Lideri Trojke pričaju o politički mrtvom Dodiku, on u Izraelu, itekako živ

Dok se neki političari u Sarajevu fokusiraju na činjenicu da se Milorad Dodik zbog pravosnažne presude Suda Bosne i Hercegovine nije mogao kandidovati na izborima, u sjeni tog političkog zadovoljstva prolazi ono što on radi u inostranstvu.

Sastanci s izraelskim državnim vrhom, institucionalno povezivanje s Izraelom i pokušaji približavanja krugovima oko Trumpove administracije pokazuju da Dodik svoju političku poziciju nastoji ojačati međunarodnim vezama. Potcjenjivanje tih aktivnosti moglo bi se pokazati mnogo ozbiljnijim i imati posljedice po geopolitičko pozicioniranje Bosne i Hercegovine.

Današnjim sastankom s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, nakon što je ranije ovog mjeseca razgovarao i s predsjednikom Izraela Isaacom Herzogom, Milorad Dodik nastavlja graditi odnose s državnim vrhom Izraela. Očito, u tome i uspijeva.

Posjeta lidera SNSD-a dolazi nakon niza poteza kojima je Republika Srpska posljednjih mjeseci pokušala produbiti političke, ekonomske i institucionalne veze s Izraelom.

U januaru je Dodik već razgovarao s Netanjahuom u Jerusalemu, a izraelski premijer tada je, prema saopćenju izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, zahvalio delegaciji RS-a na dugogodišnjoj podršci Izraelu i izrazio spremnost za produbljivanje saradnje.

Odnosi nisu stali samo na uzajamnoj podršci, nego se Dodik pokušava okrenuti ekonomskoj saradnji s Izraelom, što odgovara i ovoj zemlji i širenju njihovog uticaja. U Banjoj Luci je nedavno otvorena Izraelska privredna komora, uz memorandum o saradnji koji predviđa povezivanje u oblasti investicija, tehnologije i privrede.

Predsjednik Komore je izraelski biznismen Amir Gross Kabiri, vlasnik mostarskog Aluminija i glavni sponzor Fudbalskog kluba Zrinjski.

Lider SNSD-a posljednjih godina predstavlja Republiku Srpsku kao političku zajednicu koja navodno brani vlastiti identitet, teritorijalnu autonomiju i pravo na političko odlučivanje od međunarodnog pritiska. Izrael mu u tom narativu odgovara iz više razloga.

Dodik već otvoreno govori o navodnim „zajedničkim“ iskustvima Srba i Jevreja, njihovom stradanju i borbi za opstanak, tvrdeći da Izrael i Republika Srpska dijele „egzistencijalnu prijetnju“ od radikalnog islama.

Istovremeno, Dodik vidi Izrael i kao državu koja ima pristup važnim centrima političke moći. Još u februaru je nakon povratka iz Sjedinjenih Američkih Država rekao da je Izrael „ozbiljan partner“ i država koja ima „značajan uticaj na globalne centre odlučivanja i moći“.

Kroz jačanje veza s Netanjahuom, Dodik koristi izraelske kontakte kao dio šireg približavanja američkoj administraciji, pored lobiranja u SAD-u koje mjesecima unazad aktivno provodi.

Rezultat tog lobiranja je ukidanje sankcija njemu i njegovim saradnicima, a postoje i jasni dokazi da je Izrael posredovao u pregovorima o ukidanju sankcija.

Prema dokumentima američkog Ministarstva pravde, RS je u posljednjih desetak godina za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama izdvojila najmanje 8,3 miliona dolara. Nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću lobistička kampanja je dodatno intenzivirana, a među lobistima se posebno izdvaja izraelsko-američki advokat Marc Zell, čija je firma “Zell & Associates” jedna od angažovanih da zastupa interese RS-a u SAD-u.

Zell je predsjednik Republikanske stranke u Izraelu i politički je čvrsto povezan s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. Još jedan važan kanal predstavlja Ari Ben-Menashe, izraelsko-kanadski biznismen koji stoji iza firme “Dickens & Madson”, koju su također angažovale vlasti RS-a za lobiranje u Washingtonu. Među glavnim ciljevima tog angažmana bilo je uklanjanje sankcija zvaničnicima RS-a, zagovaranje nezavisnosti RS-a od Bosne i Hercegovine te ukidanje institucije visokog predstavnika. Vrijednost ovog ugovora iznosi oko četiri miliona dolara.

Tokom septembarske posjete Jerusalemu Dodik je, na poziv američkog ambasadora u Izraelu Mikea Huckabeeja, prisustvovao prijemu povodom 250. godišnjice američke nezavisnosti. Nakon toga je poručio da Republika Srpska cijeni „poštovanje i otvoren dijalog“ sa SAD-om, koje je, prema njegovim riječima, u Washington vratio Donald Trump.

O toj vezi govorio je i ranije kada je tvrdio da mu je Netanjahu rekao da će američkom vrhu prenijeti "neke stvari" koje se tiču Republike Srpske.

Dodik se nalazi u specifičnoj političkoj situaciji. Pravomoćna presuda Suda BiH iz juna 2025. godine donijela mu je jednogodišnju kaznu zatvora i zabranu obavljanja političkih funkcija.

Presuda ga je udaljila od jedne funkcije, ali nije automatski uklonila njegovu političku mrežu, međunarodne kontakte niti njegov uticaj unutar SNSD-a. I dalje je, kako ga u zapadnim medijima predstavljaju, de facto lider bosanskih Srba.

Političko slavljenje činjenice da se Dodik zbog pravosnažne presude nije mogao kandidovati može biti razumljivo iz perspektive poštivanja odluka državnih institucija, ali je jasno da se Dodikova politika ne zasniva isključivo na njegovom kandidovanju.

Zanemaruje se činjenica da Dodik, sa svojim saradnicima, vodi vanjsku politiku entiteta nezavisno od Predsjedništva BiH, čija je to nadležnost. RS paralelno gradi međunarodne odnose i nastupa prema stranim državama gotovo kao samostalan politički subjekt.

Time se gradi slika Republike Srpske kao aktera koji ima vlastitu vanjsku politiku.

Izrael pritom Dodiku daje nekoliko mogućnosti istovremeno – ekonomske kontakte, političku vidljivost, veze s konzervativnim i desnim političkim krugovima, približavanje Trumpovoj administraciji, ali i platformu za narativ o zajedničkoj borbi protiv onoga što predstavlja kao prijetnju hrišćanskom i nacionalnom identitetu. Pitanje sa još uvijek nejasnim odgovorom jeste šta će Dodik Izraelu zauzvrat dati kao i da li će se ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović probuditi iz sna u kojem je, tobože, Dodik politički mrtav.