Program za idući saziv vlasti: Minimalni ciljevi, maksimalni učinci

“Članstvo u NATO-u najbolji je garant mira i stabilnosti za Bosnu i Hercegovinu”, poručio je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović u vazduhoplovnoj bazi Wright-Peterson, na marginama 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

Da je članstvo u NATO-u recept za stabilnost nije rezultat intelektualnog pregalaštva Denisa Bećirovića, već fraza koju je on preuzeo od svojih prethodnika (Harisa Silajdžića, Bakira Izetbegovića i Šefika Džaferovića), s tim da je on koristi bez mjere i takta, te je nesvjesno napravio satiričnu parodiju od nje.

Naš put ka NATO-u ne ovisi samo o nama, što je teza koju sam više puta na ovom portalu obrazlagao. Problem je što i onaj dio, koji ovisi o nama, pogrešno radimo, a Bećirović je najintenzivniji primjer tog pogrešnog pristupa.

Da je to pogrešan pristup ne kažem samo ja, već i najpozvaniji ljudi iz američke “duboke države”, kada je u pitanju proces pristupanja NATO-u.

Vidimo to npr. u povjerljivom izvještaju, koji je Američka ambasada poslala Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), sjedištu NATO-a u Briselu, američkoj vojnoj komandi u Štutgartu, i drugim bitnim adresima, govoreći o posjeti tadašnjeg komandanta združene komande NATO-a u Napulju, admirala Marka Fitzgeralda Sarajevu. 

Najprije, Američka ambasada u dokumentu, koji Fitzgeraldu služi kao priprema za posjetu, piše da treba biti svjestan da njegova posjeta Sarajevu dolazi u vrijeme političke krize, te da su se domaći lideri, umjesto da se fokusiraju na pitanja o kojima se slažu, fokusirali na tačke razilaženja. 

U odjeljku, koji nosi naziv “NATO aspiracije BiH”, Američka ambasada uz ostalo piše da bh. političari stalno govore da će “članstvo u NATO-u donijeti unutrašnju stabilnost Bosni i Hercegovini, koja je, bez tog, neostvariva”. 

”Oni [bh. političari] nemaju sluha za argument da se najprije mora dosegnuti stabilnost i da je ona preduslov za članstvo”, navodi Američka ambasada. 

Identičnu poruku će, godinu poslije, 2010. našim zvaničnicima prenijeti predstavnik Pentagona Joseph McMillan, prilikom posjete Sarajevu.

”Predsjedavajući Predsjedništva i predsjednik (sic!) Radmanović su priznali da Bosna i Hercegovina nije ispunila zahtjeve u pogledu Akcionog plana za članstvo (MAP), ali su ustvrdili da bi BiH svejedno trebalo odobriti članstvo u MAP-u kako bi se unaprijedila unutrašnja stabilnost u zemlji. McMillan je objasnio da je unutrašnja stabilnost preduslov NATO članstva BiH, a ne rezultat NATO članstva”, navodi se u izvještaju sa sastanka koji je napravila Američka ambasada.

Dakle, američki zvaničnici su u kontinuitetu objašnjavali našim vlastima da je potpuno pogrešno tražiti napredak na NATO putu, uz obrazloženje da će to doprinijeti stabilnosti BiH. Dakle, Amerikanci su objašnjavali da je posve pogrešan pristup, koji Denis Bećirović i dan-danas uporno primjenjuje.

“Članstvo u NATO-u najbolji je garant mira i stabilnosti za BiH”, poručio je Bećirović zvaničnicima Alijanse, nesvjestan da tom porukom - kako vidimo iz sadržaja povjerljivih američkih izvještaja - jača uvjerenje kod svojih sagovornika da BiH ne treba u NATO. 

Od 2018. do 2022. godine, radio sam kao savjetnik u kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Na osnovu zvaničnih i nezvaničnih razgovora sa američkim zvaničnicima, kao i zvaničnicima drugih zemalja, mogu reći da je stajalište naših zapadnih saveznika i dalje da je stabilnost uslov za članstvo u NATO-u, a ne efekat članstva.

Drugim riječima, umjesto javnih poziva NATO-u da nas primi (što je praksa koja je obilježila mandata Denisa Bećirovića), članstvu u tom savezu će nas više približiti tihi, ali uporni rad na tome da vlade i parlamenti redovno održavaju sjednice, da je što manje zapaljivih izjava, itd. Dakle, ako hoćemo članstvo u NATO-u treba što manje pričati o njemu i fokusirati se na to da, u percepciji zemalja članica, stvorimo dojam da smo stabilna zemlja.

