija SDA-SDP već viđena i kako nije donijela ništa dobro. Generalno, Komšić nije htio da kaže ni da će sa SDA, ni da će sa SDP-om, što se činilo kao najpametniji izbor.

Teško se, naravno, složiti s njegovom ocjenom da koalicija SDA-SDP 2011. nije donijela ništa dobro, naročito ako na nju pogledamo, na trenutak, iz perspektive Komšića i DF-a. Jer, dovoljno se sjetiti da je koalicija SDA-SDP izbacila HDZ iz vlasti 2011, te time otvorila prostor za izbacivanje SNSD-a iz vlasti 2015. (kada je HDZ, kako bi se vratio na vlast, pristao na to da se formira Vijeće ministara bez Dodika).

Dakle, nije baš da crveno-zelena koalicija nije donijela ništa dobro, ali, iz perspektive aktuelnog mandata, razumljivo je što je Komšić negativno reagovao na tu ideju. Ako bi se SDA i SDP zbližili, to bi onda značilo je DF višak ili bar da gubi utjecaj. Postoji još jedna bitna dimenzija: nakon Schmidtovih amandmana u oktobru 2023. i suspenzije Ustava u aprilu 2024, DF je, kao i SDA, konzistentno optuživao SDP za izdaju. U takvom kontekstu, otvarati mogućnost koalicije sa izdajnicima (DF-Trojka), značilo je tupiti oštricu vlastite kritike. 

A onda je, prije četiri dana, u jeku predizborne kampanje, Komšić posve neočekivano pozvao na formiranje koncentracijske vlade nakon izbora. Pojasnio je i šta to znači: “Svi zajedno, i na nivou Federacije i na nivou države.” Na pitanje novinara da li to znači da bi DF koalirao sa SDP-om i ostatkom Trojke, Komšić je odgovorio potvrdno.

Ovo nije samo otupilo oštricu DF-ove kritike Trojke zbog izdaje, već je otvorilo prostor SDP-u čak da poentira. Nermin Nikšić je odgovorio Komšiću oštrije nego što se očekivalo. Čak brutalno.

“Kad i oni [DF] postaju svjesni šta se dešava, kad i oni postaju svojih skupova, da pada povjerenje birača u njih, sad su se sjetili i kažu: koncentracijska vlada. Kakva, bolan, koncentracijska?!” poručio je Nikšić Komšiću.

Dodao je da nema koncentracijske vlade i da će SDP sa svojim partnerima iz Trojke ponovo praviti vlast. Nikšić je otišao čak dotle da je lično Komšića optužio da blokira izgradnju Koridora Vc i “na taj način direktno sprečava razvoj Federacije”. 

Iako je sa stanovišta predizborne kampanje reagovao efektno, Nikšića ipak ne treba shvatiti ozbiljno. On je, naime, prošle godine, kada izbori nisu bili ovako blizu, voditeljici FTV-a na pitanje hoće li sa SDA (i DF-om) u koaliciju, odgovorio hladne glave: “Rezultati izbora će kazati. Možda niko neće moći formirati vlast, pa budemo morali svi napraviti nekakvu koaliciju.”

Dakle, kad nije na predizbornom skupu, Nikšić zna da je u politici sve moguće i da će možda ipak ući u vladu sa SDA i DF-om. Ali, razumljivo, u ovom času žustro odbacuje tu mogućnost, jer su blizu izbori i njegovo glasačko tijelo ne želi slušati tu priču. I zaista, priredivši DF-u hladan tuš, on je postupio lukavo: oni, koji ga terete za izdaju, ponudili su mu se i on ih je hladno odbio.

Komšiću, nakon takve Nikšićeve reakcije, ostaje da i u narednih petnaestak dana svoju politiku temelji na pruženoj ruci SDP-u (što bi bilo ponižavajuće) ili da se vrati tezi da je Trojka, na čelu sa SDP-om, izdajnička struktura. Međutim, činjenica da se DF ponudio SDP-u, a da je Nikšić hladno odbio tu ponudu, otupila je donekle oštricu kritike za izdaju. Time se ideja o koncentracijskoj vladi samom DF-u uoči izbora donijela više štete nego koristi. 

