Stranačka smjena direktora i poštari na bolovanju: Šta se dešava u mostarskoj BH Pošti?

Uz sve izazove i krize u administraciji Grada Mostara, javljaju se i problemi u javnim preduzećima, odnosno njihovim regionalnim centralama. Građani svakodnevno trpe zbog kašnjenja i nestručnog rada, a organizacija javnih i kulturnih događaja je postala jako složena. Većina uzroka takvog stanja je vezana za međuljudske odnose i način na koji menadžment upravlja direkcijama.

Nakon dolaska Trojke na vlast došlo je do smjena na čelnim pozicijama podružnica Telecoma, Elektroprivrede i BH Pošte, što se negativno odrazile na kvalitetu usluga.

Upravo je loše stanje u BH Pošti nedavno kulminiralo kolektivnim bolovanjem desetak poštara, što je značajno usporilo poštanski saobraćaj. Rukovodstvo je posegnulo za novim zapošljivanjima, što je ubrzalo gomilanje milionskog duga direkcije.

Tim povodom razgovarali smo s bivšim direktorom podružnice BH Pošte u Mostaru Vedadom Rahimićem, koji vodi više sudskih sporova jer smatra da je njegova smjena bila mimo zakona.

U javnim preduzećima Federacije Bosne i Hercegovine već godinama tinja problem političkog zapošljavanja, ali rijetko koji slučaj tako jasno oslikava mehanizme stranačkog uticaja kao ovaj iz mostarskog centra JP BH Pošta.

Podružnica BH Pošte u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, po političkoj liniji, pripala je Socijaldemokratskoj partiji BiH (SDP), gdje je za direktora postavljen Emir Đulić. On je osoba od povjerenja premijera Nermina Nikšića.

Bivši direktor Vedad Rahimić, postavljen putem ugovora na neodređeno vrijeme, smijenjen je uprkos dobrim poslovnim rezultatima, a njegov slučaj naći će se i na Ustavnom sudu.

“Prema meni dostupnim informacijama i dokumentaciji, riječ je o procesu u kojem se prepliću politički interesi, sumnjive sudske odluke i sistemsko uklanjanje nestranačkih kadrova”, kaže za !Odgovor Rahimić.

Emir Đulić je u jednom od svojih iskaza pred sudijom u unakrsnom ispitivanju ustvrdio da je zaposlen kao profesionalac u SDP-u. Pokušao je Đulić ući u politiku na izborima 2022. godine na kantonalnoj listi SDP-a, ali je doživio debakl sa samo 461 osvojenim glasom.

Ništa bolje nije prošao ni dvije godine kasnije, kada je bio kandidat SDP-a za gradonačelnika Konjica s očajnim rezultatom zbog kojeg je Nermin Nikšić bio jako ljut.

Ipak, ni to ga nije spriječilo da po stranačkoj i prijateljskoj liniji zasjedne u direktorsku fotelju direkcije BH Pošte u Mostaru.

Naš sagovornik, dugogodišnji profesionalac bez stranačke pripadnosti, imenovan je 2021. godine na poziciju direktora Centra pošta Mostar putem redovne konkursne procedure.

“Moj ugovor bio je nemandatni, što podrazumijeva određeni stepen stabilnosti društva i zaštite od političkih smjena. Međutim, već u septembru 2023. godine pojedini mostarski mediji bliski Trojki počinju najavljivati moju smjenu i dolazak kadra bliskog SDP-u”, pojašnjava Rahimić.

Nedugo zatim, nakon promjene upravljačke strukture preduzeća, te najave su i realizovane.

Rahimić smatra da je njegova smjena bila politički motivisana, te da je uslijedila uprkos neupitnim profesionalnim referencama i zakonito zasnovanom radnom odnosu.

Nakon smjene, Rahimić pokreće sudski spor protiv preduzeća.

“Prvostepena presuda ide u moju korist, što potvrđuje osnovanost argumenata o nezakonitim radnjama. Ipak, u drugostepenom postupku dolazi do naglog preokreta”, prisjeća se Rahimić te naglašava da je presuda donesena pod “sumnjivim okolnostima”.

“Ključni nalaz sudskog vještaka uklonjen je iz obrazloženja, sastav sudskog vijeća je izmijenjen, konačna odluka donesena je u korist preduzeća. Sličan obrazac”, tvrdi Rahimić, “ponavlja se i pred Vrhovnim sudom Federacije BiH.”

Posebno zabrinjavajući detalj odnosi se na vremenski slijed događaja krajem 2025. godine.

“Vrhovni sud Federacije donosi presudu 30. decembra 2025. godine, kojom se potvrđuje odluka u korist JP BH Pošta. Međutim, samo 18 dana ranije – 12. decembra – Uprava preduzeća imenuje Emira Đulića za direktora Centra pošta Mostar, i to bez konkursne procedure. Ova hronologija otvara ozbiljno pitanje da li je ishod sudskog postupka bio poznat unaprijed?” kaže Rahimić.

U međuvremenu, sud je donio mjeru zabrane raspisivanja konkursa za direktorsku poziciju. No, uprava pronalazi alternativni put – raspisuje konkurs za prijem novih radnika.

Rahimić je svoju borbu nastavio pravnim putem i ovaj predmet nalazi se i pred Ustavnim sudom BiH.

“Podnio sam niz krivičnih prijava o kojima će javnost ubrzo biti upoznata, a za neke istrage koje traju vrše se ispitivanja više svjedoka. Prema prijavi upućenoj Federalnoj upravi policije (FUP), konkurs je bio unaprijed namješten kako bi određeni kandidati - među njima i Emir Đulić bili zaposleni. Od 18 prijavljenih spornih imena koje sam dostavio, čak 14 je primljeno”, navodi Rahimić, te tvrdi da su povezani sa SDP BiH. 

U ovom slučaju posebno se ističe uloga Vlade FBiH i političkog vrha stranaka u vlasti. Rahimić direktno implicira da je praksa zapošljavanja u ovom javnom preduzeću vođena ne samo stranačkom, nego i rodbinskom linijom.

Rahimićev slučaj ilustrira težinu borbe pojedinca protiv institucionalnog aparata u kojem se prepliću politika, uprava i pravosuđe.

“Od konkursne procedure, preko sudskih odluka, do konačnih imenovanja, svaki korak prati niz kontroverzi. Moja pravna borba, uprkos početnoj pobjedi, završava porazom na višim instancama, uz ozbiljne sumnje u regularnost procesa”, poručuje Rahimić.

Ovaj slučaj otvara ključna pitanja. Koliko su javni konkursi zaista transparentni, da li je pravosuđe podložno političkom uticaju i postoji li stvarna zaštita za nestranačke profesionalce u javnom sektoru.

Nažalost, ostaje utisak da sistem ne kažnjava zloupotrebe – nego ih, u određenim slučajevima, institucionalno potvrđuje.