Mit o Bratuncu: Kako je nastao narativ o 3.267 ubijenih Srba u Podrinju

Godinama zvaničnici Republike Srpske uoči obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici insistiraju na narativu o "hiljadama ubijenih Srba u Podrinju", pri čemu se najčešće spominju brojke od oko 3.300 stradalih. Međutim, istraživanja nezavisnih dokumentacionih centara i analiza dostupne ratne dokumentacije pokazuju da se tim brojkama često objedinjuju vojne i civilne žrtve.

U subotu 4. jula je obilježena 34. godišnjica stradanja Srba u Srednjem Podrinju i Birču. Komemoraciji su prisustvovali i neformalni savjetnik za duhovna pitanja predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa pastor Mark Burns i ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov.

“Danas sam u Bosni i Hercegovini, gdje obilježavam 250 godina američke nezavisnosti, a istovremeno odajem počast sjećanju na 3.267 Srba iz Srednjeg Podrinja i Birča koji su ubijeni između 1992. i 1995. godine. Među njima je bilo 1.104 djece”, napisao je Burns na društvenoj mreži X.

Naveo je i da se ne smiju ignorisati niti opravdavati masovna ubistva počinjena nad Bošnjacima i drugima tokom rata.

“Istovremeno, ne smijemo ignorisati, umanjivati niti zaboraviti ni nevine živote Srba koji su također izgubljeni. Svaki nevini život je važan. Svaka ožalošćena porodica zaslužuje da bude saslušana. Svaka zajednica zaslužuje priliku za ozdravljenje”, rekao je.

Zvanični podaci govore drugačije

Posmatrajući njegovu izjavu, a i izjave zvaničnika iz RS-a, stiče se dojam da je riječ o 3.267 ubijenih srpskih civila. Međutim, oko 85 posto tih žrtava bili su pripadnici Vojske Republike Srpske, koji su poginuli tokom izvođenja stalnih vojnih aktivnosti na području Zvorničke Kamenice, Cerske, Konjević Polja, cijele općine Srebrenica do Žepe u periodu 1992-1993, a dijelom i u julu 1995.

Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije RS-a, zvanična institucija, raspolaže drugačijim podacima. Prema dokumentima ove institucije, u periodu od 1992 do 1995. na području općina Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa općinom Milići, Kalesija sa općinom Osmaci i Šekovići poginulo je 2.385 Srba. Od toga su 1.974 bili vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju “nepoznat status”.

Očito je negatorima genocida u Srebrenici, brojka od 387 ubijenih srpskih civila mala pa u civilne žrtve ubrajaju i vojnike.

Istraživačko-dokumentacioni centar (IDC) iz Sarajeva je još 2006. proveo istraživanje koje je pokazalo da je ukupan broj žrtava (civila) tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

“Vjerovatno najočitija ilustracija uveličavanja broja žrtava je Kravica, srpsko selo u blizini Bratunca koje su snage Armije BiH napale na pravoslavni Božić, u jutro sedmog januara 1993. godine. Prvotni navodi da je taj napad za rezultat imao stotine civilnih žrtava su se pokazali lažnim. Uvid u originalnu dokumentaciju VRS, jasno pokazuje da je broj vojnih žrtava zapravo daleko veći od civilnih. Prema dokumentu pod naslovom 'Ratni put Bratunačke brigade VRS', broj ubijenih vojnika je 35, ranjenih 36, dok je broj civilnih žrtava 11”, navodi se u istraživanju.

IDC je sakupio i sve primarne izvore, zvaničnu dokumentaciju Ministarstva odbrane RS i Bratunačke brigade VRS, kao i djela koja su objavljivali srpski autori. Žrtve su potom svrstane u dvije skupine na osnovu sljedećih kriterija: općina prebivališta u vrijeme izbijanja rata, i općina u kojoj je došlo do prerane i nasilne smrti.

Nakon sto su svi izvori međusobno uspoređeni, i nakon uklanjanja imena koja su se ponavljala rezultati su pokazali da je u Bratuncu ubijeno i poginulo 119 civila i 424 vojnika iz prve grupe. Broj civilnih žrtava u drugoj grupi je isti (119), dok je broj ubijenih vojnika 448. taj rezultat pokazuje da je 26 vojnika VRS-a, osim pripadnika Bratunačke brigade, učestvovalo u borbama u i oko Bratunca i izgubilo živote.

