Ko je oteo Matthewa Palmera?

Bivši američki izaslanik za izbornu reformu u BiH, a sadašnji zaposlenik kompanije Shield AI, Matthew Palmer izjavio je, jučer, uoči svog učešća na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji da je u BiH potrebno jačati građanski, nadetnički identitet. 

Ništa ne bi bilo čudno da Palmer, kao izaslanik za izbornu reformu, nije radio upravo suprotno, tako što je jačao poziciju konstitutivnih naroda nauštrb postojećih aspekata Dejtonskog ustava, koji polaze od građanskog principa. 

Ishod procesa, koji je Palmer vodio krajem 2021. i početkom 2022, doveo je do intervencije Ureda visokog predstavnika u Ustav Federacije, kojim je osnaženo legitimno predstavljanje Hrvata u federalnom i državnom Domu naroda, što znači neizostavno sudjelovanje hrvatskih predstavnika u Vladi FBiH i gotovo neizostavno u Vijeću ministara.

Tokom procesa, Palmer nije krio da mu je to namjera. Čak je imao i veće ambicije od toga, konkretno da i Predsjedništvo BiH pretvori u tijelo vlasti, u kojem će konstitutivni narodi biti zastupljeni, što po slovu Ustava trenutno nije slučaj. 

“Članovi Predsjedništva bit će izabrani izravno u svakom entitetu (tako da svaki glasač glasa za popunu jednog mjesta u Predsjedništvu)”, kaže slovo Ustava (čl. 5.1.), ne dajući ni najmanju naznaku da se glasači trebaju razvrstati na Hrvate i Bošnjake, kako bi Hrvati birali Hrvata, a Bošnjaci - Bošnjaka u Predsjedništvu.

Uprkos tome, Palmer je, u novembru 2021, tokom posjete Zagrebu, kazao: “S obzirom na trenutno stanje, Hrvati u BiH imaju razloga za nezadovoljstvo načinom na koji ovo funkcionira na federacijskoj strani Doma naroda i načinom na koji se njihovi interesi odražavaju u sastavu Predsjedništva. Držim da je moguće postići dogovor o modelu izbora članova Predsjedništva koji osigurava da Hrvati u BiH imaju razloga smatrati da se njihovi interesi, zabrinutosti i njihov glas odražavaju u sastavu Predsjedništva.”

Dakle, Palmer je namjeravao da i Predsjedništvo pretvori u neku vrstu Doma naroda, pokazujući puno razumijevanje za frustracije Hrvata i ni najmanje interesa za frustracije Bošnjaka (glede neproporcionalnoj zastupljenosti u državnim institucijama u cjelini). Na kraju je ostvaren određen kompromis: osnaženo je legitimno predstavljanje u Domu naroda, ali OHR nije dirao u Predsjedništvo. 

Jedan strani diplomata mi je kazao da su Palmer i Eichhorst, tokom procesa, razumjeli da je Bošnjacima jako važno da imaju utjecaj na Predsjedništvo, te da to ne treba dirati. Ovo je, na neki način, priznao i tadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt u nedavnom intervju za češke medije. Potvrdivši da je suspendirao pravo bošnjačkog potpredsjednika Federacije da utječe na izbor Vlade, Schmidt je kao izgovor naveo sljedeće: “Istovremeno, nisam pristao na naizgled jednostavno, ali neustavno (sic!) rješenje koje bi bosanskim Hrvatima omogućilo da biraju vlastitog člana Predsjedništva bez promjene dejtonskog ustava, što je bila želja HDZ-a.”

Dakle, i Schmidt je potvrdio da je Palmerova ideja, glede “reforme” izbora članova Predsjedništva, protivna važećem Ustavu. 

Mnogo godina ranije, pojasnio je to i Palmerov kolega, Jim O’Brien, jedan od pravnika koji su sudjelovali u pisanju Dejtonskog sporazuma. U tekstu za Američki institut za mir, O’Brien je pojasnio da su već u Dejtonu postojale ideje da izbor članova Predsjedništva potvrđuju klubovi tri konstitutivna naroda u državnom parlamentu, ali da je to odbijeno od strane međunarodnih pregovarača, jer nije bilo u skladu sa demokratskim standardima.

”Uzimajući u obzir”, veli O’Brien, “dominaciju nacionalističkih stranaka i činjenicu da je nekoliko nenacionalističkih stranaka odbijalo izravno etničko svrstavanje, prihvatanje ovog prijedloga [da klubovi u Domu naroda kontrolišu izbor članova Predsjedništva] bi značilo staviti Predsjedništvo pod kontrolu nacionalista.”