Zašto je onda Komšić uopće iznio tu ideju?

Kada je objavio kandidaturu za Predsjedništvo, Slaven Kovačević je krenuo u žestoku kritiku Denisa Bećirovića. Tokom protekle četiri godine i Komšić je bio oštar prema Bećiroviću, s razlogom. Međutim, kako se približavaju izbori, toga je sve manje, gotovo nikako. 

Štaviše, od simpatizera DF-a i Kovačevića se sve češće može čuti da je svejedno ko će biti bošnjački član Predsjedništva, što implicira da Bećirović i nije toliko loš. Tačnije, da je jednako dobar kao i njegovi protukandidati: Izetbegović, Semir Efendić ili Radončić. Ili bar da nije toliko štetan.

Bećirović je više puta u ovom mandatu preglasao Komšića, čak na najvažnijem glasanju - onom o formiranju Vijeća ministara. To znači da će sutra, ako bude htio, hladno preglasati i Kovačevića. Ali ako je tako (a jeste), onda je izbor bošnjačkog člana Predsjedništva vrlo bitan. 

Apsolutna većina glasača u Federaciji uvijek glasa za kandidate za bošnjačkog člana Predsjedništva, što dokazuje da glasači vjeruju da je ipak to najvažnije pitanje. To je uvijek problem za DF. U zabrinutosti da bi fokus glasača na utrku za bošnjačkog člana mogao odvući pažnju sa utrke za hrvatskog člana, simpatizeri DF-a i Kovačevića plasiraju tezu da je svejedno ko će biti bošnjački član Predsjedništva (što je netačno), ili, u boljem slučaju, da je Bećirović već siguran pobjednik (što je također netačno). 

Bećirović nije ni dobar, ni siguran izbor. Zbog njega Komšić ništa nije mogao uraditi u ovom mandatu, a isto će se ponoviti i Kovačeviću ako se nađe u istoj situaciji. To bi značilo ponavljanje ovog mandata, kako Nikšić najavljuje.

Teza da Bećirović i SDP i nisu toliko loši može se činiti kratkoročno korisnom za pomjeranje tematskog fokusa na izbor hrvatskog člana Predsjedništva, ali ako bolje razmislimo takav potez čak i kratkoročno donosi štetu DF-u, pa i Kovačeviću. Nikšićeva brutalna reakcija na Komšićev pokušaj približavanja SDP-u i Bećiroviću pokazala je da to samo tupi glavni oštricu DF-ove politike (a to je isticanje izdaje koju je Trojka počinila na početku ovog mandata). 

Tvrditi da je Bećirović probosanski član Predsjedništva kao i svi drugi, te da sa njime imamo 2:1, znači zaboraviti njegovu ulogu pri izboru Borjane Krišto, amortiziranju Schmidtovih interventcija itd. To znači uljepšavati njegovu ulogu, a uljepšavanje uloge Bećirovića i SDP-a općenito nije ni jedini, ni najbolji način da lijevi glasovi skrenu pažnju na bitnost Kovačevića. Umjesto da uljepšava Bećirovića, Dragan Bursać je ponudio mnogo bolju tezu, poručivši nedavno: Bećirović može izgubiti izbore, ali BiH ne smije izgubiti Kovačevića. 

Iako ne mislim da je Kovačevićev izbor najvažniji, ovako postavljena stvar mi ne smeta. Umjesto da naglašava da bošnjački član Predsjedništva nije bitan, Bursać je efektno pojasnio da Bećirovićev izbor zapravo nije bitan, te da je lijevo orijentiranom glasaču bolje podrži Kovačevića. Teza Bursaća je tako u skladu sa četverogodišnjom kampanjom da su Trojka i Bećirović počinili izdaju, te on ne gubi kredibilitet, kao drugi, koji sada odjednom tvrde je Bećirović dobar i da ćemo s njime imati 2:1 u Predsjedništvu, iako u ovom mandatu nismo.