BiH ponovo na sivoj listi, uprkos višegodišnjim reformama u sprečavanju pranja novca

Piše: Anesa Agović Đozo za Global Initiative

Bosna i Hercegovina je po drugi put u posljednjoj deceniji stavljena na sivu listu Radne grupe za finansijsku akciju (FATF), nakon što nije uspjela dokazati efikasnost svog sistema za sprečavanje pranja novca. Iako je javna rasprava nakon ovog neuspjeha uglavnom bila usmjerena na nedostatke u zakonodavstvu koji su ostali neriješeni u posljednjem trenutku, odluka donesena u junu nije predstavljala veliko iznenađenje za stručnjake za finansijski kriminal.

Još u januaru Evropska unija upozorila je da se Bosna i Hercegovina suočava s velikim rizikom da bude stavljena na sivu listu ukoliko hitno ne provede reforme. Dok su bh. vlasti odluku uglavnom predstavljale kao pitanje političkog prebacivanja odgovornosti, FATF je naglasio širu nesposobnost zemlje da zaštiti svoj finansijski sistem od kriminalnih i terorističkih prijetnji. Ova odluka nosi i reputacijske posljedice te može uticati na buduće ekonomske i investicijske odluke.

Od zemalja Zapadnog Balkana, Albanija, Bosna i Hercegovina i Srbija ranije su bile predmet pojačanog nadzora FATF-a. Međutim, samo su Albanija i Bosna i Hercegovina ponovo stavljene na listu nakon što su prethodno bile uklonjene s nje. Bosna i Hercegovina je prvi put stavljena na sivu listu 2015. godine, a uklonjena je u februaru 2018. godine. Periodi pojačanog nadzora nad Albanijom trajali su duže od dvije godine u oba slučaja (2012–2015. i 2020–2023.).

Da bi bile uklonjene sa sive liste, zemlje moraju provesti akcioni plan FATF-a, kojim se utvrđuju konkretni nedostaci koje moraju otkloniti, te dokazati da se reforme efikasno primjenjuju. Napredak na terenu provjerava se kroz procjenu na licu mjesta koju provodi tim stručnjaka.

Posljednje stavljanje Bosne i Hercegovine na sivu listu rezultat je reformi koje nikada nisu u potpunosti institucionalizirane. Nakon što je zemlja 2018. godine uklonjena iz sistema nadzora, mnoge mjere tretirane su kao jednokratna aktivnost, a ne kao kontinuiran proces. Nakon završetka međunarodnog nadzora, provedba je oslabila, a problemi su se ponovo pojavili.

Domaće rasprave o usklađenosti Bosne i Hercegovine sa standardima za sprečavanje pranja novca uglavnom su usmjerene na usvajanje novih zakona, propisa ili registara. Međutim, međunarodne procjene su u više navrata ukazivale na nedostatke u provedbi postojećih mjera protiv pranja novca, posebno kada je riječ o istragama, krivičnom gonjenju i oduzimanju imovine.

Uprkos tome što je izložena značajnom nivou korupcije i organiziranog kriminala, Bosna i Hercegovina i dalje teško pretvara finansijske obavještajne podatke u konkretne operativne slučajeve. Finansijske istrage često se pokreću tek nakon što je krivični postupak već započeo, pa čak i nakon podizanja optužnice, što osumnjičenima ostavlja vrijeme da premjeste imovinu.

Zemlja također bilježi mali broj krivičnih postupaka za pranje novca. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je, naprimjer, 2025. godine podiglo samo šest optužnica za pranje novca protiv 45 osoba, pri čemu su sve bile povezane s predikatnim krivičnim djelima. U 2024. godini podignuta je samo jedna optužnica protiv šest osoba, a 2023. godine dvije optužnice protiv ukupno 17 osoba.

Ostaje otvoreno pitanje jesu li kazne dovoljno odvraćajuće. Bosna i Hercegovina omogućava da se zatvorske kazne u trajanju do jedne godine zamijene novčanim kaznama, što je izazvalo kritike zbog mogućnosti da takva praksa pogoduje bogatim počiniocima i korumpiranim zvaničnicima. Tokom 2022. godine, 119 osoba platilo je novčane kazne umjesto izdržavanja zatvorskih kazni za različita krivična djela. U slučajevima pranja novca, gdje je finansijska korist često osnovni motiv, takvi ishodi mogu oslabiti odvraćajući efekat krivičnih sankcija.

Uprkos tome što nacionalne procjene rizika identificiraju advokate, računovođe i notare kao profesije posebno podložne zloupotrebi za pranje novca, prijavljivanje sumnjivih transakcija u tim sektorima i dalje je izuzetno nisko širom Zapadnog Balkana. U Bosni i Hercegovini je između 2020. i 2024. godine podneseno samo 87 prijava sumnjivih transakcija: 84 su podnijeli notari, dvije računovođe, a jednu advokat. To ukazuje na nedostatak svijesti, neefikasne mehanizme povratnih informacija ili namjerno neprijavljivanje.

