Vijećnica obnovljena, ali knjige i dalje čekaju na povratak

U avgustu 1992. godine Nacionalna biblioteka u Sarajevu uništena je minobacačkim granatiranjem srpske artiljerije. Sada bosanski aktivisti traže povratak spašenih knjiga u obnovljenu Vijećnicu.

„Srpske snage, koje su držale Sarajevo pod opsadom, pucale su s okolnih brda artiljerijom, mitraljezima i svim mogućim projektilima – ne na naoružanog neprijatelja. Tamo nije bilo oružja. Nije bilo ni vojnika. Pucali su na milione dokumenata i knjiga, na stare rukopise pisane različitim pismima i na različitim jezicima, piše Tageszeitung iz Berlina, podsjećajući na razaranje sarajevske Vijećnice, koja je granatirana 25. i 26. avgusta 1992., nakon čega je potpuno izgorila, podsjeća DW.

U ovoj zgradi, izgrađenoj u neomaurskom stilu za vrijeme Austro-Ugarske, čuvali su se dokumenti na latinskom, ćirilici, arapskom, hebrejskom i starobosanskoj glagoljici. „Rukopisi još iz 11. stoljeća, iz vremena bosanskog kraljevstva, zatim iz osmanskog perioda od 1462. godine, koji su se tokom stoljeća neprestano umnožavali i zajedno sa izgradnjom Vijećnice u vrijeme Habsburgovaca 1896. godine predstavljali jedinstvenu zbirku znanja", naglašava profesor Esad Duraković, dobri duh biblioteke. Čak su i Drugi svjetski rat ova blaga u glavnom gradu Bosne i Hercegovine preživjela bez oštećenja.

Autor teksta  Erich Rathfelder potom navodi: „Barbari" su tih avgustovskih dana 1992. godine čekali da vatrogasci pokušaju ugasiti požar, kao i da stotine komšija i dobrovoljaca priteknu u pomoć kako bi iz vatre spasili dio blaga. Kada su svi bili na licu mjestu, ponovo bi otvarali paljbu."

Ukazuje i na bh. pisca Harisa Imamovića, koji u jednoj knjizi opisuje taj pakao i borbu ljudi koji su golim rukama, prkoseći vatri i mecima, pokušavali spasiti knjige iz Vijećnice i skloniti ih na sigurno.

„Kakva se mržnja ovdje ispoljila, kakva energija da se uništi istorijsko naslijeđe, sjećanje Bosne i time „naša kultura i identitet", pitaju se ne samo pisac Semezdin Mehmedinović nego i nekoliko desetina novinara koji su prisustvovali konferenciji za medije profesora Durakovića u zgradi Univerziteta u Sarajevu", kaže se dalje u članku i pojašnjava kako se u podrumskim prostorijama nekadašnje sarajevske kasarne čuva dio blaga koje je tada spašeno iz biblioteke.

"A sada je ono ponovo ugroženo."

2029. godine ističe dozvola za čuvanje rukopisa u ovim, ionako neprikladnim prostorijama univerziteta. Zbog toga inicijativa, kojoj se pridružilo 1.200 ljudi iz svijeta kulture, zahtijeva povratak biblioteke u njenu matičnu zgradu – Vijećnicu.

Njemački novinar potom podsjeća kako je Austrija prva donirala novac za obnovu. Uslijedila su sredstva Evropske komisije  a novac su donirali i privatni građani. U obnovu su se uključili i gradovi poput Budimpešte i Tirane. Gruba procjena pokazuje da su ukupni troškovi sanacije zgrade iznosili oko 13 miliona eura. Mnogi ljudi dali su svoj doprinos kako bi se stara Vijećnica, odnosno biblioteka, ponovo pojavila u svom nekadašnjem sjaju.

"Ali spašene knjige nisu vraćene."

„Gradska uprava tome se protivi. Danas Vijećnicu koristi kao reprezentativnu zgradu za različite događaje i želi da tako i ostane. Prostore također iznajmljuje privatnim osobama za razne vrste proslava, događaja, vjenčanja i gala prijema", ukazuje Erich Rathfelder i dodaje:

„Činjenica da se novopečeni bogataši i njihovi gosti mogu okupljati u toj zgradi, dok 'demoni profita' sprečavaju povratak biblioteke, izaziva nerazumijevanje i otpor."Potom citira pisca Semezdina Mehmedinovića, koji kaže kako „sve to simbolizira apatiju prema vlastitoj istoriji" i ocjenjuje: „Za ove kritičare sadašnju gradsku upravu čine ljudi bez energije i volje da se zauzmu za bosanski identitet – dakle, neodgovorni političari."

„U Sarajevu vlada svojevrsni kulturni rat. Prije četiri godine savez nenacionalističkih stranaka – SDP-a, konzervativne stranke Narod i pravda i liberalne Naše stranke, poznat kao Trojka, probudio je velike nade među lijevo-liberalnim i antifašističkim krugovima u Bosni. Međutim, bosanska država posljednjih godina sve je više oslabljena zbog kompromisa s hrvatskim i srpskim nacionalistima", kaže se dalje u članku TAZ-a.

„Sredstva za kulturne projekte smanjena su u korist projekata s hrvatskim nacionalnim kičem. Srpski entitet odavno se povukao, čak i iz zajedničkih kulturnih inicijativa i zajedničkog TV- programa. Čak se ni činjenica da su upravo srpske granate padale na Sarajevo ne posmatra kritički u dijelu zemlje kojim dominiraju Srbi", piše Rathfelder. 

On još jednom citira Semezdina Mehmedinovića, koji kaže: „Bit će veoma teško voditi, a kamoli dobiti kulturni rat protiv vladajućeg zaborava istorije."

 „Ali za povratak knjiga, šanse ipak nisu tako loše. Jer sada imaju glas", zaključuje se na kraju u tekstu, koji je objavio njemački list Tageszeitung.