Poginuli van Bratunca ukopavani na groblju

Inspekcija vojnog groblja u Bratuncu pokazala je da od 383 žrtve pokopane nije moguće utvrditi tačan uzrok smrti za 63 žrtve, iako je vjerovatno da i te žrtve umrle za vrijeme trajanja rata. Uz to, 139 žrtava koje su živjele drugdje u vrijeme izbijanja rata i poginule u borbama na drugim bojištima u Bosni i Hercegovini danas su pokopane u vojnom groblju u Bratuncu.

Među njima, 48 žrtava pokopanih u Bratuncu živjelo je i poginulo u Hadžićima; 36 je živjelo u vrijeme izbijanja rata i poginulo u Srebrenici; 34 u Vogošći; tri u Konjicu i još tri u Ilijašu; dva pripadnika VRS živjeli su u vrijeme izbijanja rata i poginuli u Sarajevu, još dvoje na Ilidži i po jedna žrtva u Trnovu, Palama i Tuzli.

Broj žrtava iz srednje Bosne može se objasniti poslijeratnim migracijama stanovništva, odnosno organizirane evakuacije srpskog stanovništva – očigledno evakuacija se odnosila i na grobove – naročito onog iz perifernih dijelova Sarajeva. Tadašnje političko vođstvo RS pozvalo je lokalno stanovništvo da napusti Sarajevo. Dio tog stanovništva je potom naseljen u Bratuncu, a njihovi najmiliji ponovo pokopani na tamošnjem groblju; njihova smrt, međutim, predstavljena je kao posljedica akcija koje su poduzimale snage Armije BiH iz Srebrenice. O iskopavanju grobova svjedoče i arhivski snimci iz tog perioda.

U ukupan broj poginulih Srba na teritoriji općine Bratunac uključen i niz stranih državljana (uglavnom iz Srbije i Crne Gore, odnosno Hrvatske). Kako se navodi u istraživanju, barem 15 takvih osoba izgubili su živote tokom borbi u Bratuncu; skoro svi su pripadnici paravojne skupine koja je stigla u Bratunac u aprilu 1992. godine na poziv bratunačkog SDS-a i u saradnji sa Resorom državne bezbjednosti Republike Srbije. Neke od ovih osoba poimenično su Vesna Krdžalić, Dragica Mastikosa, Aleksandar Grahovac i Sreto Suzić, koji su poginuli u borbama vođenim 29. maja 1992. godine u Sandićima pored Bratunca. Sve njih su vlasti RS-a potom svrstale u “žrtve muslimanskog terora”.

Međutim, državljani Srbije su, sudeći po evidenciji Bratunačke brigade, nastavili stizati tokom cijele 1992. godine: jedan je poginuo u borbama tokom augusta (Žarko Komnenski), a još jedan u borbama u novembru (Đuro Vujaklija). Dalje, podaci o gubicima Bratunačke brigade VRS-a pokazuju da su “dobrovoljci” stizali i tokom 1993. godine, kao što je Dragan Milićev (poginuo u borbama tokom januara 1993. godine) i Dragoslav Stanković koji je poginuo mjesec dana kasnije.

Dostupna dokumentacija, uključujući podatke institucija RS-a, pokazuje da broj od 3.267 stradalih Srba u Podrinju obuhvata i civile i pripadnike VRS-a poginule u borbama, kao i osobe koje nisu stradale na području Srednjeg Podrinja. Zbog toga tvrdnje koje ovu brojku predstavljaju isključivo kao broj ubijenih srpskih civila nisu u skladu s raspoloživim dokumentovanim podacima.

Važno je i napomenuti da do sada niko nije procesuiran za ubistva srpskih civila u Podrinju.

Sud Bosne i Hercegovine je u novembru 2018. pravosnažno oslobodio bivšeg komandanta Armije Republike BiH u Srebrenici Nasera Orića i njegovog saborca Sabahudina Muhića optužbi da su 1992. u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac, opština Srebrenica, ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.

Orić je 2008. godine, pravosnažno oslobođen krivice pred Haškim tribunalom koje ga je teretilo za zločine nad Srbima u Srebrenici počinjene 1992. i 1993. godine.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde utvrdili su da je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima.