Prof. Krzović: Povratak NUB-a u Vijećnicu je iluzija i utopija, gradu treba nova zgrada

U plamenu koji je bjesnio svjedočili smo nestajanju ne samo jedne od najljepših građevina, već i tihoj smrti miliona knjiga, neprocjenjivih rukopisa i vjekova kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Vatrena stihija gutala je tragove našeg postojanja, jezika i nauke, ostavljajući za sobom prazninu koja i decenijama kasnije podsjeća na svu težinu tog gubitka.

Iako je zgrada Vijećnice danas obnovljena i ponosno stoji kao simbol grada, njena duša, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, i dalje čeka svoj povratak kući, u prostor iz kojeg je nasilno prognana.

U danima kada se kroz građanske inicijative i peticije glasno traži povratak Biblioteke u prostor Vijećnice, u javnom diskursu se otvara i jedno mnogo dublje, suštinsko pitanje: da li je Vijećnica ikada bila adekvatan dom za višemilionski knjižni fond?

Istaknuti profesor Ibrahim Krzović nudi drugačiju, otrežnjujuću perspektivu. U razgovoru za portal Hayat.ba profesor Krzović podsjeća na važnu historijsku i arhitektonsku činjenicu: Vijećnica je građena kao reprezentativni objekat i sjedište uprave Grada, a ne kao namjenski prostor za bibliotečku djelatnost.

Prisjećajući se prijeratnih vapaja bibliotekara o neuslovnim prostorijama, vlazi koja je prijetila knjigama i nedostatku moderne opreme, profesor Krzović upozorava da povratak u Vijećnicu ne bi bio konačan spas, već samo još jedno privremeno i neadekvatno rješenje.

Njegov stav je jasan: instituciji od ovakvog državnog i kulturnog značaja očajnički treba potpuno nova, savremena zgrada, izgrađena po najvišim svjetskim standardima.

"Smatram da nama treba nova biblioteka sa nekim funkcijama koje sada savremene biblioteke imaju u svijetu, a koje mi nemamo. Bosna i Hercegovina ima jako dobro to književno naslijeđe koje se mora čuvati pažljivije, bolje i efikasnije, a ova zgrada, Vijećnica, nema uslove za to. Ona je napravljena kao gradska, reprezentativna zgrada za prezentaciju nekih događaja ili prilika, malih izložbi ili jubileja… Napravljena je u vrijeme kada je austrougarska vlast imala osluha za to da grad ima svoju reprezentativnu zgradu. I kako grad ima razum da ima jednu reprezentativnu zgradu, tako i biblioteka treba da ima jednu reprezentativnu zgradu.

Ne može ta zgrada služiti za potrebe savremene biblioteke. Ona nema instalacije za te svrhe, ni sigurnosne sisteme, ni laboratorije za ispitivanje i zaštitu knjižnog fonda. Ništa od toga nema. Prema tome, iluzorno je… To je samo neka kampanja bivšeg direktora koji stalno diže prašinu i želi da se vrati u Vijećnicu, a bez realne osnove za to", govori profesor u razgovoru za Hayat.ba.

Navodi da ta biblioteka treba da ima i fine društvene prostorije gdje se mogu ljudi družiti, neke restorane, sale za projekcije, razgovore, diskusije, seminare i tako dalje.

"Sve to ova zgrada ne može da pruži. Treba spomenuti činjenicu da je Hrvatska napravila 1912. godine biblioteku, zgradu funkcionalne biblioteke u stilu secesije. Dakle, 1912. godine projektovao je poznati arhitekta. Međutim, prije nekoliko godina Hrvatska i Zagreb su napravili novu zgradu biblioteke jer stara ništa ne zadovoljava savremene potrebe. Sada trebamo mi da se koristimo jednom zgradom koja je namijenjena sasvim drugim funkcijama, a samo zbog inata da se vrati knjiga u Vijećnicu", priča nam on.

Na pitanje imamo li mi dovoljno volje, želje da vratimo, odnosno da pokažemo taj inat kaže:

"Mislim da se to ne može vratiti, da je to iluzorno, to je utopija. Dakle, kažem da je jedna vrsta neke loše kampanje koja treba da stvori neki neprijatan ambijent međutim institucijama. Treba razumno pristupiti toj ideji, treba da se nađu sredstva, lokacija, za savremenu biblioteku koja će odgovarati novim savremenim potrebama", naveo je.

Ako se Vijećnica i dalje percipira kao trajno rješenje za biblioteku, kaže da Sarajevo gubi priliku da dobije prepoznatljiv kulturni centar građen po svjetskim standardima moderne bibliotečke prakse.