Bosna i Hercegovina i jeste najvoljenija reprezentacija na svijetu

Teško je pronaći reprezentaciju koja je voljenija od Bosne i Hercegovine, napisat će njemački list FAZ uoči sinoćnje utakmice naše reprezentacije sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Nismo prošli dalje, ali opet, malo je reprezentacija koje su u proteklim sedmicama pokazale ono što je pokazala ova mlada generacija bh. fudbalera - da veličina jednog tima ne ogleda se samo u rezultatima, već i u emociji koju probudi među svojim narodom.

Ostvarili su historijski plasman i nastup na Svjetskom prvenstvu i historijski uspjeh bh. fudbala. Ali uradili su i puno više od toga. Na trgovima, u kafićima, domovima i ulicama, ljudi su zaboravljali svakodnevne političke svađe, ekonomske probleme i beskrajne podjele. Zadnjih nekoliko mjeseci, ljude je interesovala samo jedna tema - naša reprezentacija.

Amerika je sinoć igrala na domaćem terenu, ali skoro cijelu utakmicu s tribina se moglo čuti “Volim te, Bosno” i naše navijačke pjesme. Poljem se proširio miris ljiljana. Ako to nije razlog da osjećamo samo ponos, onda ne znam šta može biti. Pa suze Sergeja Barbareza nakon utakmice, čovjeka kojeg su svi kritikovali kada je tek preuzeo reprezentaciju. Pokazao je on još prije više od 20 godina, na beogradskoj Marakani, koliko voli ovu zemlju, koliko voli navijače.

Bosanskohercegovačka dijaspora, koja je u SAD uglavnom otišla u toku i nakon rata, čije su porodice gotovo izbrisane u genocidu, doživjela je ‘svojih pet minuta’. Hiljade ljudi uzimale su slobodne dane, prelazile stotine i hiljade kilometara kako bi bile uz reprezentaciju. Pa i većina naših igrača rođena je u dijaspori.

Najveća pobjeda ove reprezentacije nije upisana na semaforu, nego u činjenici da je vratila ponos ljudima koji Bosnu i Hercegovinu nose u srcu, bez obzira gdje žive. I zaista, malo koja reprezentacija može probuditi takvu emociju.

Sport sigurno ne može riješiti duboke probleme ove zemlje. Ne može popraviti ekonomiju, provesti reforme niti zaustaviti odlazak mladih. Ali je ova mlada generacija naših fudbalera osvojila srca vlastitog naroda na način koji će se pamtiti mnogo duže od konačnog plasmana.

Djeca će pamtiti gdje su gledala utakmice, kupovala sličice nadajući se da će, kada otvore paketić, ugledati Džeku, Alajbegovića, Muharemovića, Katića… Dijaspora će pričati kako je hiljadama kilometara od kuće ponovo osjetila da joj je Bosna i Hercegovina bliža nego ikad.

Možda je upravo u tome najveća vrijednost ove generacije. Ovi mladi momci nisu samo ostvarili historijski rezultat. Vratili su vjeru da Bosna i Hercegovina može biti razlog zajedničkog ponosa. A one koji danas slave jer je BiH ispala, a žive u njoj i primaju platu iz budžeta, treba ignorisati. Ne dozvolimo da nam sreću, a ni tugu ne kvari neki provincijalni političar i njemu slični.

Sigurna sam da će se godinama govoriti o atmosferi koja je zahvatila cijelu zemlju i njene ljude širom svijeta. Tuga će proći, ali ponos ostaje.

I zato, bez obzira na konačan rezultat, bez lažne skromnosti, Bosna i Hercegovina jeste najvoljenija reprezentacija na svijetu.