U protekla dva mandata - a naročito u aktuelnom - naši zvaničnici su zacrtavali ambiciozne ciljeve, da što prije napredujemo ka članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji. 

Tako je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bećirović, prije više od dvije godine, u aprilu 2024, poručio tadašnjem generalnom sekretaru Jensu Stoltenbergu da je Bosna i Hercegovina ispunila sve formalne uslove za članstvo u NATO-u, te da očekujemo da nam se uputi poziv. 

Danas je juli 2026, poziv za članstvo nismo dobili, niti smo pozvani na samit NATO-a u Ankari. To nije efekat samo Bećirovićeve nesposobnosti, ali je njegova nesposobnost itekako kumovala tome.

Naime, umjesto javnog pritiska na genseka NATO-a mnogo bolje bi bilo da je Bećirović tiho radio na usvajanju Pregleda odbrane BiH, Strategije vanjske politike, itd, s obzirom da su svi ti ranije usvojeni dokumenti istekli, a nove verzije u ovom mandatu nisu usvojene. Usvajanjem tih dokumenata bismo stvorili dojam stabilnosti, što je, kako Amerikanci objašnjavaju, uslov za članstvo. Umjesto toga, Predsjedništvo nije usvojilo te dokumente i poslali smo dojam nestabilnosti, koji je Bećirović svojim izjavama podebljao, udaljivši nas od članstva.

Isto važi i za evropski put.

Vladajuća Naša stranka, povodom odluke Evropske komisije da odobri otvaranje prisutpnih pregovora sa BiH, pokrenula pompeznu kampanju “Evropa je naša”.

”Vrijeme je da ravnopravno i dostojanstveno sjednemo za evropski sto”, poručila je tada sadašnja predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić. Slušajući sve to, neupućen je čovjek mogao zaključiti da ulazimo u Evropsku uniju. Više od dvije godine kasnije, još uvijek nismo dobili ni datum otvaranja pregovora, nismo imenovali pregovarača, itd. To je, dakle, rezultat pompeznih najava.

Zato bi u idućem mandatu, ko god bude činio vlast, trebao izvući pouke iz prethodnih mandata, naročito iz aktuelnog mandata. To znači da treba konačno prestati sa tvrdnjama da “samo što nismo ušli u EU”, da smo “na pragu NATO-a”, itd. Treba prestati sa uvjerenjem da je naša glava zadaća verbalno ospoljavanje naše želje da što prije uđemo u EU i NATO. 

U knjizi Neurotična ličnost našeg doba, čuvena psihoanalitičarka Karen Horney piše da, kada treba otići na vrh brda, neurotična osoba razmišlja kako je lijepo na vrhu brda, dok normalan čovjek misli na dugi put koji treba preći, te se fokusira na svaki idući korak i ostavlja užitak za kraj, kada stigne na cilj. Zato neurotična osoba, po pravilu, uopće ne dođe na vrh brda, jer odustaje kada se suoči sa mukama dugog puta, o kojem uopće nije mislila.

Horney, dakle, kao da opisuje Bećirovića i Trojku, koji već četiri godine ne rade ništa drugo, osim što govore kako je lijepo biti u EU i NATO-u, a realnost je da su, suočivši se sa preprekama na putu, zaglavili (npr. mjesecima su forsirali smjenu SNSD-ovih kadrova iz Vijeća ministara koja je unaprijed nije imala nikakve šanse).

Program, u kojem se definišu ambicije nove vlasti, treba postaviti minimalistički. Ne treba uopće insistirati na ambiciji što bržeg ulaska u NATO i EU. To samo stvara nepotreban grč. Umjesto toga kao cilj treba postaviti da institucije BiH u iduće četiri godine u kontinuitetu održavaju sjednice. Dakle, bez dugotrajnih blokada. 

Ako u značajnoj mjeri ispunimo taj cilj, mnogo brže ćemo se približiti članstvu u Evropskoj uniji, pa i u NATO-u. Naime, samim time što institucije rade, bez prekida, možemo konačno stvoriti dojam da smo relativno stabilna zemlja, u kojoj se budžet usvaja na vrijeme, vlade i parlamenti rade, itd. 

U dosadašnjim mandatima smo imali maksimalističke ciljeve i minimalne učinke. U idućem mandatu treba pokušati sa minimalističkim pristupom, kako bismo izvukli maksimalan učinak. Riječju, umjesto da razmišljamo o tome kako je lijepo biti na vrhu brda, treba se fokusirati na dužinu puta i na “iduće korake”. Uživat ćemo u cilju kad, ako Bog da, stignemo do njega.