Dodatno, fragmentirana institucionalna struktura Bosne i Hercegovine otežava efikasnost istraga pranja novca. To je posebno vidljivo kada je riječ o transparentnosti stvarnih vlasnika. Federacija Bosne i Hercegovine, jedan od dva entiteta u zemlji, još uvijek nema registar stvarnih vlasnika. Postoje i dalje zabrinutosti u vezi s tačnošću i dostupnošću podataka o vlasništvu u različitim jurisdikcijama.

Ovi problemi naglašeni su u uzajamnoj evaluaciji koju je 2024. godine proveo Komitet stručnjaka za evaluaciju mjera protiv pranja novca (MONEYVAL). U evaluaciji su navedene slabosti u koordinaciji politika i korištenju finansijskih obavještajnih podataka za pokretanje istraga, kašnjenja u postupcima te nedostaci u tumačenju krivičnog djela pranja novca od strane tužilaca i policijskih agencija, posebno u samostalnim slučajevima pranja novca. Zaključeno je da se finansijske istrage i međunarodna saradnja ne koriste dovoljno efikasno za identifikaciju novih slučajeva.

Biti na sivoj listi FATF-a ne znači da je Bosna i Hercegovina finansijski izolirana. Međutim, banke i druge finansijske institucije izvan zemlje mogu transakcije, klijente i poslovne odnose povezane s Bosnom i Hercegovinom smatrati rizičnijim, što može dovesti do dodatnih provjera, zahtjeva za dokumentacijom i dužeg vremena obrade.

Većina banaka u zemlji dio je stranih bankarskih grupacija čije matične banke i korespondentne banke mogu primjenjivati strožije kontrole. To bi moglo povećati troškove usklađivanja, podići naknade za usluge i uzrokovati kašnjenja za kompanije i građane.

Kompanije koje se bave međunarodnom trgovinom mogle bi se suočiti s dodatnim zahtjevima za dokumentaciju, a neke transakcije mogle bi biti odgođene ili odbijene. Strane kompanije sa strogim internim politikama mogle bi postati opreznije pri uspostavljanju novih poslovnih odnosa. Iako je vjerovatno da će postojeći investitori nastaviti poslovati u zemlji, potencijalni novi investitori mogli bi zauzeti oprezniji pristup.

Na kraju, iako stavljanje na sivu listu ne sprečava strane investicije niti međunarodnu trgovinu, ono može povećati operativne troškove i otežati prekogranično poslovanje. Posljedice bi najviše mogli osjetiti banke, izvoznici, pružaoci platnih usluga i građani koji žive u inostranstvu.

Povratak Bosne i Hercegovine na sivu listu FATF-a posebno je značajan jer je zemlja kroz ovaj proces već jednom prošla. Ovoga puta morat će dokazati da njen sistem za sprečavanje pranja novca efikasno funkcioniše u praksi. To podrazumijeva brzo otkrivanje sumnjivih finansijskih aktivnosti, pokretanje istraga i oduzimanje imovine stečene kriminalom. Napredak u transparentnosti stvarnog vlasništva bit će jedan od najjasnijih pokazatelja stvarnih reformi.

Bosni i Hercegovini također će biti potreban održiv i stručno osposobljen mehanizam koordinacije koji će nadzirati provedbu njenog novog akcionog plana FATF-a. Taj mehanizam trebao bi okupiti finansijsko-obavještajnu jedinicu, agencije za provođenje zakona, tužilaštva, sudove, poreske organe, nadzorna tijela i institucije za oduzimanje imovine. Umjesto da postanu aktivne samo uoči međunarodnih evaluacija, ove institucije trebaju imati mehanizme kontinuiranog nadzora i odgovornosti.

Političkim liderima moraju se osiguravati jasne i redovne informacije o rizicima, obavezama i napretku, dok operativni rad treba zaštititi od političkog uticaja. Evaluacije FATF-a ne dobijaju se usvajanjem zakona samo nekoliko sedmica prije plenarne sjednice, već dosljednom provedbom i mjerljivim rezultatima tokom više godina.

Jednako važni su snažni analitički i izvještajni timovi unutar bh. institucija. Institucije neće morati samo ostvarivati rezultate već i sistematski prikupljati i prezentirati dokaze o tim procesima domaćim donosiocima odluka, MONEYVAL-u i FATF-u.

Drugo stavljanje Bosne i Hercegovine na sivu listu podsjetnik je da je usvajanje zakona lakše od njihove provedbe. Sve dok provedba ne postane kontinuirana, umjesto ciklična, zemlja rizikuje da ponovi isti obrazac čim međunarodni nadzor oslabi.