Najbrže formirano Vijeće ministara sa SNSD-om i HDZ-om ikad: Zašto lideri Trojke lažu?

Sin američkog bivšeg predsjednika Joea Bidena, Hunter Biden, otkrio je, prije neki dan u jednom intervjuu, da je Donald Trump prilikom primopredaje dužnosti pohvalio svog prethodnika u Bijeloj kući.

“On je”, veli Bidenov sin, ”došao u Ovalni ured na primopredaju dužnosti. I pohvalio je mog oca, kazavši da je uradio sjajan posao, i što se tiče ekonomije i što se tiče NATO-a. Kazao mu je da je bio oštar prema njemu, naročito u odnosu prema Hunteru. ‘Huntera su uništili’, kazao je i dodao: ‘Štagod mogu uraditi za vas, nemojte se suzdržavati da zatražite”.

Dakle, Trump je bio posve prijatan i pristojan. Izgledalo je kao da se kaje, zbog toga što je, u žaru predizborne kampanje, pretjerao u napadima na svog konkurenta i njegovu porodicu.

Međutim, nakon primopredaje dužnosti, veli Bidenov sin, Trump je prosto nastavio sa napadima i, godinu i po nakon ulaska u Bijelu kuću, ne prestaje blatiti Joea Bidena. “Tokom prvih 100 dana u Bijeloj kući, Trump je u prosjeku šest puta dnevno pominjao ime ‘Biden’. Sad je to možda četiri puta dnevno”, veli Hunter.

Šta je onda značila ljubaznost prilikom primopredaje dužnosti? Kako objasniti kontradikciju između te ljubaznosti i uobičajene neljubaznosti prema Bidenu, kao uostalom i prema svakom drugome? 

Jednostavno, ono što je Trump rekao u Ovalnom uredu, prilikom primopredaje dužnosti, imalo je za svrhu da mu stvori ugodu ili da otkloni neugodu u tom trenutku. A, nakon što se završila ceremonija, prosto je zaboravio na to i nastavio napadati Bidena kao da se ništa nije desilo.

Da Trump funkcioniše tako potvrdio je nedavno i njegov potpredsjednik JD Vance, u intervjuu sa poznatom američkom voditeljicom Megyn Kelly.

Kelly se požalila da je, nakon što su ustali protiv rata u Iranu, Trump za nju i neke druge konzervativne komentatore kazao da nisu MAGA, nisu dio pokreta “Make America Great Again”, čime ih je ranio u srce, iako su ga podržavali u kampanji. 

Vance je, smijući se, kazao: ”Predsjednik, kao što ima običaj, uzvraća na kritike, koje ste mu uputili, a za koje smatra da nisu fer.  Ali, recimo, razgovarao sam s njime sinoć i kazao sam mu: ‘Gospodine predsjedniče, idem kod Megyn Kelly u emisiju i branit ću tamo poziciju naše vlade’. On kaže: ‘Odlično!’”

”On će”, veli Vance za Trumpa, “kritikovati vas, kad se ne slaže s vama, ali će kazati lijepe stvari o vama, kada se slaže s vama.”

Dakle, kada se slaže s vama, Trump će vam reći da ste super, a kad se ne slaže - reći će vam da ste izdajnik. Drugim riječima, kad govori o vama u cjelini, govori zapravo o svom trenutnom slaganju ili neslaganju s vama.

Ovaj način Trumpovog ophođenja s istomišljenicima (poput Megyn Kelly) ili neistomišljenicima (poput Bidena) samo je karikaturalan izraz jedne tendencije kod manje-više svih političara. A naročito kod onih, koji misle da nisu takvi. Kad im pomažete super ste, a kad im odmažete, onda ste užasni. Zato ih, kad daju ocjene o drugim strankama ili političarima, ne treba shvatati ozbiljno.

Uoči prošlih izbora, Sabina Ćudić iz Naše stranke je, u jednom intervjuu, kazala: “Naša stranka neće formirati vlast na državnom nivou ako tu vlast čine i SNSD i HDZ.”

Nedugo nakon toga, Ćudić je glasala za vlast, koju čine i SNSD i HDZ.

Sjetimo se, neki iz Trojke su tada govorili: “Pa i SDA i DF su bili u vlasti sa SNSD-om i HDZ-om.” Da, ali ovo je bilo najbrže formirano Vijeće ministara sa SNSD-om i HDZ-om ikad.  

“Ovo što je već evidentno jeste da će ovo biti najbrže formirano Vijeće ministara ikad. To jasno pokazuje opredijeljenost nove vlasti za ono što smo potpisali u programskom dokumentu. U prvom redu ubrzane eurointegracije”, saopćila je tada, u decembru 2022, Naša stranka. Dakle, SNSD i HDZ su pokazali opredijeljnost za evropski put. 