O’Brien dalje veli da su “međunarodni pregovarači odbili taj prijedlog kao nekompatibilan sa principima jednog sporazuma koji je ispregovaran pod međunarodnim okriljem, a sa svrhom da uspostavi demokratsko uređenje”. 

U vezi s time, O’Brien podsjeća da Dejtonski ustav eksplicitno zabranjuje bilo kakve izmjene kojima bi se umanjio stepen prava proisteklih iz Evropske konvencije i drugih međunarodnih dokumenata, koji štite ljudska prava.

Dakle, Palmer je, ako pratimo implikacije O’Brienove analize, imao namjeru da prekrši ove pravne obaveze i smanji stepen ljudskih prava u BiH.

Da Dejtonski sporazum ima ionako previše mehanizama zaštite kolektivnih prava, Palmeru nije morao niko objašnjavati ni 2021, kada je vodio proces izborne reforme. 

Naime, još 2016. godine, Palmer je, u bilješci uz svoj roman The Wolf of Sarajevo, napisao sljedeće: “Dejtonski mirovni sporazum je priveo kraju sukobe u Bosni. U tom pogledu mora se smatrati uspjehom. Međutim, politička struktura koja je kreirana, sa podjelom vlasti između tri etničke skupine i stvarnom moći na entitetskom nivou, nije funkcionalna.”

Palmer nešto dalje kaže da Zagreb i Beograd “nastavljaju manipulirati svojim sunarodnicima u Bosni, s ciljem ostvarenja vlastitih ambicija”.

”Da budemo do kraja pošteni”, veli, “pregovarači su od samog početka razumjeli da je Dejton duboko manjkav. Ideja je bila da će s vremenom praktična realnost prisiliti tri strane u sukobu da se ujedine i da će se paralelne strukture postupno integrirati. U tom smislu, veliki uspjeh bio je sporazum iz 2005. o stvaranju jedinstvene vojske. Ali, izuzev toga, Bosna je ostala i dalje duboko podijeljena kao što je bila 1995.”

On dalje veli da, s vremena na vrijeme, etničke tenzije prijete da će potkopati mir, te da je moguće, premda ne i neizbježno, da Bosna ponovo potone u oružani sukob.

”Rizik je”, zaključuje Palmer, “i dalje prisutan i Bosni će trebati pomoć međunarodne zajednice da se udalji od sjena bliske prošlosti i zacrta kurs napretka prema evropskoj budućnosti. Ona to može, ali ne bez naše pomoći.”

Dakle, 2016. Palmer je, kao opozicionar, bio izuzetno kritičan prema etničkom principu, a onda je 2021, kao dio vlasti, zagovarao više etničkog, da bi 2026, našavši se ponovo van vlasti, ponovo postao kritičar etničkog i zagovarao više građanskog. 

Jedna zen poslovica kaže da čovjek, koji nije dosegao mudrost, u vodi vidi vodu, u brdu vidi brdo. A kad njegov duh počne da se uspinje, on u vodi više ne vidi vodu, već nešto drugo; u brdu ne vidi brdo, već nešto drugo. Na kraju, kada ostvari zen, kao najviši stepen mudrosti, čovjek u vodi vidi ponovo samo vodu, u brdu - brdo, itd.

Naravno da bi BiH bilo potrebno više zajedničkog identiteta. Palmer u toploj vodi otkriva toplu vodu. Međutim, pitanje je koliko je realno da jača građanski identitet nauštrb nacionalnih. Ne mislim da jeste, nacionalni identiteti su još uvijek jaki. Zato, kada se kreće u ustavnu reformu, kakvu je Palmer vodio 2021/22, da bi bila uspješna, treba uzeti u obzir frustracije svih naroda, a ne samo Hrvata, kako je to Palmer činio. 

Zato Palmer, za razliku od Richarda Holbrookea, prema kome je isuviše kritičan, nije bio u stanju da osigura deal. Pri tome ne mislim da je imao lošu namjeru, već samo da se nije snalazio u svojoj ulozi. Želim mu puno sreće u biznisu. U politiku neka se ne vraća, ako mu je teško shvatiti navedeno.  Također, pozivam ga da bude skromniji kada kritikuje, u aluzijama, Holbrookea, jer je potonji uspio ispregovarati mir koji još uvijek traje, što, ako gledamo trenutne, posve neučinkovite mirovne napore američkih diplomata diljem svijeta, nije nimalo bezazleno.