Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH) prvog dana predizborne kampanje predstavila je program za period 2026–2030. godine. Naveli su kako njihov politički program u središte djelovanja stavlja čovjeka i njegove životne potrebe: od dostojanstvenog rada i sigurnije porodice, do dostupnog zdravstva, dostojanstvene starosti i odgovornog upravljanja javnim novcem.
Federalni premijer i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić kazao je da program polazi od jednostavne postavke: „Država ne postoji da bi vladala ljudima, država postoji da bi im služila“.
Pod sloganom „Jedna država, jedan tim“, program građanima nudi šest konkretnih obaveza koje se odnose na porodicu, rad, godine, zdravlje, dom i zemlju te poštenje. Uz to su naveli i niz mjerljivih ciljeva, poput najniže plate od 1.500 KM i najniže penzije od 1.000 KM u narednom mandatu.
Svi junaci nikom ponikoše
Dok je Nikšić predstavljao program, iza njega se nalazila plejada visoko pozicioniranih SDP-ovaca: državni ministar odbrane Zukan Helez, zamjenik državnog ministra finansija Muhamed Hasanović, potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović, federalna ministrica Jasna Duraković, federalni zastupnici Damir Mašić i Lana Prlić, te kantonalni predsjednik SDP-a i ministar saobraćaja u Kantonu Sarajevu Adnan Šteta. I tim su željeli u javnost poslati sliku dobro kalibriranog i uigranog tima, no primjetno je da neki od nosilaca igre iz prethodnog mandata nisu bili prisutni. Možda zbog unaprijed preuzetih obaveza, ali situacija ipak nije tako jednostavna.
Nikšić, iako je aktuelni federalni premijer i predsjednik SDP, neće se naći na listi, a ranije je najavio i povlačenje iz politike nakon izbora. Njegov zamjenik u stranci i Vladi FBiH, federalni dopremijer Vojin Mijatović, također nije ni na jednoj listi. Ni u Federaciji ni u RS-u, gdje se ranije kandidovao. A protiv njega je jučer Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organizovanog i međuentitetskog kriminala (POSKOK) podigao optužnicu.
U timu nedostaje i ministar kulture u Vladi KS Kenan Magoda, koji je zbog nedavnih dešavanja i hapšenja njegovog maloljetnog sina postao „politički radioaktivan“, pa njegovog imena nema ni na plakatima u Sarajevu, iako je na listi za Skupštinu KS (treći na listi).
Naš, ali nikada sa nama
Već je suvišno govoriti o odsustvu Denisa Bećirovića iz stranačkog života SDP-a. On se uspješno distancirao od svih političkih partija koje su ga prije četiri godine podržale na izborima, ili barem od njihovih „toksičnih kadrova“.
Doduše, ni parlamentarci SDP-a nisu posebno uvažavali njegove stavove. Kada ih je pozvao da ne glasaju za izbor Marina Vukoje u Ustavni sud BiH, jedini koji ga je poslušao bio je Damir Mašić (iako je i on ranije najavio takav stav, pa mu se to samo poklopilo).
Ko je lider?
Portal Istraga.ba nedavno je objavio da je vrh SDP-a kreiranje predizborne kampanje povjerio nekadašnjem novinaru HINA-e i uredniku HRT-a, bivšem glasnogovorniku HDZ-a i poznatom hrvatskom PR stručnjaku Ratku Mačeku. On je čovjek bogate biografije i zanimljivih veza na političkim sivim marginama, pa se osnovano može pretpostaviti da je upravo on autor slogana „jedna država, jedan tim“.
Međutim, Maček bi možda trebao poslušati vlastiti savjet. Gostujući prije godinu dana u podcastu Politički marketnig, u produkciji agencije Atomski marketing, govorio je o velikom obračunu 2007. godine između Ive Sanadera i tima hrvatskog SDP-a. I tome kako su on i Sanader nadvladali konkurenciju kroz vještu igru političkih kontrasta.
Tada je objasnio da je SDP u toj kampanji promovisao ideju da ima jak tim kako bi parirao HDZ-u, ali da je to bila greška jer nakon smrti Ivice Račana i dolaska novog predsjednika stranke ta snaga vođe nije bila toliko vidljiva.
„Mi imamo tim, a vi imate samo Ivo Sanadera, da. Ali Ivo Sanader je jaki vođa. A jaki vođa može imati tim. Slabi vođa ne može imati jak tim. Jer znate, ako Jelen vodi vojsku Lavova, onda to više nije vojska Lavova. To je vrlo jednostavno“, kazao je tada Maček.
Sada se postavlja pitanje: ko zapravo vodi SDP-ov tim? I da li je Maček proročanski prognozirao poraz bosanskohercegovačkog SDP-a, baš kao što je tada izgubio hrvatski?