Da li ste znali za selo Bosna u Bugarskoj?

Hamza Ridžal, bosanskohercegovački novinar i putopisac, na Facebook stranici „Putem svile“ objavio je zanimljivu priču o selu Bosna u Bugarskoj.

"Na krajnjem sjeveroistoku Bugarske, tridesetak kilometara od Silistre, među blagim brežuljcima Dobrudže, nalazi se selo neobična imena - Bosna. Na prvi pogled, ono se ne razlikuje mnogo od drugih sela sjeveroistoka Bugarske. Muslimanski kraj, kuće zbijene u safove, oko njih vrtovi i oranice, ljudi zemljoradnici. Ali, iza imena Bosna, koje se može učiniti kao zanimljiva slučajnost, krije se priča koja je potekla hiljadu i jedan kilometara daleko, iz zemlje koju su prije otprilike dva stoljeća napustili ljudi koji su bili prvi stanovnici ovog mjesta", piše on.

Navodi kako, prema usmenom predanju koje je zabilježio i Bugarski nacionalni radio, selo su osnovali Bošnjaci doseljeni iz Bosne i Hercegovine u prvoj polovini 19. stoljeća.

"I baš kao što je to slučaj s onima u Palestini, Jordanu i Saudijskoj Arabiji, koje sam sretao prije tri godine, naše nacionalno ime i ovdje su čuvali kao vlastito prezime. Naime, u ovom selu i danas živi oko 150 ljudi koji nose prezime Bošnjakov. Među njima je i Sezai, jedan od mještana koji s ponosom baštini sjećanje na svoje porijeklo. Jedan od rijetkih koji je bio voljan pogledati u hladno oko kamere. Sezai kaže da svi znaju kako su njihovi preci došli iz Bosne, ali niko ne zna zbog čega su krenuli na put koji ih je doveo do ovih pitomih brežuljaka među kojima, kako kaže, žive isključivo muslimani. Više niko ne zna ni iz kojeg su kraja Bosne došli. Ja samo znam odakle nisu. Bre'te, nisu iz Krajine - eto, nek to bude moj skromni doprinos rješavanju misterije njihova porijekla. Kako znam? Pa tamo gdje su Krajišnici, makar to bilo na granici Turske i Sirije, gdje sam ih sretao, sačuvan je onaj specifični akcenat. Kada ih upitate jesul Bošnjaci, i u Bužimu i u selu Hamitbeybucagı odgovaraju: P'da sine. Ovdje tako ne kazuju", pojašnjava Ridžal.

Dodaje kako uz "Bošnjakove", u selu Bosna u Bugarskoj žive porodice turskog i čerkeskog porijekla.

"Tokom posljednja dva stoljeća, različite skupine stopile su se u zajednički život, a vjerski identitet ostao je snažno sačuvan. U ovom dijelu Balkana, obilježenim ratovima, migracijama, promjenama granica i ideologijama koje su nastojale potisnuti vjeru iz javnog života, ljudi ovog mjesta bili su prije svega prepoznati kao muslimani. Bošnjačko porijeklo postalo je zanimljiva uspomena na daleku prošlost, svojevrsna egzotika, dok je islam ostao najčvršća nit koja ih povezuje s precima", naglasio je on.

U središtu sela nalazi se džamija izgrađena 1862. godine, podignuta od kamena i drveta, koja arhitekturom podsjeća na stare bosanske džamije.

"U središtu sela nalazi se džamija podignuta 1862. godine. Građena je od kamena i drveta, na način koji neodoljivo podsjeća na stare džamije po bosanskim selima. Njena jednostavna arhitektura, skladne proporcije i unutrašnje uređenje kao da svjedoče o tome da su graditelji sa sobom donijeli uspomene na zemlju iz koje su potekli. U džamiji se i danas nalaze levhe s imenima Allah i Muhammed. S lijeve strane ispisana su imena hazreti Ebu Bekra, Omera i Osmana, a s desne hazreti Alije, Hasana i Husejna. Posebno mjesto koje zauzimaju Poslanikovi unuci, hazreti Hasan i Husejn, karakteristično je za stare bosanske džamije i predstavlja izraz ljubavi prema Ehli-bejtu, duboko ukorijenjenu u duhovnoj tradiciji bosanskih muslimana. Još stariji spomenik koji podigoše Bošnjaci, vjerovatno neposredno nakon migracije, nalazi se nedaleko od džamije. To je Velika česma, podignuta 1856. godine. Na njoj je uklesan natpis na osmanskom jeziku, pisan arapskim pismom, koji zaziva sreću očevima i sinovima, 'dobro sunca i neba stanovnicima Bosne i blagoslov za njihov rod'. Malo je mjesta na Balkanu gdje se ime Bosna pojavljuje tako daleko od naše domovine, uklesano u kamenu i sačuvano duže od stoljeća i po", piše Ridžal.

Također govori i o toem kako se uz džamiju prostire staro mezarje.

"Nišani, obrasli travom i okruženi crvenim makovima, čuvaju uspomenu na ljude koji su ovdje pronalazili svoj posljednji smiraj. Na nekima se još mogu razaznati osmanski natpisi, a na vrhovima stoje turbani isklesani u kamenu. Teško je ne zapitati se koliko je među njima onih koji su još pamtili Bosnu iz koje su došli da bi počinak našli u Bosni koju su ovdje izgradili. Koliko li ih je u dugim zimskim noćima pričalo djeci o zavičaju koji su ostavili iza sebe? Koliko je takvih priča nestalo zajedno s njima? Danas selo Bosna broji tek nekoliko stotina stanovnika. Mnogi su otišli u gradove ili u inostranstvo. Ipak, ostalo je ime. Negdje između kamenih nišana, stare česme i mahovine, ostala je Bosna. Ona, nekako, uvijek ostane", zaključuje Ridžal.

Kompletan tekst sa galerijom fotografija možete pronaći na Facebook stranici „Putem svile“.

Hamza Ridžal je bosanskohercegovački novinar, publicista, književni kritičar i putopisac, prepoznatljiv po svom istraživačkom radu na polju književnosti, kulturne historije, orijentalnog naslijeđa i duhovnih veza između Bosne i Hercegovine, Bošnjaka i Istoka.

Hamza Ridžal je bosanskohercegovački novinar, publicista, književni kritičar i putopisac. U stručnim krugovima je prepoznatljiv po svom istraživačkom radu na polju književnosti, kulturne historije, orijentalnog naslijeđa i duhovnih veza između Bosne i Hercegovine i Istoka.

Nakon završenog studija književnosti naroda BiH i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, profilira se kroz autorski rad u brojnim domaćim medijima i magazinima za kulturu. Široj javnosti je najpoznatiji po svojim monografsko-ekspedicijskim poduhvatima i knjigama: „Putem svile“ (2022) i „Tragom bosanskih priča Istoka“ (2024).

„Putem svile“ je monografsko-putopisno djelo koje je napisao zajedno sa koautorom Edibom Kadićem. Nastalo je nakon što su 2021. godine proputovali prastaru mrežu trgovačkih puteva kroz Srednju Aziju, istražujući historijske i duhovne veze Bosne i Hercegovine sa ovim dijelom svijeta.

„Tragom bosanskih priča Istoka“ je o putopisi u kojima istražuje i dokumentuje sudbine i tragove ljudi bh. porijekla (poput potomaka bošnjačkih migranata iz perioda austrougarske aneksije) koji su se odselili prema Anadoliji, Levantu i Palestini.