Priča o pregovaraču se pretvorila u besplodne međustranačke obračune

Nakon što je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, tokom svoje posjete Sarajevu, pozvala bh. vlasti da imenuju glavnog pregovarača, u bh. javnosti je otvorena diskusija o tome koja institucija treba da ga imenuje, odnosno koji blok stranaka iz RS-a treba da ga nominuje.

Dok SNSD i HDZ insistiraju da Vijeće ministara treba imenovati Anu Trišić-Babić (SNSD), Trojka i opozicija iz RS-a smatraju da Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, uz većinu koju bi činili i SDA i DF, treba da imenuje kandidata iz redova opozicije iz RS-a. 

Navedena polarizacija znači da diskusija o glavnom pregovaraču zapravo više nije o glavnom pregovaraču, već o odnosima unutar (nekadašnje) vladajuće koalicije na državnom nivou.

Nakon što nije uspjela izbaciti SNSD iz Vijeća ministara, ni imenovati Nebojšu Vukanovića za ministra sigurnosti, Trojka sada želi kandidata iz opozicije iz RS-a imenovati na mjesto glavnog pregovarača.

Cilj lidera sarajevske Trojke jeste da na taj način reafirmiraju svoj odnos sa opozicijom iz RS-a, te da se na taj način, uoči izbora iduće godine, dodatno distanciraju od SNSD-a s kojim su na početku mandata formirali vlast, a zbog čega su trpjeli žestoku kritiku.

S druge strane, SNSD i HDZ su također proces imenovanja pregovarača podredili interesima svoje stranačke koalicije, ignorišući interese BiH, pa čak i princip da odluke u BiH moraju biti rezultat konsenzusa tri strane. 

Portal !Odgovor je prvi napisao da je namjera SNSD-a i HDZ-a sa kandidaturom Ane Trišić-Babić bila da SNSD predstave kao funkcionalnu snagu na evropskom putu i na taj način ga rehabilitiraju. Također, namjera je bila da ujedno optuže Trojku, koja odbija podržati Trišić-Babić, za dalju blokadu evropskog puta. To više nema veze s iskrenom namjerom da se imenuje pregovarač BiH sa EU.

Kad se podvuče crta, ni plan Trojke ni plan SNSD-a i HDZ-a ne može dovesti Bosnu i Hercegovinu do toga da ima funkcionalnog pregovarača u razgovorima sa Evropskom unijom.

Prvo, na institucionalnom nivou, pregovarač iz opozicije RS-a koji ne bi imao podršku predsjedavajuće Vijeća ministara, te većine ministara, ne bi mogao raditi svoj posao. Akt koji je usvojio Predstavnički dom Parlamenta BiH o pregovaraču je, bez realne podrške Vijeća ministara, samo “inicijativa”.

”Ova odluka samo nalaže Vijeću ministara da stvori tehničke i institucionalne pretpostavke za rad ureda, ali ako oni to odbiju, niko ih ne može prisliti”, pojasnio je zastupnik SDA u PSBiH Safet Kešo.

Trojka i opozicija iz RS-a, bi mogli optuživati predsjedavajuću Vijeća ministara i većinu u Vijeću ministara da ne provode ovaj zaključak Parlamenta, ali to bi se svelo na pitanje krivice. SNSD i HDZ bi nastavili govoriti da je Vijeće ministara nadležnosti, a na polju realnosti BiH ne bi imala pregovarača.

Također, ni Ana Trišić-Babić ne može biti funkcionalan pregovarač, ako je ministar vanjskih poslova, kao i drugi ministri iz reda Trojke, protiv njene kandidature. U konačnici, Vijeće ministara ne može donositi odluke bez glasova bošnjačkih ministara, te bez njih ne bi moglo zauzimati pregovaračke pozicije, niti pružati infrastrukturnu podršku pregovaraču.

Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je pozivajući bh. vlasti da imenuju pregovarača, jasno poručila: “To mora biti neko ko ima povjerenje svih vas.”

Von der Leyen je ovo kazala, na pres-konferenciji sa predsjedavajućom Vijeća ministara Borjanom Krišto. 

To znači da glavni pregovarač mora imati povjerenje i bloka HDZ-SNSD, kojem pripada Krišto, ali i Trojke, koja je također još uvijek dio Vijeća ministara. 

Da pregovarač BiH sa EU mora imati široku podršku da bi mogao funkcionalno raditi svoj posao, ukazao je u izjavi za !Odgovor i dekan Fakulteta političkih nauka Sead Turčalo.

”Hipotetički bi se imenovanje glavnog pregovarača moglo pravno provesti i bez potpunog političkog konsenzusa, ali će se bez široko legitimirane podrške pregovori u praksi zapinjati na svakoj tački, od usvajanja pregovaračkih pozicija do implementacije”, kazao je Turčalo za !Odgovor.

Umjesto glavnog pregovarača, koji bi bio imenovan uz saradnju svih relevantnih institucija, uključujući Predsjedništvo, Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu, u BiH trenutno na djelu imamo pretvaranje diskusije o pregovaraču u besplodno razmatranje međustranačkih odnosa, prije svega između stranaka koje čine Vijeće ministara.

H. Imamović