Umro bivši kineski premijer Zhu Rongji, arhitekta ekonomskih reformi

Bivši kineski premijer Zhu Rongji, čije su reforme udarile temelje savremenog kineskog ekonomskog uspona, preminuo je u srijedu u Pekingu u 97. godini, javila je državna agencija Xinhua. Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece.

Zhu je funkciju premijera, drugu najvišu u državi, obavljao od 1998. do 2003. godine, pod tadašnjim predsjednikom Jiang Zeminom. U zvaničnoj osmrtnici, koju su zajednički objavila najviša partijska tijela, opisan je kao "istaknuti član Komunističke partije Kine i odani komunistički borac", a njegov život sažet je kao "revolucija, borba i sjaj".

Zhu se najviše pamti po tome što je predvodio maratonske pregovore koji su 2001. godine okončani pristupanjem Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), potezu koji je otvorio kineske fabrike globalnom tržištu, privukao strana ulaganja i pretvorio zemlju u najvećeg svjetskog izvoznika. Put do članstva nije bio lak: 1999. godine u Washingtonu je ponudio ustupke za otvaranje tržišta koje je Clintonova administracija ocijenila nedovoljnim, dok su ga politički protivnici kod kuće optuživali da je previše popustio, pa i da je "rasprodao zemlju".

Na kraju su se kritičari pokazali neuspješnim u ocjeni njegovog poteza, analitičari članstvo u WTO-u smatraju prekretnicom kineske integracije u svjetsku ekonomiju.

Kao potpredsjednik vlade zadužen za ekonomiju od 1991, a potom i kao premijer, obuzdao je visoku inflaciju, proveo reformu poreskog sistema kojom je lokalnim vlastima oduzeo dio prihoda u korist centralne vlade, te je zemlju proveo kroz azijsku finansijsku krizu 1997. godine. Njegova politika restrukturiranja neprofitabilnih državnih preduzeća dovela je, prema različitim procjenama, do otpuštanja između 30 i 40 miliona radnika, što mu je donijelo i oštre kritike.

Pokrenuo je i reformu stambenog tržišta 1998. godine, omogućivši prodaju stanova u vlasništvu državnih firmi, nakon čega je za samo deceniju većina stambenog fonda u gradovima prešla u privatno vlasništvo.

Zhu je važio za oštrog i pragmatičnog rukovodioca, sklonog otvorenom govoru i rijetko sklonog uljepšavanju stanja. U jednom od najcitiranijih istupa 1998. godine izjavio je, prema partijskom listu People's Daily: "Pripremio sam ovdje sto kovčega, 99 za korumpirane zvaničnike i jedan za sebe."

Iste godine upozorio je da se zemlja suočava sa "brojnim potencijalnim krizama koje mogu izbiti u bilo kojem trenutku", navodeći nezadovoljstvo građana korupcijom, jazom između bogatih i siromašnih i ponašanjem pojedinih lokalnih zvaničnika.

Nasipe uz rijeku Jangce, koji su popustili u poplavama 1998. godine u kojima je poginulo više od 4.000 ljudi, opisao je kao "krhke poput kore od tofua". Zbog oštrog stila stekao je nadimke "šef" i "ludi Zhu".

Zhu je rođen 1928. godine u provinciji Hunan, diplomirao je elektrotehniku na prestižnom Univerzitetu Tsinghua i zaposlio se u državnoj planskoj agenciji. Partiji se pridružio 1949, ali je dva puta bio žrtva čistki, prvi put krajem 1950-ih, kada je proglašen "desničarem" jer je kritizirao ekonomsku politiku i hvalio reforme u Mađarskoj i Jugoslaviji, a potom ponovo tokom Kulturne revolucije, kada je poslan na prisilan fizički rad na selo.

Nakon Maove smrti rehabilitovan je i njegova karijera je naglo krenula uzlaznom putanjom: 1988. postao je gradonačelnik Šangaja, gdje je godinu ranije, kao protestima 1989. godine, pokazao smirenost izbjegavajući uvođenje vojske. To ga je preporučilo tadašnjem vođi Deng Xiaopingu, pa je 1991. imenovan potpredsjednikom vlade zaduženim za ekonomiju, a sedam godina kasnije i premijerom.

Nakon odlaska s funkcije 2003. godine rijetko se pojavljivao u javnosti. Bio je oženjen Lao An, također rodom iz Hunana. Njihov sin Levin Zhu bio je izvršni direktor investicione banke China International Capital Corp, u državnom vlasništvu, dok je kćerka Yanlai vodila dobrotvornu organizaciju za podršku djeci koju je podržavao i sam Zhu Rongji.