Kako Stanivuković svoju samovolju prodaje pod kompromis

Glavni odbor Srpske demokratske stranke (SDS) po treći put donosi odluku da je Branko Blanuša kandidat ove stranke za predsjednika Republike Srpske. Draško Stanivuković, predsjednik Pokreta sigurna Srpska (PSS) isto toliko puta našao se uvrijeđen.

Kaže Stanivuković da je izigran jer se SDS nije složio da on bude kandidat za predsjednika entiteta. Poručuje da će ako ne pristanu na posljednju ponudu koju će im poslati, odnosno „ako ga ne shvate ozbiljno“, sam ući u izbornu utrku za ovu poziciju.

Ovakva reakcija nije iznenađujuća. Naprotiv, upravo Stanivukovićeve ambicije već mjesecima miniraju postizanje dogovora o zajedničkom i jedinstvenom nastupu opozicije iz Republike Sprske. Odnosno, njegovo insistiranje na ovoj kandidaturi glavna je prepreka.

Iako nastoji svoje prijedloge predstaviti kao dobronamjerne i kompromisne, vidljivo je da se u suštini svode na jedan uslov: da on bude kandidat za predsjednika entiteta. Sve drugo za Stanivukovića očigledno nije kompromis i kreće u nove ultimatume za partnere. I tako u krug, a od februara nije napravljen korak naprijed osim što lične ambicije gradonačelnika Banje Luke sve više nadvladavaju ono što je opozicija predstavljala kao zajednički interes.

Zato, sve je jasnije, Stanivuković neće posustati od političkog pritiska kojim pokušava doći do iste pozicije. Na stranu i da li će ovaj pokušaj, iako se ne razlikuje mnogo od prethodnog, utjecati na SDS. Gradonačelnik Banje Luke nudi partnerima kompromis koji predstavlja njegovu samovolju upakovanu u politički prihvatljivu riječ. Za njega kompromis nije traženje srednjeg puta već očekivanje da svi drugi prihvate njegovu odluku. A koliko kompromisa zapravo može biti u zahtjevu da popuste samo oni drugi?