I nije završilo samo na tome. Nakon ulaska u vlast, rukovodstvo Naše stranke nije propustilo priliku da se potpuno zbliži sa HDZ-om. Tako je primjera radi, na Kongresu Naše stranke glavna zvijezda bila aktuelna kandidatkinja HDZ-a za članicu Predsjedništva, Darjana Filipović. Tada izabrana predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić se izgrlila sa Filipović, a ozareni članovi Kongresa Naše stranke sve su to propratili aplauzom i osmijesima.

Šta se desilo? Otkud Ćudić (i doslovno i metaforički) u zagrljaju sa HDZ-om?

Pa isto, kao i kod Trumpa. Ćudić je, najprije, u televizijskom studiju otklonila neugodu time što je kazala da neće u koaliciju sa SNSD-om i HDZ-om, jer je u tom trenutku bilo neprijatno imati u svijesti činjenicu da možda hoće s nima u vlast.

A onda, nakon što su prošli izbori, glasala je za ulazak u vlast sa SNSD-om i HDZ-om, jer je to bio put ka vlasti i ugodi. Naime, Ćudić nije htjela naći se u za nju najneugodnijoj mogućoj situaciji, gdje bi se morala suprostaviti Bidenovoj administraciji i bivšem američkom ambasadoru Michaelu Murphyju, koji je insistirao na tome da Trojka uđe u vlast (sa SNSD-om i HDZ-om). Lakše joj je bilo da je javnost ismijava zbog nedosljednosti, nego da se Murphy naljuti.

Da bi život bio podnošljiviji, Ćudić i Naša stranka - u psihološkom procesu, koji Freud naziva neurozom - tada razvijaju novu ugodnu fikciju: uvjeravaju sebe i publiku da je SNSD spreman zauzeti proevropski kurs. A onda se, u polovini mandata, suočavaju sa gorkom stvarnošću: ušli u žrvanj SNSD-a i HDZ-a.

Danas, Ćudić ponovo baca drvlje i kamenje na HDZ, SNSD… Ona sad veli HDZ da je postao privatno vlasništvo Milorada Dodika. Sugeriše da neće s njima više u vlast.

Tačnije, da bi joj se manje smijali ljudi koji imaju bilo kakav mozak, poručuje da neće glasati za formiranje novog Vijeća ministara, ako prije toga nova vladajuća većina ne imenuje pregovarača u pristupim pregovorima sa EU i ne izglasa zakone potrebne za napredak našeg evropskog puta. Dakle, umjesto da rezolutno tvrdi da neće u vlast sa SNSD-om i HDZ-om, kao prije četiri godine, čemu bi se i djeca smijala, Ćudić sada uslovljava svoj ulazak u vlast.

Eki.

Ne znam koliko je svjesna ovoga, ali: kao i prije četiri godine, njene riječi nemaju svrhu da čvrsto odrede njeno ponašanje nakon izbora, već samo da otklone trenutnu neugodu, koju osjeća zbog toga što je u vlasti sa SNSD-om i HDZ-om. 

Naime, ako se, nakon izbora, ponovo nađe u situaciji da bira da uđe u vlast ili da ne uđe, Ćudić će odlučivati o tome, uzimajući u obzir neugode pred kojima će se naći u tom trenutku (a koje niko ne može vidjeti iz ove perspektive). I, kao i prošli put, vrlo lako može zaboraviti na uslove, koje trenutno postavlja, da bi izbjegla neku veću neugodu.

Zato je ne treba ozbiljno shvatati. 

Isto kao ni Elmedina Konakovića, koji je nekoliko sedmica uoči izbora ušao u politički rat sa HDZ-om. (Nešto ranije i sa SNSD-om).

”U nekoliko tura nas je HDZ grubo prevario”, poručuje ministar vanjskih poslova BiH, ne krijući rogove. I dodaje da je “HDZ nepouzdan partner, ono što smo o njima slušali - da drže riječ, to nije tačno”. 

Konaković veli i da se HDZ “opredijelio za rušilačku i secesionističku politiku Milorada Dodika”, itd. 

Znali li sve ovo da Konaković neće u vlast sa SNSD-om i HDZ-om? 

Ni najmanje. On će se, naravno, prvom prilikom, recimo već nakon idućih izbora, ako mogne, ponovo ukrcati na taj brod.

Konaković je radi sudjelovanja u vlasti spreman ne samo u koaliciju sa SNSD-om i HDZ-om, već i sa SDA. Sutra će, ako treba, mrtav-hladan (kao Trump na primopredaji dužnosti), hvaliti Sebiju Izetbegović za njen rad na KCUS-u, kao što je to godinama činio, dok mu je bilo od koristi. Spreman je izustiti sve i zato ga ne treba shvatati ozbiljno.

Jedina iole ozbiljna stranka, bar na riječima, u Trojci je SDP, iz kojeg ne dolaze izjave poput ovih koje daju Ćudić i Konaković. Jasno je i zašto. Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, za razliku od Ćudić i Konaković, ide u penziju i on je, umjesto na iduće izbore, trenutno fokusiran na krađu.