Kako Hrvatska koristi novu odbrambenu politiku EU da rovari u Bosni i Hercegovini

Možda smo to znali i ranije. Evropa prelazi na ratnu ekonomiju. Iza kulisa uglađenog govora evropskih birokrata kriju se najdublje promjene razvojnog modela.

Evropa, koja je započela kao ekonomska zajednica utemeljena na proizvodnji uglja i čelika, zajedničkom tržištu i postupnoj trgovinskoj integraciji, sada preusmjerava svoju industriju prema vojnoj proizvodnji.

O tom epohalnom zaokretu ovih smo dana dobili nedvosmislene potvrde. Riječ je o dva događaja koja nisu izazvala pretjeran interes javnosti.

Jedan dolazi iz Kijeva, gdje se Ursula von der Leyen 15. jula 2026. susrela sa Zelenskim. Drugi dolazi iz Zagreba, odakle je 8. jula 2026. potvrđeno da je njemački vojni gigant Rheinmetall AG pod svoju kontrolu stavio glavninu hrvatske vojne i robotičke industrije i najavio velike evropske planove za tu djelatnost.

Von der Leyen je u Kijevu prvi put otkrila pravu suštinu tog epohalnog zaokreta.

Događaji iz Kijeva i Zagreba, iako nisu usamljeni primjeri, ilustracija su evropskog pristupa kojim se širom Evrope stvara nova industrijska struktura. Ta se struktura zasniva na ponovnom naoružavanju, zajedničkom evropskom dugu, višegodišnjim programima i stvaranju novih centara za borbene robote i dronove.

Svrha cijelog projekta jest da se ekonomski prioriteti EU-a preoblikuju u narednih deset godina i da se, na osnovi partnerstva, obuhvate svi vojni proizvodni kapaciteti u zemljama članicama.

Pored programa SAFE od 150 milijardi eura (Sigurnosne mjere za Evropu), usvojenog u maju 2025. i namijenjenog hitnom i masovnom naoružavanju država članica, von der Leyen je tokom posjete Kijevu objavila i novi evropski zajam Ukrajini od 90 milijardi eura.

No, dobar primjer rađanja evropske ratne ekonomije nalazimo u susjednoj Hrvatskoj. U saopćenju Vlade Hrvatske od 8. jula 2026. potvrđeno je da njemački Rheinmetall AG preuzima većinski udio od 51 posto u vodećoj hrvatskoj vojnoj firmi DOK-ING.

Tu akviziciju premijer Andrej Plenković protumačio je promijenjenim sigurnosnim kontekstom u Evropi i potrebom da Hrvatska dâ vlastiti doprinos „aktivnom jačanju evropske sigurnosti“.

Prema tom saopćenju, glavnina hrvatske namjenske industrije postaje dio evropske ratne ekonomije. To odgovara planovima evropskih vojnih giganata da se upravo u Hrvatskoj izgradi evropski centar za borbene robote, s ulaganjima koja bi u narednoj deceniji premašila vrtoglavih 500 miliona eura.

U prisustvu Armina Pappergera, predsjednika njemačkog vojnog giganta, Plenković je na svečanosti u hotelu Esplanade 8. jula 2026. potvrdio da će 200 hrvatskih proizvođača s 3.000 radnika ubuduće, kao podizvođači, kroz novoosnovanu firmu Rheinmetall d.o.o. proizvoditi komponente za tog njemačkog giganta.

Ali ovdje se za nas u Bosni i Hercegovini javljaju vrlo ozbiljne sumnje. Može li ova evropska euforija i očigledni prelazak na ratnu ekonomiju koštati Bosnu i Hercegovinu njene suverene političke egzistencije?

Teško je ne primijetiti da Hrvatska upravo na vrhuncu te euforije – dok s njemačkim vojnim gigantima sklapa poslove stoljeća – traži priliku da svojom diplomatijom u paket evropske sigurnosti konačno i tiho uključi i pitanje Bosne i Hercegovine.

Nije slučajno što je, samo sedmicu nakon impulsa iz Njemačke i na prijedlog Domovinskog pokreta, Hrvatski sabor 15. jula 2026. usvojio Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njenim se sadržajem ruši suvereni karakter Bosne i Hercegovine, a cijeli se region vraća ka vojno i historijski poraženoj politici Franje Tuđmana.

Ne treba mnogo političke pameti da se zaključi kako Hrvatska lukavo i vješto koristi trenutak promjene evropskog ekonomskog modela – na koji smo ukazali na početku teksta – da bi, pod plaštom pouzdanog odbrambenog partnera za novu ratnu ekonomiju, ostvarila svoju dugo skrivanu agendu: destrukciju susjedne suverene zemlje i preuzimanje potpune kontrole nad 51 posto površine Bosne i Hercegovine, pod izgovorom zaštite ugrožene hrvatske manjine.

Dakle, preoblikovanje ekonomskih prioriteta Evropske unije Hrvatska koristi da preoblikuje i prioritete vlastite diplomatije prema susjednoj Bosni i Hercegovini – i to u pravcu povratka na model presuđene i vojno poražene „Herceg-Bosne“.

Brisel to ne vidi ili se, poput Kaje Kallas nedavno u Sarajevu, naivno pravi da ne vidi.

Međutim, u cijeloj toj diplomatskoj igri ne smijemo zaboraviti jednu važnu činjenicu. Istim je povodom u Kijevu organiziran 5. samit zemalja jugoistočne Evrope i Ukrajine, na kojem je von der Leyen bila specijalni gost. Taj je samit, kao i njeno prisustvo, Plenković vješto iskoristio da na marginama – u maniru učtivog diplomate silno zabrinutog za susjednu zemlju – potakne i pitanje evropskog puta Bosne i Hercegovine.

Tim je povodom na svom nalogu na mreži X napisao da je razgovarao s von der Leyen i da je bilo riječi o Bosni i Hercegovini: „Podupiremo evropski put, osobito Bosne i Hercegovine“, napisao je hrvatski premijer.

Tako je postavio diplomatsku zamku bez presedana. Dok je u kasnim poslijepodnevnim satima 15. jula 2026. u Kijevu objavljivao tu poruku, u Zagrebu je istog dana Sabor sa 83 glasa „za“ izglasao Rezoluciju koja pokazuje pravu dubinu i razmjere te zamke za Bosnu i Hercegovinu.

„Aktivno jačanje evropske sigurnosti“ – slogan kojim Plenković pokazuje nepokolebljivu odanost epohalnoj promjeni evropskog ekonomskog modela – za Hrvatsku je tako postao neodvojiv od rješenja pitanja Bosne i Hercegovine, i to prema obrascima propale i vojno poražene politike njenog komadanja.

Ključno je pitanje: hoće li Evropa, obuzeta euforijom vlastite sigurnosti, imati diplomatske snage i pameti da prozre igru zlatoustog Plenkovića – da iza njegovih učtivih i hladnih osmijeha i povjerljivih razgovora na marginama zapravo stoji najveća opasnost za projekt evropske sigurnosti: komadanje teritorija susjedne suverene zemlje?