Kada Hotić: Ne opraštam život mog sina, ubili su mnoge, ali mi se rađamo

Kada Hotić, članica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa u Potočarima je, na komemoraciji žrtvama srebreničkog genocida, emotivnim govorom dirnula prisutne.

On je na početku obraćanja pozdravila porodice žrtava, preživjele, građane Srebrenice i sve one koji su iz različitih krajeva svijeta došli da odaju počast ubijenima.

„Možda ste nenaspavani i umorni, ali ovo je poseban dan kada se okupljamo da obilježimo godišnjicu srebreničkog genocida“, kazala je Hotić.

Prisjećajući se života prije rata, istakla je da je Srebrenica nekada bila razvijen, uređen i multietnički grad u kojem su ljudi različitih vjera živjeli zajedno.

„Srebrenica je bila izuzetno lijep grad u kojem je bilo lijepo živjeti. Bila je industrijski grad, imala prirodne ljepote i dobar narod. Bili smo zajedno, slagali smo se“, rekla je Hotić.

Posebno se osvrnula na prostor bivše fabrike akumulatora, gdje je održana komemoracija, naglašavajući da je to mjesto nekada bilo simbol rada, života i zajedništva.

„Ova hala je bila izvor života, ovdje se radilo, zarađivalo i veselilo. Ne znam kome je zasmetala takva ljepota života i ko je odlučio da je uništi“, poručila je.

Govoreći o početku rata, Hotić je podsjetila na patnje kroz koje su prošli stanovnici Srebrenice, ističući da su nakon napada ostali odsječeni od svijeta, bez hrane, lijekova, struje i osnovnih uslova za život.

„Devet noći sam provela u šumi. Bilo je snijega, kiše, a djecu smo zagrtali mokrim lišćem. Sve su nam prekinuli, struju, vodu i komunikacije“, prisjetila se.

Kazala je da su porodice Srebrenice vjerovale u obećanja međunarodne zajednice o zaštiti, ali da su, prema njenim riječima, doživjele izdaju kada je u julu 1995. godine pala zaštićena zona Ujedinjenih nacija.

„Holandski vojnici su nas preko megafona pozvali i garantirali sigurnost. Prevareni smo, izdani i predani Mladićevim snagama“, rekla je Hotić.

Prisjećajući se tih dana, kazala je da nikada neće zaboraviti prizore iz jula 1995. godine, kada su porodice bile razdvojene, a hiljade ljudi odvedene u smrt.

„Sjećam se svega. Jedan brat mi je otišao preko šume, a sinu sam rekla: ‘Sretno sine u prolazu’“, kazala je.

Hotić je istakla da su majke Srebrenice godinama vodile borbu za istinu, pravdu i pronalazak posmrtnih ostataka svojih najmilijih.

„Ovdje je historija. Ovdje su nas razdvojili, a bijelim nišanima smo je napisali. Porodice sada barem imaju mjesto gdje mogu doći i pronaći mir“, poručila je.

Na kraju obraćanja poslala je poruku mira, ali i upozorenje da se istina o genocidu mora čuvati.

„Nema oružja koje će ubiti jedan narod. Ubili su mnoge, ali mi se rađamo. Bosnu moramo sačuvati u komadu“, kazala je Hotić.

Dodala je da oni koji negiraju genocid moraju prihvatiti istinu i suočiti se s posljedicama svojih djela.

"Svi negatori koji negiraju su zlo počinili. Lijek im je da istinu priznaju i zatraže oprost. Možda ćemo im oprostiti. Samo ne opraštam život moga sina", poručila je Kada Hotić.